A sad za one moje drage blogere koji me redovito čitaju, i koje ja redovito čitam, i koji me svakoga dana lijpo razvesele imam par riječi... iako sam još mlada da bi imala svoju dijecu (iako neke moje vršnjakinje imaju) zadivljena sam kad na blogovima vidim kako neke majke pišu lijepo o svojoj dijeci... moja draga blogerica Jonna toliko lijepo piše o svojoj kćerkici, sa tolikom ljubavlju da me iz dana u dan oduševljava, ona piše ono što sve majke osiječaju, te predivne osiječaje koji se nemogu sa ničim mijeriti... kako li je samo njeno dijete sretno... a onda mi na um padnu sva ona napuštena dijeca, sva ona ubijena dijeca koja svijet nikad nisu vidila... pa se upitam zašto sve majke nisu poput nje... ja vijerujem da velika sila natijera čovijeka da ostavi svoje dijete ili ga ubije... ali ja ne nalazim za to opravdanja... meni je ljudski život svet... i nikako se nemogu sa tim pomiriti.... zato molim vas sve moje drage blogere... bilo koje vijere bili.... da se molite... onako kako najbolje znate... kad god vam to padne na pamet.... za nerođene bebe.... da se molite za njih i njihove mame.... da im trudnoća bude lijepa.... da im porod bude bez problema.... i da se uspiješno skupa dignu na noge... vama je to pet minuta.... a možda je jednoj bebi i puno više od toga

Ova sličica je za nju i sve vas, drage blogere...

Kasno sam došla doma, tako da nisam stigla obići svoje drage blogere.

Ne bih smjela izdvojiti nikog no niti tako prekociti neumoljiva ribica, zivahno-bjesnu domacicu, vjernu apotekarku, svoje primorce, sve one smjehove i presidente, one koje se prave englezi, sve one koji svoje prekrasne stihove pretacu iz svojih snova, one koji brontulaju, one koji se zovu gotovo jednako kao i ja:)), i mnoge mnoge mnoge druge drage blogere koji i sami posjecujete i znate da nije lako izdvojiti za sve linkove u boxu... Oni su tu, sa ili bez komentara.. oni su kraj ekrana u kojem se pojavi i ovaj suncani blog.. i to evo 200 ti put..

Zbog johnnijevih tj, civanderovih komentara, koje sam tek sad skužila na drugim postovima, moram noćas dodati još nešto, već objavljeno ovdje... Također, pozdravljam sve svoje drage blogere, koje nisam bila u prilici posjetiti češće...

Molim sve drage blogere koji se bave novinarstvom ili politikom, a znam da Vas ovdje ima dosta imajte duše i srca, a znam da imate, apelirate na sve vlastodršce u lijepoj našoj da organiziraju jedno tjedan dana rukometne utakmice u svim našim lijepim arenama i da na taj način svi mi kupljenim ulaznicama od tridesetak kuna pomognemo u plaćanju liječenja našem reprezentativcu jer kada je trebalo on i reprezentacija su nama donijeli radost i veselje, osmijehe na naša umorna lica.

Zbog njega polako gubim živce, ali ako mu je veselje da me vrijeđa samo neka nastavi a meni drage blogere neka ostavi na miru jer ja Sotona mogu uživati u onom što volim i koga volim, a volim blogere i blog hr.

Molim drage blogere da mi jave gdje mogu kupiti sjajan program za prevođenje čiji sam rad ovdje demonstrirala.

Pa dok država i ostatak društva (uključujući i nas drage blogere) ne pronađe adekvatno riješenje možemo se osloniti na vlastite pokušaje i dobru volju.

A za vas drage blogere - saljem vam mnogo pozdrava, stalno vas citam, nadam se da ste vi bolje volje nego ja.... PUNO PUSA I VELIKI POZDRAV OD VASE Pecike

Sve moje drage blogere ću danas pozorno obići, naravno, nakon što izvršim jedno još desetak obvezica pa da na miru mogu sjesti i kao čovjek pročitati sve drage mi napisane s desne strane.

Ni sama ne znam po koji puta pišem da volim i obožavam blog hr da volim čitati i pratiti meni drage blogere na ovome blogu i žao mi je da zbog nekoliko nezrelih osoba mnogi blogeri odustaju od pisanja bloga, a toliko kvalitetno pišu svoje tekstove.

Kako me nije baš ovih dana bilo u prisutnosti kompa, a da je raspoloživo vrijeme okarakterizirano kao " slobodno ", nisam ni komentirala vas, moje drage blogere... i sad malo prošunjah po blogovima ljudi koji su mi komentirali prošli post, i kao i uvijek iščudim se do neba i natrag koliko ste mi nedostajali, i koliko ste mi svojim postovima snage dali da nastavim pisati... evo i da napišem ovaj post...

Neka tuga je ovladala mojim mislima danas.Tuga potiskivana ali stalno prisutna, danas me posebno osvojila.Čitajući meni drage blogere JJBraddocka i Crowariora skupila sam hrabrosti i odlučila mom blogu danas dati drugačiji smisao nego inače.

