ZAGREB, 9. rujna 2010. - U Podsusedu je popodne, u nazočnosti hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, obilježena 20. obljetnica osnutka prve oružane dragovoljačke postrojbe u Hrvatskoj - 1. Samostalne satnije Podsused.

U to vrijeme, dragovoljačke aktivnosti po tadašnjim mjesnim zajednicama, još od prvih balvana 17.8.1990., bile su veoma intenzivne i u funkciji obrane.

Ne znam kako vi, ali ja te dvije dragovoljačke populacije strogo lučim, a lučio bih ih čak i da nije bilo razlike u ponašanju, čak da oni prvi i nisu napadali JNA, kršili su zakone RH već samim svojim postojanjem.

Obrana Hrvatske se zasnivala na dragovoljstvu kroz pričuvni sastav policije i kroz uglavnom samonikle lokalne dragovoljačke postrojbe.

Uspješna protunapadna djelovanja ZNG/HV bila su taktičke razine, kako po cilju tako i po nositelju, i izvodile su ih djelatne postrojbe (1.,, A " brigada), dragovoljačke postrojbe (108. brigada), ili postrojbe koje su ratovale na svom terenu, stoga posebno motivirane (121. brigada).

Osipanje dragovoljačke postrojbe na dostignutoj crti u Starom Selu bitno je smanjilo obrambenu moć i stvorilo mogućnost da neprijatelj koristeći maglu vrati izgubljeni dio sela.

Općenito dragovoljačke postrojbe u Domovinskom ratu su bile dragocjene i bitne za ključnu 1991 godinu, jer da ih nije bilo tada, kao i specijalaca policije i pričuvne policije koji su bili prvi, pitanje bi bilo kako bi se i od čega stvorila Hrvatska vojska, jer dali smo vremena da se stvori Hrvatska vojska, opremi i obuči.

Dragovoljačke udruge su osudile i najave u medijima o mogućem smanjenju braniteljskih mirovina, a posebice to da se braniteljske mirovine proglašavaju povlaštenima.

Željko Žgela, jedan od zapovjednika 121. brigade HV-a i brigadir Dragovoljačke bojne kratko je podsjetio na ratne godine: - Ponosni smo što smo sudjelovali u oslobađanju Okučana, ali i na poslijeratni novi život u Okučanima koji su izgrađeni, naseljeni, civilizirano definirani do kraja, te svake godine idu korak naprijed.

U isto vrijeme dok su se na području Drenovog Klanca vodile završne borbe, u Zagrebu se radi odlaska u Otočac ponovno okuplja dvadesetak pripadnika dragovoljačke satnije koja je u rujnu bila na području Otočca, ali se u roku mjesec dana raspala.

Već sljedećeg dana nakon postrojavanja dragovoljačke satnije u Prozoru počinje stalno dežurstvo na upravnoj stanici veze.

Prilikom obilježavanja 20. obljetnice 1. novogradiške dragovoljačke bojne, vijenac nije položen kod spomenike već je počast poginulim braniteljima odana kod, kako se naziva, središnjeg križa na gradskom groblju, koji je također za neke sporan kao mjesto odavanja počasti poginulim braniteljima i prilikom obilježavanja državnih praznika i obljetnica.

Ubrzo su se škveranima priključile dragovoljačke postrojbe iz većih splitskih poduzeća: Koteksa, Dalme, HPT, Brodomerkura, Prometa, Slobodne Dalmacije, kao i dragovoljačke satnije iz Žrnovnice i Putalj iz Kaštela (lovci).

Smoljo je istaknuo kako su u ove dvije dragovoljačke udruge svjesni činjenice da bi pritiscima na izvršnu, zakonodavnu i (li) sudsku vlast, posebice nekakvim ultimatumima, mogli dovesti do toga da se suđenje Mirku Norcu iz Rijeke preseli u Haag, a to bi, kaže, bilo neoprostivo.

Kroz gotovo svako od ovih naselja, na novljanskoj bojišnici, prošli su i dragovoljci dragovoljačke satnije 100. brigade HV " ŠTRASERI ", a čija je vojničke doživljaje i stradanja opisao jedan od " ŠTRASERA ", u knjizi " ŠTRASERI " DIDASKALIJE, gospodin Radovan Domagoj Devlić, koji nažalost više nije među nama, ali je ostala uspomena na njega i njegovu hrabrost jer je kao invalid bio dragovoljac Domovinskog rata.

