Taj drugi pojedinačni bod za ŽKK Vrbovsko osvojila je u zadnjem bloku igračica Višnja Širola pobijedivši kapetanicu domaćih Valentinu Prpić, dok je Ana Puškarić bez ikakvih problema pobijedila Dejanu Draganović i za KK Policajac osvojila četvrtu pojedinačnu pobjedu.

Uz Krmpoćane spominju se u starim ispravama Vojnići i Gvozdenovi ljudi. 1. Krmpotići iz skupine Damjana Krmpotića: Damjan (Petrović) Krmpoćanin knez, Tomica Skorupović, Ivan Skorupović, Milašin Skorupović, Martin Malovridnjak, Božić Bilosalić, Vuk Marković, Ivan Krivalica, Radoje Pečijanić, Pečanić, Vuk Lersić, Mikula Mihovilović, Vid Šimunović, Jakov Vukoslavić, Ivan Draganović, Vid Balinović, Toma Marković, Ivan Kovač, Juraj Balinović, Marko Šimunović, Jerolim Mikulić, Tadija Mihovilić, Pavao Mihovilić, Vugin Barulović, Mihovil Barulović, Martin Barulović, Matija Oporković, Ivan Oporković, Miloš Hromec, Miloš Balinović, Martin Butorčić, Ivan Miletić, Mikula Miletić, Martin Miletić, Vid Miletić, Radoje Cvitić, Mikula Božić, Dujam Butorčić, Vuk Butorčić, Jakob Kriljavica, Mikula Vukoslavić, Martin Mikulić, Pavao Mihovilčić, Miloš Matijević i Ivan Kernjec. 2. Skupina Vojnića: Matijević, Galešić, Petković, Vojnović, Gudelić, Božić, Vojnić, Pavličić, Jujrević i Stojčević. 3. Skupina Sladovića ili " Gvozdenovi ljudi ": Sladović, Karanović, Valovac, Ilinić, Lovrić, Mikulić, Horčević, Vilenica, Balinović, Brošković, Veljanić, Burolić, Mihovilović i Martinović.

Jedna od nepoznanica tada i danas bila je u činjenici da se svećenik Krunoslav Draganović iznenada (1967. g.) iz iseljeništva vratio u bivšu Jugoslaviju, a misterioznim je ostao motiv i način njegova povratka, te razlozi zbog kojih ga režim nije procesuirao, iako ga je smatrao državnim neprijateljem broj jedan.

Budae 1857. Buturac Dr Josip, Katolička Crkva u Slavoniji za turskoga vladanja, Zagreb 1970. Buturac Dr Josip, župe arhiđakonata Since u XVIII. vijeku, Croatia Sacra 2, Zagreb 1931, 216 254. Draganović Krunoslav, Izvješće fra Tome Ivkovića, biskupa skradinskog, iz godine 1630, Croatia Sacra 7, Zagreb 1934, 65 78. Esser Kajetan Zirdum Andrija, Pregled povijesti Franjevačkog reda, Sarajevo 1972. Fermendžin P.

Marko Babić: »U svojim " Sjećanjima " Draganović je, između ostaloga napisao: " zaklinjem se Bogom živim, da u svojoj 24 - godišnjoj emigraciji nisam nikada ni pomislio na povratak u komunističku Jugoslaviju, a još manje bilo kakav korak učinio u tom pravcu. " Sačuvana " Sjećanja " pouzdano svjedoče da se Draganović nije vratio svojom voljom iz emigracije nego da je je bio kidnapiran.«

»Nakon kratkoga vremena što sam se sa svojom dječicom u Cleveland povratio, hrvatskim se svijetom pročula vijest, da je dr. Draganović u blizini grada Trsta od Udbinih agenata ugrabljen, u nutrinu Jugoslavije odveden i smrskane glave u bolnicu u Splitu doveden.

Naknadno su dvojbama omogućeni produžetci nestankom " manjeg dijela sarajskog dossiera Draganović ".

Stvarnost brzojavki i tragičan konac Kavranove grupe je jasan dokaz, da je Draganović bio od prvoga dana od dana posjete Vrančiću u Zagrebu definitivno srpsko-partizanski emisar.

On se je spasio, jer sam ga uspio uvjeriti da je Draganović pokvaren čovjek.

Komunistički agent Draganović: S Englezima protiv komunista sve do Drine? Spremnost.

Ni Bóže, AFAIK, nije nigdje tvrdio da je Draganović " priemieshten " na prievaru.

Krunoslav Draganović piše o njemu da je muž providnosti, pionir i organizator i apostol, muž molitve, duboko sjedinjen s Bogom.