Hvala vam na vašim dolascima, vašim ričima.. Hvala na svemu... Sinoć sam kod drage mi Lomic pročitala post sa dosta nostalgije za nekim davnim danima na ovim blogerskim stranicama.. Neki blogeri više ne pišu ili jesu ali pod drugim nickovima.. Ja se ponekada vratim na 2007. godinu.. Počela sam pisati u petom misecu 2007... Moj prvi post je bio a šta će drugo nego vrba.. Pozdravljam sve drage blogere i blogerice iz tog vremena.. Hvala im što su svojim dolascima učvrstili moju volju za pisanjem na ovim stranicama.. Hvala svim novim licima koji su se pojavili.. Još uvijek sam tu.. Ne posustajem.. Inspiracije mi ne fali.. Još da mi je malo više slobodnog vrimena gdje bi mi bio kraj.. Modre dubine su stigle nakon Sjene.. Ostvarile pravo na nagradu za blog mjeseca.. Valjda nakon prava stigne i nagrada.. A, Sjena ona je uvijek tu u sjeni.. Bila je blog tjedna.. Ali, sve to nije bitno koliko spoznaja da je lipo družiti se s vama.. Podijeliti s vama radost i tugu.. Pokušati proniknuti u vaš dan.. Ako smo tu i pišemo to ne znači da nemamo svoj stvarni život.. Moj je itekako ispunjen a druženje s vama ga samo još ljepše zaokružuje.. Nemam nekih velikih zamjerki osim male ljutnje na one koji uzmu tuđe misli i prenesu ih negdje kao svoje.. Bezbroj puta sam u traženju neke slike naišla na svoje riči s nečijim potpisom.. Ta prisvajanja me ljute, ali opet pomislim, ajde neka znači nisu loša ima i onih kojima se sviđaju.. Ne volim ni prepucavanja bilo kakve vrste.. Pokušavam se klonuti takvih blogova.. Ne zadirati u tuđu intimu.. Ipak treba razlučiti šta se može pisati a šta ne.. Možda nakon blogerskog staža svi steknemo neko iskustvo i izgradimo svoj stav..

Sprema se neko nevrijeme, sve sam pozatvorila i malo me strah, sama sam suprug radi popodne nadam se da ću izdržat još tih nekih sat vremena sama, neka vručina i sparina me hvata u zatvorenom, a ako otvorim bilo koji prozor vjetar mi ga želi polomiti tako da odustajem od te pomisli, eto odlučila sam skratit si vrijeme pišući post za vas meni drage blogere, blogerice, nadam se da mi neće grom puknut u komp...

Mislit ću na sve drage blogere i zabavljat ću se i za vas.

Dakle, u ime " Udruge Mot ", Gradskog kotara Gripe i moje osobno, pozivam drage blogere iz Splita, Dalmacije i čitave Lijepe naše da svojim fotografijama uveličaju izložbu pod nazivom " Dalmatinska lipost u kamenu ", koja će se održati 8.12.2010. u Splitu.

Postala sam blogerica, početkom godine i upoznala meni jako drage blogere, J. J. - a i Magdalenamia, blogere: Klakarac. bez nje.....

Nakon što me dugo nije bilo ovdje, te kada sam odlučio posjetiti neke svoje drage blogere, ostao sam iznenađen onime što sam vidio.

Ali (naravno, ništa ne može bez ali), s obzirom da sam informatički polupismena, molim vas drage blogere za pomoć.

Sad molim drage blogere za savjet: što učiniti ako postoji sumnja u nepotizam?

Ne na moje drage blogere, naravno.....

Uhvativsi malo vremena posjetio sam ovih dana meni drage blogere i kod blogerice kapljice upala mi je za oko jedna divna dirljiva recenica: na trenu svi bi se zanimali za njenu tešku sudbinu, poklonili joj nekoliko lijepih, ohrabrujućih riječi i obećanje da će i sami nešto poslati, a sada rijetko, sve rijeđe stižu komentari, a i sami prilozi, kako je na svom blogu napisala Rijec je dakako o nasoj blogeric sumarki koja i dalje vodi tesku bitku s opakom bloescu tumorom na mozgu.

Jer u svakom svojem postu ili ti komentaru, nastupaš ' s visoka ' kao da si Bogom dan, omalovažavaš moje drage blogere gdje god koji post ili komentar ostave.

Obavještavam drage blogere-ice (i one srednjega spola) da je Cordelia trenutno neispravna, i na liječenju od fibre (koja nije bila samo unca, kako je napisala), tako da neko (nadam se kratko) vrijeme neće biti novih postova.

I na kraju želim samo još pozdraviti sve drage blogere i ispričati se zbog rijetkih komentara, ali kao što rekoh, nisam više toliko na internetu...

Umrla mi je vrlo bliska i draga osoba... te, zbog istog ne stignem, a blago rečeno i nemam puno volje, posjetiti svoje drage blogere...

Ovim putem zamoljavamo sve naše drage blogere od kojih smo imali njihovu mail adresu da nam na našu mail adresu koja se nije mijenjala a nalazi se na našem blogu ponovo pošalju svoju.

Shot at 2007 - 07 - 15 U suncane dane odlazim u dvoriste iza kuce gdje ocekujem u ' nase ' proljece da nikne svo ono zelenilo sto sam uredno poslagala, posadila, obrezala u zivice.. Zasada ptice se hrane u malim drvenim hranilicama, posum dolazi po listove salate sto mu uvecer ostavljamo a nasa mala ' tasmanijska neman ' jos uvijek nece poslusati i nauciti gdje da obavlja svoje nuzde - velike i male:)) I jos moj dio posla koji skrivecki obavljam u garazi je pranje mog auta velikom spuzvom i vodom iz kablica jer restrikcija vode jos uvijek je na snazi.. O kuhanju, peglanju i usisavanju kucerine necu... zna se i zasto:)) Eto ovaj post je poput jednog dnevnog reda u kojem cu jos samo nahvaliti europskog kenguura kojeg svi rado citamo ali sada koji nam je omogucio jos jedan vid blogerskog druzenja na ponudjenom chatu.. bravo stari.. vidim ja da su svi tobolcari hvale vrijedni... Neizmjerno mi je drago da sam tamo uspijela savladati ponekad vremensku razliku i naici na meni jako.. ali kad kazem jako onda to i mislim... jako drage blogere, moje drage prijatelje.. navratite.. dotad ostavljam kiss i veliki zagrljaj