Rezultat referenduma bio je presudan za odluku koju je donio državni vrh, na čelu s predsjednikom Tuđmanom, o trajnom zasjedanju Hrvatskog sabora, počevši od 18. lipnja pa sve dok se ne donesu sve državnopravne odluke i zakoni prijeko potrebni za uspostavljanje čistog modela samostalne i suverene države, a kao rok postavljen je 30. lipnja.

Hrvatski sabor 29. 10. 1918. formalno je proglasio prekid svake državnopravne veze s Austrijom i Ugarskom te pristup nezavisne države koja je okupljala Hrvatsku, Dalmaciju i Rijeku u novu Državu Slovenaca, Hrvata i Srba i priznao Narodnom vijeću vrhovnu vlast.

Da je Hrvatska 1991. imala one državnopravne atribute koje će imati u Europskoj uniji, vjerojatno ne bi po tadašnjim kriterijima Badinterove komisije uopće ni mogla biti priznata kao neovisna država.

Princip samoodređenja hrvatskog naroda u BiH mora dosizati do pune državnopravne samostalnosti.

Isti je Sabor 29. listopada 1918. prekinuo sve državnopravne veze s Bečom i Peštom, ali su one uspostavljene sa Srbijom u zajedničkoj Kraljevini SHS.

Svake godine 8. listopada obilježavamo Dan neovisnosti - dan kada je Hrvatska raskinula državnopravne sveze s drugim republikama i pokrajinama bivše SFRJ.

To je onaj državni blagdan koji čuva uspomenu na 8. listopada 1991., kada je Hrvatski sabor, po isteku tromjesečnog moratorija, pod vatrom srpsko-crnogorskih oruđa i oružja raskinuo sve državnopravne veze s Jugoslavijom.

Predsjednik savjeta udruge Volim Hrvatsku, dr. sc. Srećko Sladoljev čin skidanja zastave EU prokomentirao je riječima: - Živeći veliki dio svoje povjesti unutar totalitarnih, apsolutističkih i tuđinskih država, Hrvati su ugradili u svoj Ustav povijesno sjećanje na ta loša iskustva i odredbu kojom se zabrajuje ulazak u državnopravne sveze bez odluke referendumom.

Time je učinio prvi korak u nijekanju hrvatskih prava i državnopravne posebnosti, čime će se odlikovati čitav tijek njegove duge vladavine.

U jednom starom reprezentativnom udžbeniku Državnopravne historije jugoslavenskih zemalja XIX. i XX. st., koji je kolegij na Pravnom fakultetu u Splitu dugi niz godina predavao i profesor Antun Cvitanić (1920. - 2010.), ugledni je autor s pravom naglašavao da suvremeno stanje države nije moguće u potpunosti shvatiti bez osvrta na njezin raniji razvitak i to zato što se nijedna pojava ne može razumjeti odvojeno od onoga, što joj je prethodilo i što je do nje dovelo.

Na današnji datum 1991. godine Sabor je donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti, nakon što su se građani na referendumu izjasnili da žele raskinuti sve državnopravne odnose s bivšom Jugoslavijom.

Hrvatska državnost održavala se trajno i postojano, makar i u skučenim okvirima u ovisnosti od europske političke zbilje i državnopravne misli.

Pritom hrvatsko državno pravo nikada nije kaskalo za europskim rješenjima, nije tek preuzimalo već oblikovane ustavnopravne institute nego je, kao jedan od temeljnih čimbenika u borbi za očuvanje opstojnosti hrvatskoga suvereniteta i državnosti, svojim rješenjima i zbiljom i samo pridonosilo razvitku zajedničke europske državnopravne i ustavne misli.

Pod utjecajem ideja francuske revolucije, ali i zbog pritisaka germanizacije i mađarizacije te unutarnjeg razvoja, bogate kulture i državnopravne tradicije, Hrvati su od 1830. do 1848. izveli svoj narodni preporod.

