Da vidimo, tužili ste... Milana Rešetara, zbog tvrdnje da sam mahniti izdajnik, Jorja Tadića, zbog pisane izjave da se nikad nisam bavio nekim ozbiljnim poslom i zbog neopravdane sumnje da se radi o duševnoj bolesti, Miroslava Pantića, zbog komentara da sam nepromišljen dok pred sobom imam svoj vjeruju, nekakav osobeni i naročiti skup istina, vlastitih ili prisvojenih, svejedno, zatim Živka Jeličića koji pokušava da dokaže sazrevanje uočavanja društvenih suprotnosti u Dubrovniku, kakva glupost, tu je i Eli Finci sa svojim citatima o Marksu i imputacijom začetaka klasne borbe u Dubrovniku, još veća glupost, da, tužio sam i Rafa Bogišića zbog navoda da je moj pokušaj zavere tipičan primer postupanja jednog naivnog idealiste, revolucionara i pesnika i Frana Čalea zbog konstatacije da meru suvislosti moje zavere treba tražiti u prihvatanju najveće teorijske utopije vremena Makijavelijevog Vladara.