Naime evo ja se skolujem za dizajnera unikatnih objekata, predmeta i nakita od metala, no tokom skolovanja ucim i puno vise od toga, lako bih se uspjela snaci sa svime sto ukljucuje metal i lemilicu, bio to elegantan nakit ili kovana ograda.Moj interes se prosiruje i izvan obrade metala tako da znam raditi i sa drvetom, garaza mi je kao drugi dom.Mogu napraviti taj stol koji spominjes recimo.Medjutim, ja se sa svojom srednjom skolom ne mogu zaposliti apsolutno nigdje bez fakulteta (na koji tesko da cu ici jer s obzirom da je u mojoj skoli struka dominantna dosta kaskamo s kolicinom gradiva za gimnazijalcima a drzavna matura je radjena samo za njih jer drzava ocekuje da ce samo oni ici na fakultet). Cetiri godine svog zivota sam ostavila u toj prokletoj skoli gdje su me zaglupljivali strukom i sada mi je zao sto nisam isla u gimnaziju jer em sto ja necu moc naci posao, em sto sam osoba koja izrazito voli uciti.Da, istina, gimnazijalci su glupi, zato jer strebaju ali nemaju ljubavi prema znanju (tu su zakazali i roditelji i drustvo), ali ti debili ce lako nac posao za razliku od mene (a tu je zakazalo striktno drustvo i sistem). Da, sram me sto idem u takvu skolu jer si do cetrdesete necu moci prisutiti svoj kruh a na kraju od mog zanata nece ostat nista jer ako cu imat srece radit cu ko blagajnica.Drzava je ta koja je zakazala a ne roditelji jer nije omogucila buducnost zanatlijama.Sto ja imam od svog umijeca? Napravit cu unikat koji si u ovoj drzavi nitko nece moc priustiti niti ikoga previse i zanima.Da otvorim obrt? Kako? S kojim novcima? Tko mi jamci da cu imat ista od toga osim ogromnog kredita koji ne mogu ni dignut jer jako dugo necu bit kreditno sposobna, niti ovu sugavu drzavu zanimaju obrtnici da bi dali neki pametan poticaj.Ja mogu znati svasta, mogu znati i pretvarati vodu u vino, ali bez diplome mi to nista ne znaci.A sa diplomom koju cu dobit na kraju ove skolske godine si mogu samo guzicu obrisat