Ona je osoba za sebe i kao jedinka mora snositi svoju odgovornost... moja rodica je nedavno bila prevarena i njen muzic joj je pokajnicki sam sve priznao, preklinjao je da joj oprosti jer je izbugio kontrolu... cak i ona poznaje tu zensku... u isto vrijeme ta njegova koketusa drvljem i kamenjem je njoj govorila o njemu i pokusavala je nagovoriti da prekine s njim jer je ona shvatila da je on ovakav i onakav... (naravno, to je shvatila tek kad joj je on dao nogu shvativsi sto je napravio) a ni u jednom trenu nije vidjela u sebi dio krivnje... jer znala je od prvog dana njihova druzenja da je On u braku, cak se u ovom slucaju on nije nista ni zalio na suprugu... a upravo je ona bila ta koja ga je svakodnvno nagovarala da s njom izadje frendovski jer se odavna znaju bla-bla, uvlacila ga tako malo po malo u svoj svijet, namigivala, drazila ga raznim nacinima i super im je bilo zabavno oboma tako malo frendovskog koketiranja dok nisu zavrsili i u krevetu... rodicin muz je naravno kriv sto je dozvolio takvo pecanje.. ali ako govorimo o ljubavnicama nikako ne zelim izmisljati olakotne i blage rijeci za njih dok ne priznaju sebi za pocetak svoju odvratnu i licemjernu ulogu... ako nismo zivotinje onda imamo razum koji nas vodi u neke situacije i prije nego se zaljubimo i dok se u svoje ime ne izvinu svima koji su za posljedicu zbog nje povrijedjeni nikad nece sebe iskopati iz takvog loseg stila zivota.. i nakon njega ce opet naci takvog slicnog, bez buducnosti i perspektive kako bi mogla nastaviti svoje mazohisticke propovjedi kako nema sretnih ljubavi jer su svi drugi ovakvi i onakvi a jedina ona jadna dobrica nastrada... itd.. itd... naravno da ne branim u ni jednoj prici preljubnike... ali ponavljam po treci put, ovdje nije rijec o njima;) a ni ne trebam naglasavati kako se sada osjeca moja rodica (kao i tisuce prevarenih ljudi koji su duboko vjerovali u snagu svojih ljubavi....... i sve im se srusilo upravo zbog takvih sebicnih iskompleksiranih osoba koje ne zasluzuju nikakvo postovanje zbog svog drskog ponasanja ukoliko ne shvate i iskreno se pokaju.... amen: -)

ali nakon mjesec dana sutra pocinje nova skolska godina (ovdje pocinje krajem sijecnja zavrsava prije Bozica) tako da ce moj komp dobiti svog vlasnika opet uz tipkovncu nakon sto su se izredala sva ona djeca koja su dolazila na druzenja, nocenja, party-e.. nasa djeca koja svoj komp koriste za dowload a moj za msn:)).. kako bilo.. nakon popravka i sa pocetkom skolskih obaveza krecem i ja u ponovno piskaranje...

Imam 28 god. (uskoro 29) inace sam jako vesela, komunikativna osoba, volim ljude, druzenja, izlaske putovanja... imam decka vec 3 god. koji me voli i podrzava u svemu, kad mu ispricam sve ovo, on kaze da umisljam, da sam slaba u glavi itd....

