Ne samo da nitko od Srba nije nikada pokazao ni stid, ni sram, ni bilo kakav osjećaj i NACIONALNE SRPSKE krivnje, barem nacionalne, političke SRPSKE krivnje i za sve ono što se je organizirano doista " zlo zbivalo ", i genocidski zlo, i užasno zlo i zbilo i zbivalo samo i isključivo krivnjom srpskih osvajača i pobjednika još i prije toga našega, zlosretn oga " oslobođenja i ujedinjenja ", ka da mnogi nisu ništa znali o tome, kako se to tamo na Kosmetu, u Staroj Srbiji i u Makedoniji i " oslobađa " i " cis ti " i " ujedinjuje ", nego je sva srpska i intelegencija i neintelegencija i mirno primala, i glasno odobravala, i pozdravljala, pa djelomično i povremeno i sasvim aktivno sudjelovala kod svih onih i grozota, i strahota, i zločina, koji su pod srpskim i " jugoslavenskim " imenom vršeni preko punih sedamdeset godina protiv Hrvata i protiv drugih nesrpskih naroda, i to često puta tako i javno, i otvoreno, i službeno, i organizirano, i sasvim neprikriveno, da se nitko dobronamjeran ne može ni ispričati, a ni ispričavati izgovorom i izmotavanjem-da ništa nije znao, da to i to nije znao, da čak niti to nije znao.