Gruzija je zarana prihvatila kršćanstvo - 327. ga je kralj Mirian III. proglasio državnom religijom - postavši tako druga najstarija kršćanska zemlja na svijetu.
Gruzija je zarana prihvatila kršćanstvo - 327. ga je kralj Mirian III. proglasio državnom religijom - postavši tako druga najstarija kršćanska zemlja na svijetu.
Otkad je katoličanstvo postalo de facto državnom religijom, čini se kao da Crkva čini sve što može ne bi li odbila vjernike.
Kralj Trdat III. godine 301. proglasio je kršćanstvo službenom državnom religijom, čime je Armenija postala prva država u svijetu u kojoj je kršćanstvo postalo državna religija.
Nakon što je u 4. stoljeću kršćanstvo postalo državnom religijom, ono prestaje biti siromašno i počinje služiti etabliranju postojeće carske vlasti.
Zaratustrizam je postao državnom religijom ponovo za dinastije Sasanida koji su obnovili staru iransku tradiciju, Šapur I (241 - 272 g.) pobijedio je tri rimska imperatora, i u tom razdoblju carska je umjetnost dosegla procvat.
Postala je obložena ljudskim tradicijama i svim vrstama poganskih privjesaka, a to se dogodilo vrlo rano do vremena kad je Konstantin učinio ovo lažno kršćanstvo državnom religijom u četvrtom stoljeću, Božja prava organizacija je bila dobro i istinski zakopana ispod svih vrsta poganskih praznovjerja, kao što su Božić, rođendani, križ, obožavanje Marije, molitve mrtvima, pakao, Trojstvo
Bilo je to vrijeme cara Konstantina, kada Prvi ekumenski crkveni sabor 325. godine u Niceji proglašava dogmu da je Krist istobitan s Ocem, a tolerirana kršćanska vjera konačno postaje i službenom državnom religijom, objasnila je Gašpar.
Drugu je razinu ispunjavao brahmanizam prenesen iz Indije, koji je postao državnom religijom.
Nakon toga teškoga razdoblja doista je došlo do približavanja, pa čak i povezivanja države i Crkve, pa se kršćanstvo smatralo »državnom religijom«, što mu - kao što ispravno zaključujete - u nekim prilikama nikako nije bilo od koristi.
To je počelo dolaziti do izražaja poglavito nakon što je kršćanstvo u Rimskom Carstvu postalo državnom religijom.
Kao i Konstantin, Teodozije dobiva nadimak Veliki radi svoje podrške kršćanstvu koje tada postaje jedina državna religija. 380. u svome ediktu Cunctos populos proglasio je kršćanstvo de facto državnom religijom, a 8. studenog 392. zabranio je sve poganske religije u Carstvu.
Dogodilo joj se isto što i Kristovoj izvornoj Crkvi kad ju je car Konstantin dekretom progasio državnom religijom i redigirao njena učenja da bi je prilagodio svojim političkim potrebama.
Bijeg u pustinju, anachoresis, nije osobina prvih generacija kršćana: samo na kraju III. stoljeća, i posebno u IV, nakon što je kršćanstvo bilo proglašeno državnom religijom, dogodio se masovan bijeg u pustinje Egipta, Palestine, Sirije i Mezopotamije.
Ti će se elementi, naravno, razvijati u samom kršćanstvu i utjecat će na shvaćanje politike, nadasve nakon što kršćanstvo postane državnom religijom.
Kršćanstvo se otada službeno prihvaćalo i nedugo zatim postalo državnom religijom.
Prvi od strane KC organizirani progoni inovjernika pogrdno nazvanim poganima započinju u stoljeću IV, istom nakon proglašenja kršćanstva službenom državnom religijom, kada se širom Rimskoga carstva ruše hramovi politeističkih religija, a svećenike i vjernike tih religija novčano se kažnjava, fizički zlostavlja i masovno masakrira (Edward Gibbon: Slabljenje i propast Rimskog Carstva).
Ali, nakon što je Konstantin I. 313. godine službeno dopustio kršćanstvo i ono je 380. godine postalo državnom religijom, provođenje smrtne kazne od strane carstva nije opadalo, već je naprotiv raslo, a crkva je u tome sada aktivno sudjelovala.
Ozdravljeni Trdat potom je proglasio kršćanstvo državnom religijom Armenije.
Pritom se sve do danas nije jasno izjasnila što je to zapravo božanska struktura te kako objasniti da? injenicu da Krist jama? no nije bio ustanovio Crkvu s takvom strukturom kakvu je ona zadobila otkako je krš? anstvo postalo državnom religijom.
Upravo je ovdje 327. kršćanstvo proglašeno državnom religijom Gruzije.
konkordata kojim se uređuje položaj Katoličke Crkve i katoličke vjere u Talijanskoj Republici (rimokatolička vjera proglašena jedinom državnom religijom u Italiji, uz toleriranje drugih vjeroispovijesti).
Simbioza države i crkve, nastala od cara Konstantina pa nadalje (Teodozije 391. kršćanstvo čini državnom religijom) - po načelu: ruka ruku mije; vrana vrani oči ne kopa - pokazala se kao izuzetno djelotvoran i dugotrajan svrhovit savez za vladanje i manipuliranje podanicima.
Još je dugo vremena kršćanstvo smatrano kao nešto što treba satrti, uništiti, istrijebiti, dok se konačno u rimskom carstvu nije pojavio (domišljat) vladar (kažu da se to zbilo 313. godine a da je vladar bi Car Konstantin) koji je kršćanstvo proglasio državnom religijom i time ukinuo dotadašnju službenu religiju mnogoboštva, shvativši potencijalnu moć koju nova religija ima kao snažna poluga vlasti.
Katolička crkva se postavila iznad slabijega, vjernika, građana, u trenutku kada je postala državnom religijom.
Veliki (Flavius Theodosius Augustus) (347. - 395.) godine 380. proglasio kršćanstvo (Rimokatoličku crkvu) službenom državnom religijom Rimskog carstva, kršćanstvo se najprije počelo širiti po velikim gradovima.
Nakon što je kršćanstvo u 4. st. postupno postajalo državnom religijom Rimskog Carstva, biblijska proroštva o Izraelu su se počela drugačije tumačiti, a što je i danas slučaj u gotovo svim velikim kršćanskim crkvama.
Proglašenje Konstantina carem 313. godine značilo je prekretnicu, jer on kršćanstvo proglašava državnom religijom, u kojoj vidi ujedinjujuću snagu za Carstvo.
Naime, premda je kršćanstvo 380. g. proglašeno državnom religijom, poganski Rim nastavio je održavati svoje svečanosti vezane uz poljoprivredne poslove.
Godine 301. kršćanstvo je prihvatio kralj Tridat i iste godine proglasio kršćanstvo državnom religijom.
Armenci su bili prvi narod koji je kršćanstvo proglasio državnom religijom (koncem 3. st.), čak prije Rimskog Carstva, nakon čega je uslijedilo dugo bogato i sretno razdoblje do mongolske provale u 13. stoljeću.
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com