Od ekskluzivaca doznjemo i to kako je Tito, nekakvog neodređenog datuma i s neodređenom namjerom, išao Draži Mihailoviću prerušen u sovjetskog oficira, kao da se Tito i Mihailović nisu poznavali i nisu sastali već potkraj rujna 1941.

Priče o Draži Mihailoviću kao o antifašističkom borcu uvredljiva je zdravom razumu.

Naime, vješto se maskira pitanje radi li se o procesu za sudsku rehabilitaciju Draže Mihailovića, ili je to sudski proces koji preispituje sudski proces Draži Mihailoviću 1946. godine, ističe Branka Prpa:

Teško da je slučajna i obnova Srb-skog spomenika, odnosno obilježja uzdignutog u slavu događaja koji s podizanjem RH iz pepela ima toliko veze, od prilike, koliko i podizanje čikaške statue ' antifašisti ' Draži Mihailoviću.

U rujnu 2009., Tomislav Dragun i Hrvatski uljudbeni pokret, oponirajući tadašnjem predsjedniku Stjepanu Mesiću, najavio je odlazak u Ravnu Goru, kako bi vidio spomenik Draži Mihailoviću.

Iz tog vremena je i jedno njegovo udvoričko pismo Draži Mihailoviću iz kojeg se vidi da je bio totalno zaluđen jugoslavenskom idejom.

Grupa oficira iz Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva upala u Generalštab i pokušala izvršiti državni udar. 12.05. Vlada RSK uvela vanredno stanje zbog pojave hrvatskih diverzantskih trojki. 13.05. Na Ravnoj gori podignut veličanstven spomenik Draži Mihailoviću.

Nedavno ste poslali američkom veleposlaniku Ralphu Franku protestno pismo u kojem izražavate duboko ogorčenje zbog činjenice da je SAD uručio orden za zasluge četničkom vojvodi Draži Mihailoviću.

Ma što i ma kako da je njemu izravno podređeni leksikograf Velimir Visković izjavio o tome što Miljenko Jergović misli da misli o Draži Mihailoviću, Visković je reagirao na nešto što je bilo javno rečeno.

Tamo se podižu spomenici Draži Mihailoviću, tamo se rehabilitira četnički pokret i proglašava antifašističkim.

Kao udruga u Hrvatskoj djeluje i Hrvatski uljudbeni pokret, koji želi u Zagrebu podići spomenik Anti Paveliću, pa su lani čak najavljivali studijsko putovanje u Srbiju kako bi se upoznali s tamošnjim iskustvima u podizanja spomenika Draži Mihailoviću.

Na sastanku " predstavnika svih mjesnih organizacija na otoku Krku ", održanom u Aleksandrovu (Punat) 23. lipnja 1943, donesena je rezolucija u kojoj se izražava privrženost Draži Mihailoviću i zahtijeva da se otok Krk " odvoji od zajednice, kojoj bi Zagreb ili njegovi politički predstavnici imali predstavljati našu volju i naše raspoloženje ".

Kao drugo, ovo ordenje što se dodijelilo Draži Mihailoviću dodijelilo se u vrijeme kada su na zapadu vjerovali da se on bori protiv Nijemaca, što je trajalo i do kraja rata, čak i poslije.

Zbog zločina na području Vrgoraca sudilo se i četničkom vojvodi i generalu Draži Mihailoviću.

A da ja nisam antifašist, ne bih ovako zdušno raspravljao o srpskom antifašistu Draži Mihailoviću.

Sve navedeno ubaci se u biračku kutiju, dobro protrese, ukrasi frustracijama i međustranačkim kombinacijama, garnira slikama četničkog derneka s Ravne gore i američkom dodjelom ordena Draži Mihailoviću, začini Mesićevom izjavom o embargu na posjete Srbiji i domoljubnim pokličem " ko jebe Europu, prionimo topu ", te se sve zajedno, s kojim kilom dinamita, posluži vruće pred općinske zgrade pod vlašću SDSS-a u Borovu i Trpinji.

