Natalija Manojlović uspješno vlada koreografskim, redateljskim i dramaturškim aspektima teatra pokreta.

Zamišljena kao požutjela i nostalgična esekerska razglednica, predstava je računala na fini lokalni i emotivni štih, ali je u izvedbi koalirala s većim brojem prežvakanih dosjetki i sa slabim dramaturškim rješenjima unutar zadanoga pripovjednog obrasca.

Pa ipak, još je tijek takvih svečanosti bio određen strogim dramaturškim pravilima koja su Vatelu služila kao okvir za raskošne i maštovite gastronomske zamisli.

Nažalost, Nenad Srdelić kao Le Bret, reduciran dramaturškim intervencijama, nije dobio dovoljno prostora na kojem bi se moga o iskazati, pa mu je jedino preostalo biti vrlo korektnim epizodistom.

Prošarana sjajnim dramaturškim elementima, živim i uvjerljivim likovima, ta serija o životu u tipičnom američkom zatvoru najgoreg tipa također je zaslužila da je se spomene kao dotad neviđen projekt.

Međutim, ono što predstavlja problem ove produkcije je da se nakon dobrog otvaranja priča razvodnjava u redateljsko-dramaturškim potezima, pa tako scene gube na dramaturškoj logičnosti i povezanosti (prijelazi su prema kraju sve nejasniji, nerazrađeniji i grublji), a publika gubi interes zapletena u velike količine teksta koje likovi izgovaraju (ne smije se smetnuti s uma da je to predstava za djecu čija se pažnja lako gubi ako dijalozi nisu brzi, kratki i jasni).

2) Pravovremeno dostaviti program (s koncepcijom izvedbe, dramaturškim elementima ako postoje, s imenima djela i glazbenika, s naznakom vremena događanja) koji se želi ostvariti.

Kako je poslije pisao Vjesnik, bio je to " jedan od najboljih domaćih rock-koncerata uopće ", " koncert koji se dramaturškim i tehnološkim rješenjima može usporediti s nastupima U2 ili Rolling Stonesa ".

Možda je zanimljivo napomenuti da se razmjerno sličnim dramaturškim postupkom (relativno izoliranom naracijom pojedinog lika) u nas nekoć služio Dubravko Jelačić Bužimski, a danas Filip Šovagović (recimo, u Ptičicama).

Tako se dobiva uvid u dram (at) sku i kazališnu sliku pojedinoga autora, djela i razdoblja, ali i u ispitnu literaturu te u novije pristupe dramaturškim i teatrološkim fenomenima.

Maja Hrgović Autor romaneskne panorame zagrebačkih bogataša govori o odnosu prema svojim likovima, odnosu sadržaja i forme, jeziku svojih likova i scenarističko-dramaturškim aspektima svojega rada

U tako ogoljeloj sceni rasvjeta koju je uspjelo oblikovao Deni Šesnić ne služi samo kao dekor ili element atmosfere, nego postaje bitnim dramaturškim elementom u gradnji priče.

Također se intenzivno bavio kazalištem, najviše su ga zanimali dubrovački autori poput Držića i Vojnovića, a svojedobno se i sam bavio glazbenim i dramaturškim radom.

Ta je snaga došla na pozornici osobito do izražaja zahvaljujući spretnim dramaturškim rješenjima Željke Udovičić Pleštine, koja je u središte događajnosti postavila upravo ljubavnu problematiku.

Petnaestak godina nakon što je u teško probavljivoj Fabrijevoj fantazmagoriji Vronskog poslala u Vukovar, Ivica Boban vraća se sa Zagorkom na istu razinu jednostrane političke slikovnice kojoj stripovsko zauzimanje strana dokida uvjerljivost, s istim dramaturškim problemima zbog kojih ikakva psihološka gradacija i dosljednost (p) ostaju nemoguća misija.

Nakon Castorfa i Gočeva, koji svaki na svoj način maštovito reinterpretiraju evergreene modernog europskog kazališta, pritom ostajući u dramaturškim okvirima predloška kojim se bave, Hrvatsku je napokon posjetila i jedna produkcija osebujnog Christopha Marthalera.