A ne malo cu sad dopustiti pa cu onda to ukinuti.. to ne sluti na dobro... meni je moj odmah na pocetku rekao da ga smeta ako imam muske prijatelje, tj ako se s njima druzim po kavicama i sl. ja nikad prije nisam tako razmisljala.. nisam imala problema da se iko s ikim druzi. ali na samom pocetku ja samto odlucila prihvatiti, jer nakon razmisljanja moj decko je u pravu... svi ti muski se druze s curama jer u prikraku nesto ocekuju.. vrebaju:) iako sam se u svom zivotu druzila sa hrpom muskih.. sve bi se to svelo na to, super smo.. ali kad netko od njih nadje curu onda se to neko vrijeme pritaji. kad prekine s curom, onda smo opet super itd itd to nije prijateljtvo.. musko zenska prijateljstva ne postoje. ja oddem sa frendom iz skole jednom u 6 mj. i to je mislim prihvatljivo.. iako znam da je svojedobno on bio zaljubljen u mene... s vremenom mi ni to druzenje nema smisla... moj jedini muski prijatelj i najbolji k tome je moj decko. a sto se njegovog druzenja s drugim curama tice.. toga nema. on je menirekao svoje stalajiste da ne vjeruje u musko zenska prijateljstva... i da mi sad veli da se nalazi s frendicom na kavi jednom mjesecno, dobila bi lagani slom zivaca jer bi to znacilo da se posrao na svoje stajaliste i da tu nekaj smrdi... eto - - toliko od mene.. sto ljudi sto cudi.. pa sad, kako kome pase.. vazno je da pase obama (oboje?): D

Na strucnim predavanjima i treninzima koje ce voditi vrsni i iskusni trener uciti ce se nove tehnike i utvrdjivati vec naucene, a sve u okviru sportskog druzenja i promocije zdravog nacina zivljenja.

nikada nitko u mojoj porodici nije bio u partiji a sa siskom nisam bio na tom nivou druzenja, ja sam dijete asfalta odrastao na sajmistu i kraj save politika me nikada nije zanimala a sisko je andrujevacki sekretar, drektorcic firme za vrijeme bivse drzave protiv koje nisam imao nikada nista jer sam bio apolitican odrastajuci slusajuci eggse i stonse, zato mi pomalo smeta kada me se stavlja u kontekst sa siskom i slicnima

J.. daklem, kraj razreda, ljeto, i dodje 2. razred... 2. razred hmhm.. poceli smo svi vise manje komunicirati.. pol godine jos u ovom drustvu cura.. ali prekipelo je i meni.. konacno J.. previse je to tracanja i ogovaranja iza ledja bilo.. uzas.. ne volim to.. dakle, doso i taj 2. razred.. najljepse sjecanje iz tog 2. razreda, definitivno je pocetak druzenja s Lanom.. i toooo slucajno J.. kao, u Hrastu je koncert, ja bi isla, ona bi isla.. i tak smo skupa otisle na koncert.. a do onda smo mozda progovorile kojih 20 rijeci sveukupno J.. nakon toga, nerazdvojene smo bile J.. i sad smo, tak dugo dok ja ne sjebem nes i zanemarim to sve.. sorry zbog toga..