Na dan samih haških presuda, kao slučajno, na skupu u čast Draži Mihailoviću, notorni Vuk Drašković izrazio je zadovoljstvo, među mnoštvom ostalih.

Tako se u izvješću komandanta zapadnobosanskih, ličko-dalmatinskih i hercegovačkih vojno-četničkih odreda od 16. srpnja 1942. ističe, da je samo Dinarska četnička divizija u od 25. svibnja do 15. lipnja 1942. godine u borbama s partizanima izbrojala preko 500 partizanskih leševa, većinom Hrvata. Isti četnički komandant (Ilija Trifunović Birčanin) hvalio se u svom izvješću od 5. rujna 1942. Draži Mihailoviću, da su četnici na području Vrgorca oderali živa tri katolička sveštenika.

Sve dok, uz pomoć tetka, nije tajno prebačen u splitsku bolnicu gdje je konačno, uz pomoć liječnika koji su radili pod talijanskom okupacijom, ozdravio te postao dječak koji će četiri godine kasnije presuditi Draži Mihailoviću.

U razdoblju, tijekom 90 - ih godina, najprije je podignut monumentalni spomenik Draži Mihailoviću - Čiči na Ravnoj Gori, zatim, 2003. godine, podignut je spomenik Draži u Ivanjici, visok 2,3 metra, te muzej ravnogorskog pokreta i spomen-česma.

U isto vrijeme Vuk Drašković je bio glavni zagovaratelj i ostvaritelj četničkih spomenika zločincu Draži Mihailoviću u Srbiji.

Cijela stvar se zapravo vodi kao preispitivanje sudskog procesa Draži Mihailoviću, koji je protiv njega vođen, a potom se na temelju rezultata preispitivanja tog procesa zapravo vrši rehabilitacija.

Josipovićevog sramnog pristanka na izjednačavanje Vukovara i Paulinog Dvora, usporedbe Zorana Pusića kolateralnih žrtava nakon Oluje s klanjem na vukovarskoj Ovčari, ili suosjećajnog i blagog tepanja Miljenka Jergovića o Draži Mihailoviću kao " trodimenzionalnoj ličnosti " itd.

Razumije se, regresivni val nasilja induciran je recentnim događanjima u susjednoj SiCG (Ravna gora, odličje Draži Mihailoviću), ali i epilogom tuzemnih lokalnih izbora.

Istodobno se možda i slučajno (ali zato ne manje važno) " pacificiralo " albanske i srpske nacionaliste, koji bi mogli biti problem u predstojećim pregovorima: albanske tako što se Ramushu Haradinaju dopustilo da se pred Haaškim sudom brani sa slobode, a srpske onim ordenom Draži Mihailoviću, koji je nakon 60 godina doputovao u Srbiju.

Relativiziranjem krivnje dopustili su da se čak u Brčkom podigne spomenik Draži Mihailoviću, a uskoro će zacijelo Milošević, Karadžić i Mladić imati u Srbiji i Crnoj Gori ulice i trgove po njihovim imenima.

Iznenadilo me da je inače narcisoidni Lordan Zafranović napravio dokumentarac vrlo samozatajno i bez neumjerenih pretenzija, za razliku od Vrdoljaka, koji je megalomanski poželio dati konačni povijsni sud o Titu, a zakazao je u osnovnim elementima (brojne faktičke netočnosti, izrazito pristrani komentatori, uračunajući i onog četnika kojeg sam neki dan spomenuo u dnevniku o Draži Mihailoviću).

Za grob se ne zna ni četničkom vođi Draži Mihailoviću, kojega će za deset dana, 23. ožujka, Viši sud u Beogradu po svemu sudeći rehabilitirati, a da hrvatski državni vrh ni na koji način neće zbog toga prosvjedovati.

Velike počasti vojvodi Draži Mihailoviću dokaz su slobode Srba u odnosu na Hrvate.

A četničkom vođi Draži Mihailoviću, makar samo tetoviranom na bicepsima jednoga košarkaša, u tom eurounijskom ambijentu sigurno nije mjesto, pa je Hrvatska takvom izvozu/uvozu opravdano postavila rampu.