Redatelj Shakey/Young će ravnotežu u svoju korist prebaciti provjerenim, ali djelotvornim dramaturškim potezima kojima u završnici, kulminativno igra na buđenje osjećaja u gledatelja.

I " Slučajevi običnog ludila ", tekst praizveden 2001. u Pragu, u autorovoj režiji, svojim dramaturškim oblikovanjem ne samo da prizivaju filmski duh, već i npr. neke montažne postupke preuzete iz sedme umjetnosti.

To znači da predstava zadržava Perraultov okvir, likove i narativni slijed, ali će u svojoj autorskoj razradi suvremenim dramaturškim postupcima pokušati propitati što je ono što u takvoj priči i danas opstaje kao bezvremeno.

Pozvali smo Borisa Kovačevića da to režijski posloži, Damir Klemenić mi je pomogao oko pokreta, a Pavlica Bajsić dramaturškim sugestijama.

Andersenova bajka Carevo novo ruho jedna je od najpopularnijih, najčitanijih i među igranijim i najizvođenijim bajkama u najrazličitijim dramaturškim i kazališnim inačicama i ne zbog same fabule, svoje poučnosti, svevremenosti i zanimljivosti, nego i zbog mogućnosti koje nudi i otvara u svakom novom uprizorenju i doslovno prepoznajući vrijeme, društveni pa i javni ambijent i kontekst tamo gdje i kada se prikazuje.

Slijedom navedenoga valja pronaći zamjerke i dramaturškim postupcima Željke Udovičić.

Sad nam trenutak valja zastati barem na onim Pirandellovim polazištima i njegovim dramaturškim konsekvencijama o koje se Kulundžić odupirao dok je gradio svoju dramsku radnju s namjerom da, suprotno od Pirandella, iskaže izglednost dohvaćanja apsolutne istine o onome što je tematizirao u svom komadu Ä ovjek je dobar.

Vještim scenskim odnosno dramaturškim promišljanjem ova je funkcija dodijeljena prvenstvenu tijelu kao pokretaču djelovanja polja nesvjesnoga, onoga drugoga i različitoga što pozornicu u konačnici uzdiže na razinu tematske funkcije.

Vrlo jednostavnim dramaturškim postupkom, mrakom između scena kao istovremenom poveznicom i psihološkim prekidom, izvođači verbalno navode gledatelja na mnoštvo različitih interpretacija jednih te istih tjelesnih kodova s ključnom frazom I imagine (Zamišljam).

Malo veliko Kazalište Virovitica upustilo se u izniman produkcijski zahvat pod dramaturškim vodstvom Jasena Boka izvedena je i izvezena praizvedba domaćega teksta, doveden cijenjeni inozemni redatelj te otvorena mogućnost inozemnih gostovanja.

Poradilo se na bitnim dramaturškim detaljima, ponekad čak toliko da se briše granica između temeljno akcijskih filmova u kojima vladaju i dominiraju specijalnim efektima, a sve na konto što atraktivnije priče s ciljem ne podcjenjivanja gledatelja novog milenija, dajući mu respekt na svim podražajnim razinama.

Friedkin i scenarist Gaghan poslužili su se u postavljanju i razrješenju te dvojbe najlošijim dramaturškim sredstvima.

To rasplinjavanje on dovodi u svezu sa zanimljivim dramaturškim običajem iz 17. stoljeća gdje je rasplinjavanje, a ne umiranje bio način odlaska s pozornice kao " osobita povlastica kraljevske krvi ".

Pod etiketom trasha nastaje umjetnost koja će nekome biti gadljiva, neprihvatljiva, kriminalna, netko će čak reći da je to anti-umjetnost, negacija prave umjetnosti (u ovom slučaju književnosti); no kako se u ovome Welcome shit packu radi o jasno i precizno oblikovanom svijetu s vlastitim etičkim i dramaturškim zakonitostima, jedan od doživljaja takve umjetnosti može biti i vrhunska zabava.