Od prvih dramskih pokušaja, poslije inicijalne dramske crtice Iznakaženi, koje sam nazva« dramatizovanim studijama »(Tragedija mozgova, Na rođenoj grudi), preko već složenije duološke kompozicije Samostanskih drama, do kontrapunktnoga komedijskog odnosno tragedijskog oblikovanja instinkta i kulture u završnim dramskim tekstovima Čovječanstvo i Mamino srce, Kamov je uistinu dosljedno slagao (pato) psihološke portrete iz onodobna hrvatskog društvenoga i vlastita obiteljskog kruga, a sve slijedom načela koje je iznio u Isušenoj kaljuži, u razgovoru između Arsena Toplaka i slikara Rubellija: