Ovogodišnji Marulićevi dani imat će i neke nove elemente, pokušat ću od njih napraviti ono što bi festival trebao biti, okupit ćemo studente s različitih dramskih akademija i dramske pisce, bit će razgovora, druženja i okruglih stolova s temom suvremenog dramskog pisma.

Skupina dramskih pisaca prošle je godine prosvjedovala što se, tvrdili su, nagrada za najbolji izvedeni dramski tekst svela na nagrađivanje interpretacije, te što žiri nije dodijelio prvu nagradu za dramski tekst s argumentacijom da nijedan nema dovoljno visoke standarde dramskog pisma.

LabFest, festival novog dramskog pisma u organizaciji Theatre 503 održava se u Londonu od 5. do 23. ožujka i tekst Nine Mitrović jedan je od 6 odabranih koji će biti prikazani na festivalu.

Ovogodišnji dvojezični dvobroj Frakcije pokušaj je izlaganja i ukazivanja na problematiku suvremenog dramskog pisma ili, kako se navodi u uvodniku časopisa teksta za izvedbu.

Na pitanje kako se u hiperprodukciji raznih festivala odlučio organizirati još jedan i to novog dramskog pisma, Cindrić je odgovorio: Cijeli Nu: Write Theatre Festival zamišljen je kao dramski studio u kojem bi se okupili mladi ljudi i realizirali vlastite projekte.

Naravno, izraz češće u kontekstu je domaćeg kazališnog prostora, pozicije neafirmiranog dramskog pisma i iskustva predstavljenih autora posve upitna kategorija, iako je dio predstavljenih autora barem u nekoj mjeri institucionaliziran, poput primjerice dramaturškog dvojca Anica Tomić Jelena Kovačić.

U tom traženju Zekaem je povukao logičan, ali i pomalo ziheraški potez: drama je naručena od trenutno najcjenjenije hrvatske dramatičarke s velikim međunarodnim iskustvom, Tene Štivičić, čiji je briljantni Fragile upravo idealni primjer dramskog pisma za taj projekt.

Već nekoliko godina Marulićevi dani potiču ista pitanja usredotočena na koncepciju festivala koji svake godine okuplja po izbornikovu mišljenju desetak najboljih predstava hrvatskog dramskog pisma i autorskog kazališta.

Uprizorenjem Krijesnica otvoren je Festival suvremenog dramskog pisma u Wiesbadenu, a drama je tiskana u najcjenjenijem svjetskom kazališnom časopisu Theater Heute.

Ali kako nije tako kako »podla fantazija« zamišlja da jest, već je onako kako nije, sada brzo treba kazati da je Lada Martinac Kralj uistinu autorski zaslužna za to što je svojim trudom jedno važno kazalište na 14. Marulićevim danima od golema značenja za napredak hrvatskoga dramskog pisma upozorilo na veličinu proznog autora Ranka Marinkovića, inače i pisca dramâ koje, eto, pored njegove proze nema ni potrebe izvoditi.

Naposljetku, ovogodišnje izdanje Frakcije na temu dramskog pisma novog stoljeća hvalevrijedan je napor uredništva, ali i samih autora, prema aktualizaciji problematike afirmacije suvremene drame.

Izvedba predstave Prst znakovita je i u smislu pojave nove generacije društveno odgovornog dramskog pisma koje se polako vraća na pozornice diljem bivše Jugoslavije.

Na novinskoj je konferenciji Srećko Šestan, ravnatelj Vijeća Marulićevih dana, istaknuo zadovoljstvo tako velikim brojem prijavljenih produkcija nastalih na temelju domaćeg dramskog pisma, što uz podatak kako je prošle godine na repertoarima naših kazališta bilo čak 58 % domaćih dijela, te da je na natječaj za nagradu Ministarstva kulture Marin Držić koja se dodjeljuje najboljem novom dramskom tekstu ove godine stiglo rekordnih 66 tekstova svjedoči o živosti i kvaliteti hrvatskog dramskog pisma.

Albee je rijedak primjer živućeg modernista u vremenu postmoderne i njegov je komad iz 2002. indikativan hibrid utjecaja teatra apsurda i ne-logičkog diskursa suvremenog dramskog pisma.