J.. i tako je zavrsil i 2. razred.. koncerti u hrastu subotama, druzenja na placu.. heh.. fale mi ponekad neki ljudi, al jebiga J... doslo ljeto, ja pocela radit s chichi u dadi.. birtija: P.. to je bilo ono, da si zasluzim neke pare, posto mi je vec bil pun k starci i njihovih prigovora na pare.. i tak je to trajalo cijelo ljeto.. mislim, bilo je doro.. svoje pare sam imala, nisam trebala zicat starce.. po jednoj strani im je to odgovaralo, ali po drugoj strani nikak.. ali jebiga.. moja odluka.. fajrunti u dadi su bili najbolji.. ubiti, poslije fajrunta... standardna ekipa.. 2 decka, chichi i ja.. igraliste frulica, dve, tri, cetri, pet: D.. pa rio onak strgani na pohani sir: D.. pa smo se znali zaputiti i do mobenza i formule.. jebiga.. kaj jos ujutro dela osim toga?: D breza prek autobusne: D: D: D... ali ono, tolko bas ocajni nismo bili: P.. pa je stigel i 3. razred... 3. razred nastavila sam raditi.. starci su se slozili.. tak dugo dok imas donekle ok ocijene, moze.... i tak je to trajalo i trajalo.. moji dan je otprilike izgledal ovako: budjenje oko pol 10... kuhanje kave.. motanje frule.. pusenje.. komp.. odlazak na autobus.. pa prije skole frula.. pa veliki odmor - frula.. nastava gotova - 2,3,4,5,6, fruli.. znalo se zalomiti cesto do ponoci.. sjedenje u predzadnjoj klupi.. ma ludilo.. kome ljepse nego meni.. mislim, nis mi nije falilo.. mislim, lazem.. teoretski mi nije nis falilo.. ali se skupljalo dosta toga.. problemi s starcima su se gomilali.. nova godina prosla.. prekinula s deckom (prije spomenula).. ovaj put je bilo gotovo zauvijek.. probali jesmo, nije islo.. jebiga... ali nema veze, sretna sam jako kaj je trajalo.. novo iskustvo u bilo kojem pogledu J.. stigo je i drugi mjesec... mjesec kad sam mislila da bude se cijeli svijet srusil na mene.. sve je poslo krivo.. pamtim taj cetvrtak kad se dogodilo sranje, ko da je jucer bilo.. i dan nakon toga.. cekanje, cekanje, cekanje, cekanje i cekanje.. nikad nisam bila najbolja curica, ali mislim da su to starci najmanje ocekivali od mene.. nema veze.. proslo je i to.. opet novo iskustvo u svakom slucaju.. i novi decko.. svijetla tocka tog mjeseca.. sve se preokrenulo u sekundi, zbog cega sam se dugo dvoumila.. dani su opet prolazili.. neko vrijeme nisam pusila.. ono, spusila si tu i tam.. tek tolko.. a i previse se sranja desilo, i nekad se nije imalo kaj za pusiti.. jebiga.. slijedili su mjeseci puni svadje.. dan za danom, za svaku sitnicu.. trazili smo nes za svadju.. sjebah ja nes, sjebal on nes.. ali nasli neki kompromis, i sve ok dalje.. i tako se kraj 3. razreda brzo priblizaval.. dosel i kraj.. na maturalcu nisam bila.. ne da nisam smjela il nes takvoga.. jednostavno mi se nije dalo iti.. ni moje cure nisu isle.. a uz takvu rasku kakvu imamo, i plan koji smo dobili za maturalac, islo ih je samo 14 ili 15 (od 33)... zalosno ali istinito.. heh, ja sam imala maturalac u bolnici.. na pedijatriji tocnije.. temperatura, cjelodnevno bljuvanje.otisla doktorici, poslala me na hitnu, poslali me na pedijatriju posto nisam imala 18... dobila 2 flase infuzije, i sobu.. pa hvala.. kvragu... tjedan dana sam bila u toj prokletoj bolnici jao kako mrzim bolnice.. najstarija sma bila na odijelu.. tih tjedan dana bilo je uzasno iscrpljujuce za mene.. drugo najstarije dijete imalo je 5 godina.. sobu sam dijelila s 5 godisnjakinjom i 3 godisnjakom..: /.. mislim, neznam.. ali svi bi poludeli da su na mom mjestu bili.. svakodnevno budjenje u 6.. pa oni odurni wci u bolnici i sranje od kreveta.. i plac plac plac plac plac.. i namrgodjene sestre i doktori koji te smatraju djetetom i nece nis reci.. mislim, jesam, dijete sam.. ali pa halloooo.. nisam maloumna.. i znam vec nekog boga.. blah.. kajgot.. doro, dosla iz bolnice.. i pocelo ljeto za mene.. nova poznanstva, prijateljstva.. heh.. ono, fakat drustvo za 5 J.. svakodnevna opijanja, chillanja.. heh.. super mi je bilo ovo ljeto.. definitivno najbolje do sad J.. drago mi je kaj sam upoznala te ljude, jer su fakat svi super J.. i tako je zavrsilo jos jedno ljeto.. preeeebrzo J.. stigo je i 4. razred... 4. razred heh, da da.. tu sam.. maturantica.. zakon.. ali nekak se bojim svega poslije.. ne tolko zbog ostaloga, nego zbog prijateljstva koja sam stekla u te 3 godine.. a neznam.. budemo vidli kaj bude J.. ima jos vremena.. znam samo da su takodjer dani do sad prosli jako brzo.. heh, napunih 18.. sad si mogu i cigarete kupit bez da me gnjave: P.. heh.. najveca zelja koju sam htjela za 18 rodjendan, ispunila se.. i rekla sam da necu nis vise od toga..

