Stoga je moja dramaturška obrada zapravo moj osobni pogled na roman Vedrane Rudan.

Lako bi bilo dokazati kako su, naprimjer, pojmovi " likovnosti " i cijela aparatura njemu sličnih pojmova u kiparstvu i slikarstvu, koji se postavljaju kao neki nepogrešivi putokaz za izopćavanje ili primanje pojedinih umjetničkih djela u sveto područje umjetnosti, nastali jednako kao i ona njihova dramaturška braća i da bi razvoj " likovnih " umjetnosti izgledao vrlo bijedno, da nisu pravi likovni stvaraoci imali smjelosti te pojmove, na užas svojih starijih suvremenika, vrlo često, takoreći, postaviti na glavu.

Narativno-dramaturška Inverzija bila je izuzetno sugestivna, pa je u teorijskoj recepciji ovaj film bio usporediv možda tek s Matrixom braće Wachowski.

Dramaturška postava priče pomalo je igranofilmska, zaista.

Činilo se kao da dramaturška ideja " štuca " te je nastao dojam da su neke scene nalijepljene jedna na drugu.

No, kako je priča odmicala, tako je dramaturška obrada bivala sve kompaktnija, uzročno-posljedično povezanija i iz gledateljske perspektive pitkija.

Božo je ostao u dobrim odnosima s bivšom suprugom Jelenom i njihov odnos čvrsta je dramaturška konstanta tijekom svih dvadeset epizoda.

Komentar: Mada je dio kritike Garciju dočekao s pohvalama, riječ je o neuvjerljivoj kriminalističkoj drami u koju je Dejan Šorak umiješao društveno-političku kritiku, dramaturška načela televizijskih, napose latinoameričkih sapunica, motive Romea i Julije i Hamleta, te arhetipskog oporo-plemenita junaka stamena morala, na tragu likova koje je nerijetko tumačio Clint Eastwood.

I kad nedostatak tog pokretača ne bi bila puka autorova dramaturška nedorečenost, što očigledno jest, primatelju ne bi preostalo ništa drugo nego zaključiti da je autor prikazujući takva oca i njegove suborce želio kazati da su državu stvorili pijanci.

Redukcija izričaja i dramaturška preciznost toliko su izazovni da mislim da bi čak i dugi film trebalo promišljati po obrascima kratkog ", otkriva redatelj čiji kratkiš priča o momentu kad mlade osobe pristaju biti kotačićem sistema, a roditelji prešutno gledaju kako njihovoj djeci u tom trenu prestaje mladost.

Mogu reći da sam uglavnom zadovoljan odlukama žirija, budući da se pokazalo da su zaista pogodili ono što sam ja htio tom selekcijom; da su išli na dobra redateljska, dramaturška i prije svega glumačka ostvarenja koja kod publike izazivaju smijeh, što je bila osnovna koncepcija moga izbora.

Redatelj predstave, dramaturška prilagodba teksta te izbor glumaca: Renato Pizek, a za izbor glazbe zadužena je Anita Baradić.

Slikovno i sadržajno zanimljiv film možda je i nepotrebno uključio bajkovit lik koji je posudio naslov ostvarenju, ali čija je dramaturška uloga više namjenska no prirodna.

Ubu, kralj robijaš na Splitskom ljetu zapravo je dramaturška kompilacija dva Jarryjeva teksta - Ubu, kralj i Ubu, robijaš, koje je preveo Vladimir Gerić, a prvu premijeru Ljeta izveli su glumci, predvođeni Ratkom Glavinom u naslovnoj ulozi: Andrijana Vicković, Jasna Malec, Tajana Jovanović, Trpimir Jurkić, Robert Kurbaša, Lada Bonacci, Vanda Boban, Ivana Župa i Martina Kartelo te glazbenice Gunilla Axelsson i Irena Šimičić.

Završna školska svečanost bila je i sjajna prigoda za prvi službeni nastup nove zamjenice gradonačelnika za društvene djelatnosti, Ljiljane Lukačević, koja je, iznimno toplim riječima, u skladu sa svojim profesionalnim opredijeljenjem, pozdravila učenike, njihove roditelje i nastavnike, zaželjevši im puno uspjeha u nekim novim životnim i školskim izazovima.Red glazbe, red plesa, (posebno su atraktivne bile točke koje su nam predstavile suvremeni ples, u skladu s novim dobom u kojem živimo), red pjesme, a onda i središnji dio svečanosti-sjajna dramaturška obrada djela " Bijeli klaun " kojim su se mlade glumačke snage škole predstavile i na državnoj smotri " Lidrano ", rezime je " Čudnovatih zgoda u Gaju " kojima su se danas, simbolično i kreativno, od još jedne školske godine, oprostili učenici i nastavnici.

