e al prije nego odem moram bacit par hejtova, da se ne bi mislilo da sam ja neka divna i krasna, božsačuvaj. znači općenito bacam hejtčinu na sve što se bogate na bolesnima. tu su prvi bio bio... na njih bacam takav hejt da mi nije jasno kako to još do sad nisu skužili i dozvoljavaju mi ulazak u njihov dućan. ja odem tamo naravno, nemoš bit kritičan napamet, al ne dam im ni kune. ma ono da mi crijeva vise kroz nogavicu i oni me mogu spasit svojim pripravcnima od min 1000 kn ja ne bih dala. ne ne ne ne. koje su to spike? prodajemo sve zdravo, eko, bio, za jačanje imuniteta al gospođo ak nemate novaca šta radite u našem dućanu. ne pušim da ako je eko da je skuplje. crni kruh je nekad bio za sirotinju i najjeftiniji, sad je zdrav pa je skup. čvarci su bili za prave seoske ljude sad im je cijena ko tartufima. a i pila sam onaj biobran za imunitet na prvim kemoterapijama pa sam prestala baš za probu i nikakve razlike. nisam se ni jednom prehladila ni šmrcnula. bio bio drop dead bacam hejt na montaž stroj koji je sad na račun ispovijesti sudbina žena koje su nezaposlene (većinom zbog bolesti) napravio patetičnu predstavu. to su ispovjedi žena, alo, kakve to veze ima s kazalištem??? i kakvo je to preseravanje ako je karta za prošlu predstavu montaž stroja koštala 200 kuna i upravo ta žena s burze koja možda obožava kazalište si ju nije mogla priuštit. bacam hejt na ljude koji se hrane tuđim sudbinama, prvenstveno sa sudbinama bolesnih, jer im tako njihovi životi djeluju onda vrijednijima. tuđa bolest njih čini jačima. odmah vadim boksačku rukavicu iz torbe i nock out u bulju. bacam hejt na ljude koji govore da bu bogek pomogel kod izlječenja. ma koji mrtvi bogek? zakaj je taj bogek dozvolio da se razbolim da bi sad pomago. bogek isto živi u 21. stoljeću, treba i njemu sad vremena za sebe samog. malo da teretane, pa pedikure, shoping i to. na kog je isus bio onak lep ak ne na svog tatu. vidi se da ćaća drži do sebe.