Dolazim iz SCG iimam 19 godina.Na Task fors-u sam radi druzenja i upoznavanja novih ljudi.Prvi put sam na Task forsu i mnogo mi se svidja zbog dobre organizacije domacina i novih prijatelja koje sam upoznao.Rad u Solani za mene je novo iskustvo i nije tesko.Volim dobru zabavu i nova poznanstva.Nadam se da cu imati priliku da dodjem na Task force i sledece godine.

ja sam pese nabavila kada mi je sinu u jednom trenutku zivota trebalo popuniti prazninu u zivotu, a takodjer i kao razlog da mu pesi pomognu razviti osjecaj odgovornosti i brige. kada se mali previse poceo unosti u te pse i kada je izjavio da su to njegovi brat i sestra, hitro sam ga i obazrivo pocela udaljavati od zivotinja preuzimajuci obaveze oko njih na sebe, a malca zaokupila tempom druzenja s deckima kroz razne vrste sportova. nisam zeljela da mi pesi lizu po djetetu, niti da mi dijete bolesno plazi po njima

Da budem iskren, citav taj put i sve radi jedan sat vremena druzenja s jednom zaljubljenom lijecnicom iz Zuericha.

Ni Lav ni Jarac nisu narocito drustveni znakovi.Lav to jeste u slucaju ako kroz te odnose zeli sebe da predstavi u najboljem svjetlu (5 osobna kuca) da bi kroz tu poziciju ostvario samo svoj licni interes.Lav nije Vodolija (njegova suprotnost) koji voli da se druzi radi druzenja, nego sa jasnom namjerom da nametne sebe.Lav je i fixni znak, pa nije bas mnogo pokretljiv, sklon ulasku u odnose posebno za osobama koje nije upoznao kako treba.

Beki, i ja volim druzenja, putovanja, lijepe sitnice u zivotu, ali trenutno se ne mogu nikako opustiti.... u zelucu mi je stalno grc, a imam osjecaj kao da mi je od svega muka... sve mi nekako cudno i nestvarno u zadnje vrijeme.... pokusala sam razgovarati sa svojima par puta, ali uvijek dobivam isti odgovor, to ti je u glavi, mozes sama rijesit, skoncentriraj se na pozitivu, ali ne mogu jednostavno ne mogu vise tako: ((((

1. i sezonci koji su pri društvima su dežurni aktivno-pasivno 24 sata na dan i rade više od 20 dana 2, ne znam ko to spava po kontenjerima i kamionima, znam da privatne osobe nude smještaj i to naplačuju 3. postoji pravilnik o hrani za ugostitelje koji nude te usluge gdje lipo piše sto i kolliko za jest 4, to sto si ti bio na takvima dislokacijama ja ne znam,,,, brač, hvar, šolta, vis imaju domicilne vatrogasne postrojbe i nije istina da niko s dislokacijom ne želi imati posla 5. peto ja i dalje tvrdim da za isti posao dislokacija košta cca 450 kuna dan, a domaci sezonci 200, ne kažem da je vama lako jer ste odvojeni od kuće al sigurno postoji jeftinija varijanta 6. ja nedjelim nikoga al nažalost ovo su činjenice,,,, 7, nisam protiv zabave i druzenja al za ustedu jesam

Bas sam neki dan razmisljala, da previse razmisljam negativno, i reko bas idem krenut iz pocetka bit ce sigurno bolje... danas sam tako vesela bila, ali kad sam saznala da nema vise jahanja, tj druzenja s konjima... srce mi se slomilo... ALi lakse mi je kad razmislim da imam svoje prijatwljw i svoga konjica Ray-a.

evo to su vam danasnji ljudi a kamoli djeca. nema vise druzenja izlazaka van na nogomet, neg sam slusalice u usi, neka smecarska muzika, sjedni se za fejs i tak cjeli dan. roditeljinedajte djeci da postanu ovisnici

Buduci da sam promjenila mjesto stanovanja drustveni zivot mi je pao na nulu, s obzirom na nekadasnje svakodnevne kave i druzenja, osjecam se ocajno.