Primivši moj papir s mojom najnovijom taktikom Celer 7 dana, slatko se nasmijala mojoj pretpostavci i rekla mi: Ne, ne mama će dobiti bebu. Trenutačno je nastala dramaturška stanka u kojoj sam još držao ruku, kojom sam joj dao papir, u zraku. Bebu? Da, bebu Pogledao sam je s nevjericom, pričekao trenutak, a onda se dao u histerično jecanje koje je uključivalo ležanje na podu i udaranje svom snagom šakom o tepih. Ne

Osobna iskaznica predstave: Vlaho Stulli: Kate Kapuralica, oliti Kate Šigureca Na spliski pribacija Vanča Kljaković Premijera: HNK Split, 21. studenoga 2002. u 20 sati Redateljica (i dramaturška obrada): Ivica Boban; scenografkinja: Vesna Režić, kostimografkinja: Danica Dedijer; stručni suradnik za glazbu i jezik/napjevi starog Splita i Dalmatinske zagore: Ljubo Stipišić; scenska glazba: Mirko Krstičević; oblikovanje svjetla: Zoran Mihanović; scenski pokret: Ivica Boban; videoprojekcije: Goran Škofič; oblikovanje tona: Damir Punda; asistentica redateljice: Marica Grgurinović Osobe: Luka Šigureca (Josip Genda), Kate, njegova žena (Zoja Odak), Mare, njiovo dite (Snježana Sinovčić Šiškov), Pavica, njiovo dite (Nives Ivanković), Krište, njiovo dite (Robert Kurbaša), Toni, mariner (Elvis Bošnjak), Kuzma (Ilija Zovko), Kančeljer (Nenad Srdelić), Lovre, oštijer (Trpimir Jurkić), Žena iz susidstva (Andrijana Vicković), Antula (Tajana Jovanović), Žena iz susidstva, fina gospoja) Zlata Kovačić

No, unutar tog friza ostvarena je dramaturška cjelina, dosljedno su provedeni motivi i likovi, a posebno je efektna režija nenametljiva, podcrtana živom glazbom na sceni te songovima koji su se uklopili u ideju predstave i svijet maturanata, ali im razina izvedbe nije bila jednakovrijedna glumi, svirci ni svim ostalim elementima kompozicije.

Stoga, dramaturška obrada pretpostavlja i rekonstrukciju Shakespeareova predloška ovdje presložena na sasvim originalan način bilo spajanjem pojedinih scena i prizora ili pak njihovim izbacivanjem.

Premda je svaka scena pravi mali biser, cijeloj predstavi kao da nedostaje dramaturška nit koja bi je sklopila u čvrstu cjelinu.

Gledatelj tako svjedoči o svojevrsnoj dvojnosti prikazanoga i pomalo napregnutoga izvanprizornog komentara, dvojnosti u kojoj prikazano s vremenskim odmakom ne gubi na filmskim vrijednostima, dok je dramaturška vrijednost komentara čak i pomalo korodirala.

Šovagovićevi Festivali su kao dramski prijedložak potpuno nedovršena dramaturška konstrukcija, skica karaktera i situacija koja u ovakvu obliku jednostavno nije smjela na scenu.

Dramska struktura na sceni poprima razmjere karikature, s obzirom da se ne nazire jasna dramaturška linija niti čvršći redateljski koncept.

Gluma na rubu dopuštenog Takva dramaturška i redateljska rješenja glumcima ostavljaju malo prostora.

U svemu tome zanimljiva je, gotovo kontrapunktirana izuzetno čvrsta dramaturška struktura Gorana Ferčeca koja zapravo disciplinira Ferlinovu eruptivnu emotivnost Kosovelovim rječnikom eksploziju, divlju rastrganost, disharmoniju.

Dio u kojem Crni ponedjeljak kaska pomalo je bljedunjava središnjica filma i dramaturška površnost kako film ide prema kraju, a otprilike znamo što će se i kako dogoditi.

Vic je centripetalna dramaturška ali i ideološka sila Parade.

Sveukupno glumački zahvalan tekst u konačnici je ipak prije konvencionalna dramaturška slagalica nego izvorna drama neželjena jezika u nesklonu vremenu, kakvu najavljuje naslov.

On, nažalost, ne zna kako udahnuti život svojim likovima i oslanja se kako na stilska tako i dramaturška rješenja koja nisu daleko od postupaka primjetnih u turskim sapunicama.

Nenametljiva dramaturška obrada Mire Muhoberac, odgovarajući kostimi iz fundusa Kazališta i primjerena scenografska rješenja Marina Gozzea te samostalan izbor glazbe samog redatelja, pomogli su redatelju u ostvarivanju temeljne namjere: ispričati priču o isprepletanju triju sudbina, u početku duhovitih, pri kraju tragičnih.