Devedesetih godina Stranka prava, ujedinjena s Obzorašima, kreće korak dalje od isključive državnopravne politike.

Prije točno osamnaest godina donijeli smo jednu od najvažnijih odluka u modernoj hrvatskoj državnosti, raskinuvši sve državnopravne veze s bivšom Jugoslavijom.

Četnički pokret polazio je od shvaćanja da su Srbi u travanjskom ratu 1941. godine izgubili svoju državu, ali da nisu izgubili i državnopravne sposobnosti.

Sjećanje je to na povijesnu sjednicu Hrvatskog sabora kojom su prije 21 godinu u podrumu Inine zgrade jednoglasno raskinute sve državnopravne veze Republike Hrvatske s bivšom SFRJ.

Daljnjim razvojem ljudskog društva čuvanje dokumenata trebalo je prije svega zadovoljiti državnopravne, a zatim vlasničke i osobne potrebe.

Držali su da to pravo proizlazi iz hrvatske državnopravne tradicije, čijim su ishodištem smatrali srednjovjekovnu hrvatsku državu.

Jednu od temeljnih odrednica u razvoju slovensko-hrvatskih odnosa tijekom druge polovice XIX. i početka XX. stoljeća autor vidi u činjenici da su Hrvati, gledajući s aspekta državnopravne tradicije, koja je imala svoje mjesto unutar sustava vrijednosti polufeudalne Habsburške Monarhije, imali određene prednosti u odnosu na Slovence, koji se nisu mogli pozvati na nešto slično.

Biskupski zahjev da crkveno vjenčanje dobije i državnopravne posljedice Požar smatra neumjesnim pitajući se neće li biti " slijedeći korak da se sve one koji nisu crkveno vjenčani natjera da legaliziraju svoj brak u Crkvi ".

Preambula ili izvorišne osnove Ustava iz 1990., opisuje državnopravne tradicije hrvatskoga naroda i njegovu državnost u različitim državnopravnim ustrojima.

Konačno valja istaknuti da su državnopravni odnosi Hrvatske u Habsburškoj monarhiji, naročito prema Ugarskoj, na temelju Pacta conventa ili personalne unije od 1102. i realne unije od Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868., a u svezi s time i hrvatsko državno pravo u cjelini, bili u središtu pozornosti europskoga poredbenoga ustavnoga prava i državnopravne teorije, osobito pod kraj XIX. i na početku XX. stoljeća.

Zadaća je državnopravne vlasti da stanje vlasničkih odnosa što prije uskladi s Ustavom i sa zdravim razumom.

8. studenoga, mjesec dana nakon što Republika Hrvatska raskida sve državnopravne veze sa SFRJ, Europsko vijeće suspendira Sporazum o trgovini i suradnji sa SFRJ i uvodi sankcije.

Kao što sam rekao, pod imenom " proeuropske politike ", koja se vodi nakon Tuđmana, prikriva se politika vračanja Hrvatske u balkanske državnopravne okvire, po europskom nalogu.

Zgrebec je podsjetila kako se nakon 8. listopada 1991., kad je Hrvatska raskinula sve državnopravne veze sa SFRJ, u rat otvorena uključila bivša JNA koja je nadmoćnom silom krenula u uništavanje svega.

Modernizacijski procesi (preobrazba tradicionalnog i izgradnja kulturnih, gospodarskih, političkih, obrazovnih institucija modernoga građanskog društva, veliki utjecaj aristokracije na početku i potpuni prestanak toga utjecaja na kraju toga razdoblja) i bitne političke i administrativno-državnopravne promjene u ovom razdoblju čine ovo područje napose važnim u povijesti Hrvatske.

Ili pak uzeti gotovo dnevnički zapis o događaju iz davne 1918. godine, mjeseca studenoga, kad je propala Austrija i kad je Zagreb dočekivao srpske vojnike, a Hrvatska ulazila u nove državnopravne odnose.