Nedostaju mi razgovori i druzenja i zafrkancija i maženja i uzbuđenje i razumijevanje... i ono ne vidim se malo duže pa je ja za minut osvojim i mnogo toga još.

naravno da je simpa.. treb sacuvati tu vrijednost obitelji i druzenja kad vec sve drugo ide u pm.onaj ko to nikada nije imao, ko nije blizak sa obitelji, vrlo tesko ce shvatiti poantu.

I tako je broj Hrvata ovamo porastao za 200 %:) Svima nam je ovaj susret puno znacio, posebno kad smo nazdravljali hrvatskom rakijom, poslije zajednickog rucka kod nas... Doista se tako u dalekom svijetu nacionalna pripadnost nekako jos vise istakne i naglasi... I bas mi je drago za ovaj novi susret, poznanstvo i nadamo se - buduce prijateljstvo... Njih dvoje su obecali navratiti jos koji put i ukljuciti se u neke od nasih aktivnosti, svaka pomoc i svaki par ruku i vise nego dobro dodje... A nadamo se da ce unatoc svim obavezama i nasim i njihovim biti jos prigode i za druge susrete i zajednicka druzenja...

Pa ne moras ih otpisati, samo smanji ucestalost druzenja.

Fali onih mladalackih druzenja danima, mjesecima kad bar imas priliku u razlicim situacijama upoznati neku osobu i razviti simpatiju, sad svi hoce na ho ruk.

Dolazio je svaki dan i uvijek je postojala neka simpaticna veza između nas, bezazlena u to vrijeme, mislila sam.. nije mi to bilo bitno, bio mi je prijatelj. onda je muz otisao raditi na teren, a prijatelj je i dalje dolazio. svaki dan smo provodili vrijeme zajedno, svaku vecer, svaku noc se dopisivali, o opcenitim stvarima, o problemima.. ili samo zezancija, ali smo pricali, nije bilo bitno sta. i tako je to islo, mjesecima, sve vise i vise i sve cesce i cesce. postao mi je jedna od najbitnijih osoba u zivotu. i iako sam vidjela da mi fali neprirodno ako ga 1 dan ne vidim ili ne cujem, i dalje sam se uvjeravala da je bezazleno i da je samo prijatelj. prije godinu dana, sasvim iznenada, nakon godina i mjeseci druzenja i viđanja i priicanja, prvi put smo spomenili nasu situaciju, jer smo oboje vidjeli da ima neceg vise. od tada smo mjesecima pricali samo o nama, sto osjecamo, sta cemo, kako cemo, otkud sve to, zasto smo se toliko zblizili, kako ce to proci... imali smo jak platonski odnos, a i sama prica o nama, prijateljstvu ili ljubavi izazivala je ogromnu krivnju u meni. odlucila sam da necu nista poduzeti, da ce vrijeme pokazati... znali smo se nekad zagrlit samo i satima tako ostati, zagrljeni, drzati jedno drugo... osjecala sam i njeznost i ljubav i prijateljstvo i privlacnost i krivnju.. sve u isto vrijeme.. ali htjela sam da me drzi tako, i htjela sam ja njega drzati, grliti.. sta da kazem.. prestala sam jesti, spavati normalno, iz dana u dan sam samo na njega mislila, znajuci da nikad necemo biti zajedno, ali u srcu i dusi smo bili zajedno, i znali smo to oboje. ne zelim povrijediti muza, on ne zeli povrijediti prijatelja.. nas dvoje ostali smo povrijeđeni. nisam mogla biti s nim, ali nisam htjela ni biti bez njega. trazila sam da mi bude samo prijatelj, ako moze.. i islo je neko vrijeme. bilo mi je dovoljno samo da je tu, da ga cujem, da ga vidim, da znam da je dobro i da je jos uvijek tu. volim ga i bojala sam se da cu ga izgubiti potpuno. i postupno je i prestao dolaziti, tesko je to i njemu. sve se manje cujemo, ne viđamo se vise skoro uopce, ali osjecaji su ostali snazni kao i prije. nekad mislim da moram i mogu zivjeti s tim, a nekad zelim vristati i plakat i pobjeci iz svoje koze. svakodnevno mislim na njega i osjecam ga i jaaaaako mi je tesko. imam osjecaj da nikada nece proci. fali mi on, kao osoba, kao prijatelj i kao muskarac.. cujemo se nekad, tek tako da znamo da smo dobro. da mogu vratiti vrijeme, nekad mislim da se nikad ne bih tako zblizila s njim jer je tako tesko biti bez njega, sad vidim, a nekad mislim da bih sve isto napravila, jer imam jednu uspomenu, uzasno bolnu ali i uzasno lijepu, na vrijeme provedeno s njim, na ljubav, na njega... nikad ga necu zaboraviti jer ce on uvijek biti dio moga zivota, i u srcu a i fizicki, samo se nadam da jednog dana nece biti ovako bolno i tesko i da cemo se moci ponovo vidjeti normalno i biti prijatelji... ali znam da je to vjerovatno nemoguce. vrijeme ne pomaze puno, jer prolaze godine, a osjecaji ostaju.. procitala sam samo par vasih prica, i nekako je lakse znati da se to ne događa samo tebi, mada mi je zao svakog kome se to događa.. vise ne gledam jednako ne " prijevaru " jer nikad ne znas kakva prica iza toga stoji.. samo ja to ne bih mogla napraviti, i nije mi zao sto nisam... ali sad moram zivjeti s ovim sto osjecam, najbolje sto mogu. prezivljavati, ponekad mislim..