Jedan je od osnivača i zapovjednik dragovoljačke postrojbe, koja je u jesen 1991. g. postala Vod za dokumentarno i informativno djelovanje Glavnog stožera HV-a (NG 9385).

Uz njih je u najužem krugu kandidata i brigadir Ivan Čikara kojeg podržavaju dragovoljačke udruge proistekle iz Domovinskog rata, ali i gvardijan fra Mirko Marić.

Zato se moralo reagirati brzo, pa su u organizaciji HDZ-a, lokalne vlasti, a u nekim mjestima i samoinicijativno organizirane dragovoljačke skupine koje su noću stražarile.

Dragovoljac je Domovinskog rata i ratni invalid te jedan od osnivača prve dragovoljačke postrojbe u Domovinskom ratu, Prve samostalne satnije Podsused.

Svečano obilježena 21. obljetnica 1. Dragovoljačke bojne

Ova udruga je samo prvi korak na putu izgradnje Hrvatske dragovoljačke pomorske organizacije na nacionalnoj razini, slično kao što to imaju sve razvijene pomorske zemlje svijeta.

Znatan broj pripadnika dragovoljačke postrojbe Stare Mokošice je ostao u sastavu 163. brigade HV do samog kraja Domovinskog rata, a danas te postrojbe nema u popisu postrojbi koje su branile Dubrovnik, kao ni najvećeg broja njenih pripadnika na onom famoznom popisu " Dubrovačkih branitelja iz 1991. ", po kojem " popisu " je rat za Dubrovnik počeo tek 7. studenog 1991. i po kojem se grad Dubrovnik branio samo na području od Sustjepana do " Belvedera ".

Iz jednog od njih vidljivo je da obrambene snage čini 45 pričuvnih i djelatnih časnika i dočasnika, 402 vojaka iz sastava 116. brigade ZNG Dubrovnik, 181 pripadnik pričuvnog i djelatnog sastava MUP-a i Specijalne jedinice policije - Grofovi, 27 pripadnika dragovoljačke postrojbe Sv. Vlaho koju su činili dubrovački studenti, te 142 pripadnika postrojbi pri Mjesnim zajednicama.

Zapovjednik dragovoljačke satnije pravosudne policije koja je djelovala u sklopu 98 brigade, Ivan Kušen obratio se je nazočnima sa slikovitim prikazima iz domovinskog rata i žalosnim činjenicama nakon domovinskog rata kada su činove, odlikovanja i pištolje pokupili sporni ljudi, a neposredni sudionici ne mogu dobiti niti ratni put.

Snimke Prve nizozemske dragovoljačke bojne nisu načinjene u Medačkom džepu već u Čanku.

U tom smislu treba ih poticati da uz našu pomoć otkriju vlastite vrijednosti i mogućnosti te da ih u okviru realnih okolnosti i provedu u djelo. 5. Dragovoljac i dragovoljačke udruge ne bi smjeli čekati da ljudi dođu k njima i zatraže pomoć, nego bi trebali ići k njima, obići svoj dio grada i ulicu te potražiti one koje je nevolja stjerala među četiri zida, a stid im ne dopušta da iziđu vani.

Dragovoljci bi trebali biti oni koji će se penjati na krovove i u njihovo ime, za njih i zajedno s njima tražiti rješenja njihovih nevolja. 6. Kako bi dragovoljačke i karitativne udruge bile još djelotvornije, potrebno je da njihova međusobna suradnja bude još bolja i kvalitetnija. 7. Dragovoljcu bi u svim njegovim nastojanjima čovjek, odnosno bližnji, trebao biti na prvom mjestu.

NOVA GRADIŠKA, 28. lipnja 2011. - Dostojanstveno ali žalosno, a kako je kazao pukovnik Adam Tomičić i sramotno, obilježena je danas 20. obljetnica ustroja prve dragovoljačke bojne novogradiškog kraja.

Zapovjednik Novogradiške dragovoljačke bojne brigadir Željko Žgela i načelnik Općine Rešetari Zlatko Aga ovih dana uputili su brojne pozive nekadašnjim pripadnicima ove postrojbe HV ali i drugim uzvanicima i gostima, da se odazovu svečanosti koja se priprema sutra u Rešetarima.

Rijeć je o obilježavanju 21. obljetnice Novogradiške dragovoljačke bojne 121. brigade HV.