Ivan Gabelica: »Draganović je Pavelićev politički protivnik, a moralno krajnje kontroverzna osoba, pa je dokazna vrijednost njegovih tvrdnji sporna.

Prema tome, Cecelja je jednako nepouzdan svjedok povijesnih zbivanja kao i Draganović.«

Krunoslav Draganović ga je prihvatio kao mladog i perspektivnog hrvatskog rodoljuba.

Titov sporazum s Vatikanom Beogradski publicist Marko Lopušina, autor dviju intrigantnih knjiga " Ubij bližnjega svoga " i " CIA protiv Jugoslavije ", pozivajući se na neimenovanog službenika jugoslavenske Udbe, istražitelja Krunoslava Draganovića, tvrdi da je Draganović bio otet ali je u beogradskoj Glavnjači pristao na suradnju i vlastitu glavu otkupio suradnjom s Udbom.

U 14 h započela je sveta misa koju je predvodili popovački svećenik Mato Draganović i pater.

Župnik Draganović u svojoj je propovijedi vjernike podsjetio na veličinu jednog od najomiljenijih pučkih svetaca kojemu se za pomoć u teškim životnim trenucima obraćaju čak i nekatolici odnosno nekršćani.

Draganović je dva mjeseca proveo u zatvoru, a onda je Udba dobila zadatak legalizirati slučaj.

Jugoslavenske vlasti su dopustile da se Draganović nastani u jednom sarajevskom samostanu, ali je stavljen pod potpunu operativno-tehničku kontrolu.

Inoslav Bešker (03.01.2010.): »Krunoslav Stjepan Draganović nije bio franjevac (kako sam pogrešno naveo) nego svećenik Vrhbosanske nadbiskupije (petrovac, rekli bi u Hercegovini).

Doduše, prvi važniji historiografski prinosi rasvjetljavanju osmanskog doba u Slavoniji pojavili su se još na izmaku 19. i u ranome 20. stoljeću, u knjigama i časopisnim izdanjima arhivske građe kršćanskog podrijetla što su ih, u prvom redu za vojno⠀ političku i uopće svjetovno⠀ društvenu povijest, priredili Tadija Smičiklas, Emilij Laszowski, Ferdo Šišić, Radoslav Lopašić, Ivan Bojničić i još poneki autori, a za crkvenu povijest Euzebije Fermendžin, Janko Barl, Julijan Jelenić, kojima se nešto kasnije s pojedinačnim prilozima pridružuju i Krunoslav Draganović, Miroslav Vanino i drugi.

Nakon pjevanja svečane Večernje koju je predvodio privremeni upravitelj župe fra Mato Draganović, ministranti su pred kipom sv. Pavla upalili svijeću, a vjernici su izmolili službenu molitvu Crkve sv. Pavlu.

S druge strane, jugoslavenski tisak objavio je sedam stranica dugačko pismo koje je, navodno, dr. Draganović napisao, zajedno s tobožnjim intervjuom, koji je " dao " nakon razglašenog " povratka " u Jugoslaviju, dva mjeseca po njegovu nestanku.

Prema službenom jugoslavenskom tisku, dr. Draganović se vratio " dragovoljno " u Jugoslaviju kako bi se suočio s optužbom za svoje " ratne zločine " te za neprijateljsku propagandu koju je dugi niz godina širio svijetom protiv Titova režima.

Za ovaj predmet je bitna činjenica da se dr Draganović dugi niz godina posvetio otkrivanju istine koja se tiče ratnih i poratnih zločina počinjenih od jugoslavenskih komunista.

Dr. Draganović je osobno saslušao stotine Hrvata, Slovenaca, Crnogoraca, Nijemaca, Austrijanaca, Mađara i Srba, preživjelih žrtava i očevidaca masakra koje je naredio Tito i njegova vlada.

Prije " nestanka ", 10. rujna 1967. godine, Draganovića je u nekoliko navrata pok ušala ubiti ili oteti Titova tajna policija. Usporedi citirani članjak iz Der Spiegel-a iz 1967 Draganović je nekim svojim prijateljima pisao kako zna da se na njega vreba.

Postoje saznanja da je Draganović ubijen odmah po povratku u Jugoslaviju, a da su sva kasnija zbivanja samo jedna od majstorija jugoslavenskih majstora obmane. Članjak u Der Spiegelu 1967. " Mit Baskenmütze und dunkler Brille besuchte er am 9. November seine Schwester in Slavonski Brod " S druge strane, postoje spoznaje da je Draganović u Jugoslaviji sve do svoje smrti živio u nekoj vrsti kućnoga pritvora.

Naime, Draganović je " nestao " nedugo nakon što su ponovno uspostavljeni diplomatski odnosi Jugoslavije i Vatikana, što se pripremalo desetak godina.