Ako mi netko zeli vjerovat nek vjeruje, ako sam nekom smijesan nek se smije, ako nekom idem na kurac nek me stavi na ignore ili me izvrijedja, sasvim mi je svejedno, ali vjerovatno cu uvijek ostati u sjeni i svaki oblik upoznavanja i druzenja nabijem na kurac.

Tak je, malo vise druzenja po kvartovskim mjestima, parkovima, bircevima, dogovarati tekme, pozivat ljude, makar i naisli na odbijanje, biti uzori klincima i biti na njihovoj strani, treba radit sa ljudima, polako ali sigurno... ima puno solo igraca bez ekipe, treba ih prepoznat i uklopit ako se moze

Mi smo lude; kroz nasa druzenja, izlaske i natjecaja docarat cu vam to ludilo........

Ako on ima 5 frendica i ti mu kazes, ove 4 su mi super i druzite se i sve 5, ali ova jedna mi uzasno smeta i probala sam sve napravit da to ne bude tako i realno si objasnit i sve - al ne mogu si pomoc, ja mislim da bi svaki decko koji voli curu (ili, moze on nju cak volit, mozda bolje da kazem koji je spreman biti u ozbiljnoj vezi i ponasat se kak treba) objasnio frendici da jbga, vrijeme je da smanje druzenja.

Pocevsi od sutrasnjeg jutra kad vjerojatno padam ispit jer sam zbog svoje nemogucnosti koncentracije propustila priliku da ispit naucim, a imam cijeli dan okupiran nizom predavanja i druzenja se nekim kolegama i za kraj bi trebala dio noci provest sa skriptom jer nedjelja je rezervirana za ludo bicikliranje po Sljemenu sa spomenutim komadom iako.. ne znam koliko ce to biti izvedivo s obzirom na moju kondiciju i cinjenicu da konkretan dogovor jos nije pao.

Mada cu navesti jednu neuobichajenu - igre (neko bi ih u svome neiskustvu nazvao " igrice " ili " video-igrice " iako je gaming vec odavno ozbiljan biznis. da ne spominjem sad sholeta koji shevicu prebacuje; " igrice? (neverica u glasu) igrice?? pa nisi dete - shta ce ti igrice? " " ne seri, pa i ti si ih igrao " " ja?? nikad mozda malo, al to vishe zbog druzenja.. ")

Imati cast priklat pingvina na kraju obrednog druzenja..