znaš, kad se malo zamislim, sjetim se mladosti i lutanja po svijetu. tako smo negdje vani nabasali na Ljubu Zemunca. danima smo se sprdali s njim, držali ga za bukvića i bulina i u tom duhu smo se i razišli. godinama kasnije, jedan dečko iz ekipe nam je pričao tko i što je zapravo taj bukvić s kojim smo se sprdali. danima smo s tremom izlazili iz kuće. valjda smo i mi njemu onako mladi i naivni služili za zabavu i da se odmori od života. jedini iz državne bezbjednosti kojeg znam, znam ga od djetinjstva, je takav da bi na prste jedne ruke mogla pobrojati da je itko išta pozitivno za njega rekao. jedina osoba osuđena kao kriminalac, meni je bio dragi dečko koji je znao samo za kompjutere i ja sam ga zbilja voljela i uvijek isticala da nam takvi mladi ljudi trebaju i dao Bog da ih bude čim više. kad su mi njegovi roditelji ispričali da je Medo na dogogodišnjoj robiji, da je pljačkao bankomate s onim uređajem koji " pročita " karticu, nisam mogla danima doć k sebi. bila sam spremna zakleti se u njihovo objašnjenje kako društvo nije prepoznalo njegov talent i gurnulo ga preko ruba. sad da je mene opljačkao, vjerojatno ne bih lila suze zbog nepravde na ovom svjetu nego bih veselila da ga je stigla kazna. ovo sve je premalo da bih stvorila sliku o tome tko su i kakvi " papci ". ali kad mi se " sistem " razbije na glavi, a političari su kreirali taj sistem, sa zadovoljstvom ću ih pljuvat u svakoj prigodnoj situaciji i to rađe dvaputa nego nijednom. znam da i tamo ima poštenih i dobrih ljudi ali zašto oni uvijek služe da čuvaju leđa onim grlatijim? vidiš, na ovoj stranici mi je lako vrištat na Marina. vrlo je mala vjerojatnost da ćemo se srest u " živo ". tada ću biti puno umjerenija u vrištanju. jer ne trčim brzo. isto ti je i ovo drugo. koja je vjerojatnost da će ikoji političar zapet na mojoj pljuvački kad je ispred moje, pljuvačka od toliko poznatijih hrvata čija se riječ daleko glasnije čuje?