Važno je i to što kolonija radi prema načelu reciprociteta pa zemlje čije smo tekstove mi izveli uzvraćaju gostoprimstvo našem dramskom pismu.

Ne može se poreći da se ovakve intervencije u notni tekst (u Molièreovom dramskom pismu nije bilo većih rezova) uklopile u redateljsku koncepciju Krešimira Dolenčića.

U utorak morate birati između promocije časopisa Frakcija u Booksi, gdje će se ćaskati o dramskom pismu, i predstavljanja knjige Jeana Matterna Kiralyeve toplice u Kinu Europa.

U kontekstu recentne književne produkcije Nosi nas rijeka nedvojbeno se uklapa u trend novoga realizma, poetički dominantna u prozi (stvarnosna proza), a negdje od polovice devedesetih zamjetni su istovrsni tematski i modelski zaokreti i u suvremenom hrvatskome dramskom pismu.

Epicentar sustavno radi na mladom doma ć em dramskom pismu, ali objavio je i nekoliko knjiga prijevoda inozemnih dramskih tekstova za djecu i mlade.

U novije vrijeme, u ovom dramskom pismu prednjače Flamanci, koji su u posljednjih desetak godina napravili pravu revoluciju u shvaćanju kazališta za djecu i mlade.

U prigodi premijera održan je i razgovor, svojevrstan okrugli stol o djelu Sare Kane čija je drama Cleansed u režiji Jerneja Lorencija u rujnu praizvedena i u ljubljanskom Slovenskom narodnom gledališču i suvremenom dramskom pismu te njegovu kazališnom uprizorenju.

Na Devetim Marulićevim danima 1999. u ravnopravnu konkurenciju ušle su i dvije predstave autorskog kazališta; na Desetim Marulićevim danima 2000. od jedanaest prikazanih predstava pet ih je bilo autorskih (u novom značenju te riječi); na Jedanaestim Marulićevim danima 2001. od najmanje dvije stotine naslova domaćih dramskih tekstova objavljenih posljednjih godina u »Biltenu« Hrvatskoga ITI centra i među tolikim tekstovima nagrađenim nagradom Marina Držića nije bilo ni jednoga njihova uprizorenja koje je selektor pozvao na festival, i to jednostavno stoga što ta djela nisu bila na kazališnim repertoarima; na Četrnaestim Marulićevim danima 2004. samo su tri od ukupno jedanaest pripadale hrvatskom dramskom pismu, a sve ostale ovoj ili onoj vrsti autorskog kazališta.

Boko će govoriti o situaciji u hrvatskim kazalištima, o novim glasovima u hrvatskom dramskom pismu, te predstaviti rad ovih mladih autorica igranih u zemlji i inozemstvu.

Dobar dio zaista zdravog humora predstave potekao je od Bošnjakovih eskapada i bravuroznih skečeva koje potvrđuju da je riječ o rijetko talentiranom kazalištarcu kada je riječ o suvremenom dramskom pismu.

Kazalište se ovdje pokazalo nadmo ć nim dramskom pismu kao predlošku.

Boko je zaključio kako drame podrivaju monumentalnost službene hrvatske umjetnosti, te na neki način predstavljaju pokret otpora u devedesetima u dramskom pismu.

Pa kad bi se iz svega toga i izvukao nekakav transkript, on zasigurno ne bi mogao poslužiti kao predložak za neko drugo uprizorenje nasuprot dramskom pismu koje neovisno o svom prvom uprizorenju živi samostalni život kao umjetničko djelo, otvoren za dalje i drukčije oblikovane predstave.

Strelec, znatno iskusniji od pisca, nastojao je spretnom režijom skrenuti pozornost s nedostataka u dramskom pismu.

Otvarajući 23. Marulićeve dane, zamjenik ministrice kulture Berislav Šipuš podsjetio je na ideju Festivala koji je nastao 1991. godine i ocijenio kako ta manifestacija pruža poticaj i hrvatskom dramskom pismu i kazalištu koji su bitni čimbenici nacionalne kulture.

Iz tog temelja, a kretalo se u smjeru otvaranja što većeg prostora hrvatskom dramskom pismu, radi čijega je poticanja Ministarstvo kulture i utemeljilo Nagradu Marin Držić i stimulans kazalištima koji uprizore nagrađena djela, izrečeni su i neki prigovori na račun selekcije predstava.