Očigledno, kao i ranijim slučajevima, ni iz ove predstave nije isklijao tekst koji bi mogao ući u korpus hrvatskoga dramskog pisma.

Ministarstvo kulture osiguralo je sredstva za 2008. godinu kako bi u skladu s novim Zakonom o kazalištu potpomoglo profesionalnu kazališnu produkciju, međusobnu suradnju, lakše angažiranje diplomanata Akademije te mogućnost afirmacije domaćeg dramskog pisma.

Povjerenstvo je svoju odluku obrazložilo riječima: »Izuzetno darovita Lana Šarić, snažna uzdanica novog hrvatskog dramskog pisma, majstorski oslikava fantastični, orvelovski svijet nebodera bez izlaza.

Na tretman dramskog pisma u hrvatskoj kulturi podsjetio je i nedavno na dodjeli Nagrade publike Teatra.hr.

Plakalo tako s jedne strane postaje utemeljiteljem ratnoga bosanskohercegovačkog dramskog pisma, a s druge najavljivačem svojevrsne književnosti traume/umjetnosti traume, među čijim su najznačajnijim predstavnicima Sead Fetahagić, Nura Bazdulj-Hubijar, Irfan Horozović, Zilhad Ključanin, Zlatko Topčić ili Radovan Marušić.

Magelli manirom starog redateljskog lisca vjerno slijedi pomalo infantilnu fakturu Rajkijevog dramskog pisma, pa završni prizor pljačke režira rješenjem koje mu se vjerojatno učinilo najgluplje, a time i najbolje.

Festival je otvorio pomoćnik ministra kulture Srećko Šestan.On je podsjetio kako se prije desetak godina u stručnim krugovima mnogo raspravljalo o slaboj zastupljenosti hrvatskog dramskog pisma na repertoarima hrvatskih kazališta-takvih predstava bilo je jedva 20 posto, dok ih je danas 58 posto.

Na sasvim je drugom polu, barem prema nekim formalnim karakteristikama, esej Marine Petković, koja je, kao i Anja Maksić, iskoristila Hamleta kao neku vrstu nulte točke dramskog pisma.

PROGRAM: Na seminaru Režija amaterske predstave i Osnove dramskog pisma, koji je 4. i 5. svibnja održan u Virju, obrađena je problematika režije u amaterskoj predstavi i dramsko pismo kroz teorijsko predavanje i vježbe.

Izborničin povratak ishodištima (ili korijenima, ako je komu draže), načelno, posve je legitimno načelo izbora predstava na festivalu kojemu je osnovno uporište promicanje suvremenoga dramskog pisma.

Hana i Hana prva je uprizorena drama iz zbirke drama ženskog pisma pod naslovom Žene u dijelovima (Mira Perić Kraljik, Učiteljski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2012), a autorski tim premijerom je postavio ljestvicu visoko za neke iduće projekte, ali i najavio obećavajuću budućnost ženskog dramskog pisma i mladih glumica i umjetnika.

Mala scena tim naslovom nastavlja hvalevrijednu, inače rijetku, praksu predstavljanja domaćega dramskog pisma namjenjenog mladima.

Strozzijev Gaj Ana Lederer, koja se u novije doba najviše bavila Titom Strozzijem, ovako određuje bit njegova dramskog pisma:

Na njima je odgovornost da uvedu određene pretpostavke za evaluaciju domaćeg dramskog pisma, koje uključuju jasne i precizne kriterije za kategorije procjenjivanja nečijeg rada, te time nama, hrvatskim dramatičarima omoguće dostojno obavljanje naše profesije.

Tzv. dramaturgija sperme i krvi u ovoj je knjizi koja osim analize britanskoga dramskog pisma u devedesetima sadrži i intervjue s piscima našla svoju dosad najtemeljitiju studiju, a pisci na kojima je posebni naglasak su, prema očekivanju, Sarah Kane i Mark Ravenhill.

Drama u izvorniku broji oko 160 stranica i 21 govornu ulogu, te se često naziva i Čehovom prije Čehova, jer se smatra da sadrži neke kasnije motive Čehovljeva dramskog pisma, kao i fragmente Tri sestre, Ujaka Vanje, i drugih.