wake up wake up wake up još mi u glavi taj poznati glas. zar je ovo samo san ili surova stvarnost? voljela bi da je samo san. probudit se ujutro zaboraviti sve brige i probleme. uživat barem taj jedan prokleti dan. zar je to teško? ali misli odlete negdje daleko u neki svoj svijet mašte. tamo je sve dozvoljeno. ali ima li to svoju granicu? neka ide sve svojim putem. promjenit ću se. iskreno nebudem niti ne želim mjenjat sebe da bi se prilagodila drugima. žalosno je šro svi čine da bi se uklopili. žalosno je što sve ide u krivome smjeru. sve je postalo propalitet. samo debili i budale. danas smo se svi okrenuli krivim putem. sve je lako kad si mlad. no nije uvijek istinito to. želim samo reć da se dobra većina našeg veselog društvanca okrenulo krivom vjerovanju. krivoj vrsti glazbe (ustvari nije ni vrsta glazbe). zar ima tu ikoga ko vjeruje u nešto (u boga).? zar su nam okrenuli svi leđa? ne mi se samo znamo zabavljat i uživat. alkohol, droga, dim cigareta. to je samo mračni dio nas. svi smo mi isti. ali nismo drugačiji. to je samo dio nas i dio našeg stila i života. mi samo znamo živjet i iskoristit svaku minutu našeg sna, našeg života. okrenuli smo se boljem sutra. krivo shvaćanje ljudi koje nemate truda upoznati jer su drugaćiji nego vi. nismo svi isti. ali se možemo naći u nećemu. naćinu razmišljana, u nekom stilu, možda u crtanju. ne nisam ona koja priča zraku. pričam samo kako sve stoji. možda i jesam djete po godina. ali nisam sada više razmaženo malo derište. no ima ljudi koji su djeca i sa 20 godina. neki ljudi nikada neće odrasti. biti će ovisni o drugima. pomozimo im da shvate da se svijet ne vrti oko njih. neka shvate da život nije bajka. da ne postoji princ na bijelom konju. ako će ovo biti netko uvrijeda ispričavam mu se unaprijed. svijet i život nije savršen. savršenstvo ne postoji. danas 99 % dečkiju pada na cure koje izgledaju kao droce. zar je svima izgled važan? zar nitko ne gleda čovjeka iz nutra kakav je? ja ne postojim. živim u sjeni svog života. živim kao duh koji hoda među nestvarnim ljudima. živim sa ljudima koji sebe smatraju normalnim. neznam šta se na ovom svijetu smatra normalnim. zar je normalno na sebe staviti 10 kila šminke? imati sise ko trokrilna vrata i dekolte do pupka? imati minice koje jedva pokrivaju stražnjicu? nije sve u parama. ljubav, život i sreća se ne kupuje novcem. no danas je sve moguće. danas ako nisi lijepa i nemaš dečka koji ima novaca nisi dio ovog svijeta. ne mene ne zanimaju novci, ni šminka, ni ništa slično. okrenula sam sve na zabavu. no neki ne mogu shvatiti šta je uopće bit svega. bit cjelog života. neki neznaju što propuštaju. žale se da nemaju novu majicu. bacaju hranu i vodu. no neki nemaju ni za vodu i hranu, a kamoli za majicu. neki čak nemaju ni krova nad glavom. čemu se onda čemu žalimo. imamo sve. sve nam se pruži. a svi su nesretni. živimo u ovoj propaloj državi gdje danas mnogi ostaju bez posla. čak i bez krova nad glavom. danas svi jedva krpaju kraj s krajem. no život ide dalje. živimo u nadi. smo neka smo živi i zdravi.