mislim da svi mi građani prvo treba da sami sa sobom raščistimo što zapravo želimo. politika vladajućih: nama je dobro a za druge lako pokazuje sve svoje nedostatke. ona se mora pretvoriti u: nama će biti bolje kad drugima bude bolje. istina je kako su sindikati bili rascjepani ali još gora je istina da u prosvjedima koje su organizirali nisu imali veliku podršku građana. ako odbijemo prosvjed zagrepčana zbog radija 101 jači radnički prosvjed je bio zbog rasprodaje ili propasti niza firmi kad su kolone radnika koji su po kratkom postupku dolazile u zagreb. policija potpomognuta specijalcima i čak nekim vojnim jedinicama je napraviala blokaddu oko trga bana jelačića u zagrebu i spriječila bilo kakav grupni odlazak na markov trg. još uvijek se sjećam neugodnih pogleda policijaca i specijalaca koji su sprečavali prolz radnicima. sad kad su građani svojim potpisom jasno izjavili da se više ne slažu s daljnjim ukidanjem i građanskih i radničkij prava ne smiju se više povući. vlada pokušava po već viđenom receptu unijeti nemir raznim dezinformacijam koje idu do toga da govore kako građani pojma nisu imali što potpisuju drugim riječima sumnjali su u grđansku pamet. možda ne bi bilo loše tužiti vladu za nanošenje duševnih boli građanima. no šalu na stranu. bila sam na štandu. mislim da su prilikom davanja potpisa građani isto sindikatima dli do znanja da malo više misle na građane, radnike a manje na svoj ponos. nekiput se mora pogaziti malo i ponos kako bi se izborila prava ne samo za nas već i za našu djecu, unučad. moramo misliti i na budućnost. sindikati, vlada, ministarstva, birokracija je u službi građana, a ne da su građani u njihovoj službi i zbog toga im se smiju gaziti njihova ljudsa, radnička prava.