Od svih predstava, što je vidljivo i iz ovoga njihova opisa, na ovim Marulićevim danima samo su četiri od ukupno jedanaest pripadale hrvatskom dramskom pismu, a sve ostale autorskom kazalištu.

Nije lako sresti u današnjem domaćem dramskom pismu ovako pristupaćan modeliran ugođaj, izvan šematizirane ili, još gore, traumatične atmosfere, koji zahvaća izvorno i neposredno svakodnevne ljude u svakodnevnom problemu, koristeći se tehnikom komičnog dijaloga lucidno i lakoćom osvajajući, što jako dolazi do izražaja u brucoškom pripremanju za ispit, interpretiranju pasaža svjetskih i hrvatskih književnih velikana.

Pa kako sada ne bi trebalo upadati u apstraktna teoretiziranja, bit će najbolje da na primjerima utvrdimo koliko je prostora od ovogodišnjih jedanaest festivalskih predstava hrvatskoj drami, hrvatskom dramskom pismu, oduzelo autorsko kazalište.

Antonija Letinić izlaže problematiku produkcije suvremene drame (izvedbe) primarno kroz zagrebačku priču o sustavnom nemaru prema dramskom pismu/piscu i oazama njihova preživljavanja na nacionalnoj sceni.

Teško je govoriti loše o napornom glumačkom radu u kojeg je očigledno uloženo puno truda i znoja, koji se u potocima cijedi i na svakoj izvedbi, ali unatoč tome ostaje utisak kako vehementni Sokolovićev stil igre, kojeg je kao redatelj prenio i na glumačku partnericu, ne odgovara umivenom i sporovoznom dramskom pismu Carole Frechette.

Tako ćemo se, nakon januarske promocije novog broja Frakcije posvećene mladom dramskom pismu, u Booksi nastaviti baviti istraživanjem i iščitavanjem tekstova mladih autora koji pišu za kazalište.

»Ovo nije najuspješnija produkcija Ditjakovskog (..) pokazao je svoje majstorstvo, ali njegovo je umijeće kontaindicirano Strindbergovu dramskom pismu (...), koncepcija je znatno bolja od njezine realizacije (...), ipak dobrodošao prekid s dosadnim ilustracijama kakve gledamo na moskovskim scenama«, neke su od kvalifikacija predstave i rada Ditjakovskog.

Nakon što je definirana tema diskusije, Tomislav Zajec, profesor Dramskog pisma na Odsjeku za dramaturgiju, predstavio je svoj odsjek i dinamiku rada na Dramskom pismu.

Virovitičko je kazalište ovu sezonu gotovo u potpunosti repertoarno posvetilo njemačkom dramskom pismu te je, nedugo nakon Woyzecka, premijerno izvedena Hübnerova ranija drama Srce boksača, koja ga je proslavila i izvan njemačkih granica.

Unatoč razlikama u pristupu, zajedničke im karakteristike Boko pronalazi u odmaku od politike i postmodernih obilježja, te u visokoj dramskoj pismenosti, ne zaboravivši istaknuti i fenomen pojave jakih ženskih dramskih autora, jednako kao i onih iz redova glumaca, koji daju važan prinos dramskom pismu.

Sišao je s koturna, odrekao se ideološke i društveno političke katedre te bez nekadašnje velike priče, ali sa srodnim preokupacijama, spustio se u niskomimetsko polje motiva iz životne svakidašnjice, ležerno prihvatio težnju za razigranošću, pa čak i starmali govor najmlađih ne strahujući da bi to moglo djelovati infantilno, smiono pokazao da u dramskom pismu može biti dobrodušan, komunikativan, duhovit.

A da ne bi bila riječ tek o još jednoj priči tog tipa brine se dramska vještina Nicka Wooda, koji u svom dramskom pismu izbjegava konvencije isto onoliko koliko ih u svom druženju izbjegavaju Mladen i Goran.

Zaigrana koliko i nekonvencionalni ljudski odnosi kojima se bavi, Woodova drama pravi je primjer suvremenog izraza u dramskom pismu koji ignorira okoštale norme i pravila i koji je u stanju zaigrati se konvencijama i odnosima, društvenim koliko i scenskim.

Ali, daleko više od ove rekordne statistike, sretna sam i ponosna što sam imala priliku podijeliti svoj rad sa svim onim umjetnicima koji su doprinijeli da predstave bazirane na hrvatskom dramskom pismu dosegnu visoke umjetničke domete.