Četvrto: slijedi pokazivanje Pri č e o djevojci sa zlatnim ribicama i cirkusu Plava zvijezda na Trgu kralja Tomislava i uličnom prostoru ispred zagrebačkoga Glavnog kolodvora, u programu Zagrebačkoga bijenala, odnosno Maksimira u akciji Ljeto u Maksimiru 1979., kao i u urbaniziranim uličnim ritmovima Pule, Slavonskoga Broda, Skopja i Ljubljane, ali i sa zapovjednom stati (sti) kom vojnog poligona jedne pulske kasarne 1979., te i u Splitu na Splitskom ljetu, Sarajevu i Dubrovniku na Dubrovačkim danima mladoga teatra 1980. Peto: Kugla-novogodišnje-božićnom priča Posljednji sati gospodara ledenih strojeva odvila se u trešnjevačkom parku u Nehajskoj, gdje su djeca bila obdarivana Kugla-lutkama i gdje je cijeli vod JNA preobražen u akciji dijeljenja toplog čaja publici iz vojničkih kazana u ledenohladnu zimovitu prosincu 1979. Šesto: multimedijska žanrovsko-scenska anti-legenda Ljetno popodne ili što se dogodilo s Vlastom Hršak odvila se u parku Gradac, u uvali podno Lovrijenca s morem, nebom, zvijezdama i festivalskom publikom Dubrovačkih ljetnih igara, koja se odazvala pozivima, upućenima joj na prethodnim Kugla-akcijskim plesno-cirkusko-kabaretskim mimohodima na dubrovačkome Stradunu 1980. Bili su to mimohodi bijelih dječaka, melankoličnih artista i dirljivonježnih plesačica, s najavnim scenskim minijaturama, poput npr. uprizorenja pravoga slavonskoga seoskog Dvorišta u Sarvašu, Kuće u Sarvašu i Gostionice u Sarvašu, s kazanom u kojemu se upravo kao peče rakija i, naravno, dijeli znatiželjnoj publici.

Nakon više popravaka i jednog atentata u 19. i 20. stoljeću, vrijedno platno temeljito je obnovljeno u zagebačkoj radionici Hrvatskog restauratorskog zavoda između 2001. i 2006. godine, a potom ponovno izloženo u dubrovačkome Dominikanskom samostanu.

Od štokavskih dijalekata Hrvati se u načelu služe sa sva četiri podrijetlom zapadnoštokavska dijalekta, a to su slavonski dijalekt kojim govore samo Hrvati, zapadni dijalekt kojim većinom govore Hrvati i ponešto Bošnjaci u zapadnoj Bosni, istočnobosanski dijalekt kojim se služe Hrvati i Bošnjaci te novoštokavski jekavski dijalekt koji rabe Hrvati na više terena i osobito na širem dubrovačkome području, ali i drugi južnoslavenski narodi koji se služe sličnim ijekavskim poddijalektima.

Tu su još i ladanjske, gospodarske kuće i vile u Dubrovačkome primorju i Mljetu (samostan sv. Marije).

Tri je godine bio kapelan u Zagrebu, a ubrzo je postao i župnik u dubrovačkome Gružu, gdje je ostao 4 godine.

U pismu koje je uputio premijeru Ivici Račanu, resornim ministrima i lokalnim dužnosnicima, Brekalo postavlja pitanje jesu li informirani kod Državnog odvjetništva i Odjela Kriminalističke policije u Dubrovniku o kaznenim prijavama podnesenim protiv Vierde, a podsjeća i na činjenicu da do danas ZOD nije registriran na dubrovačkome Trgovačkom sudu.

Navode se i godine kad su na primjer zabilježene u tim jezicima talijanske riječi kao što su cortigiana, maccheroni, mortadella, profumo, banco, soldato, calamita, tramontana, a sve su one i mnogobrojne druge znatno prije bile poznate u dubrovačkome i Držićevu govoru, posve pohrvaćene s ponašenim oblicima.

Od štokavskih dijalekata arhaičnim šćakavskim (tzv. slavonskim) govore samo Hrvati, novoštokavskim ikavskim i ijekavsko-šćakavskim Hrvati i Bošnjaci, a novoštokavskim ijekavskim Hrvati na više terena i na širem dubrovačkome području, ali i drugi južnoslavenski narodi.

OTVORENA obnovljena riva na Obali Stjepana Radića u dubrovačkome Gružu, dugačka 350 metara u utorak 16. veljače.

Prije tri mjeseca Sveučilište u Zadru objavilo je knjigu istaknutoga hrvatskog znanstvenika, donedavnoga dugogodišnjeg profesora crkvene povijesti na sveučilištu »Angelicum« u Rimu, dopisnog člana HAZU-a, dominikanca u dubrovačkome samostanu dr. Stjepana Krasića, »Nastanak i razvoj školstva od antike do srednjega vijeka«.

Stupio je u novicijat u Red propovjednika g. 1958. i obukao bijeli redovnički habit u dubrovačkome samostanu, o čemu govori: »Na moju konačnu odluku da pristupim dominikancima utjecao je o.

Nekada rašireno duž jadranske obale, do danas se u živoj uporabi održalo u Dubrovačkome primorju, Župi dubrovačkoj, Konavlima, poluotoku Pelješcu, otocima Mljetu i Lastovu te hrvatskim krajevima istočne Hercegovine.

U dubrovačkome Svećeničkom domu 26. lipnja 2012., u 90. godini života i 56. godini svećeništva, preminuo je don Baldo Mladošević.

Razgovarali smo tako nekoć i nas dvojica, Karpatsk i ja ⠀ o dunjama, koje se u mome dubrovačkome zavičaju zovu mrkatunje, slušao sam o dunji iz praške okolice koje više nema, ali mi se tada nije činilo da su svijet ni priča nesklapni ili neskladni.

Uistinu je teško zamisliti da Hrvat može nositi osobna imena Uroš, Jovan ili Nemanja, no osobno je ime Uroš isprva potvrđeno na dubrovačkome području, Jovan je među Hrvatima zabilježen od 14. do 18. stoljeća, a Nemanja je u srednjemu vijeku najviše bilo u okolici Zadra.

Pretposljednje, sedmo mjesto osvojili su naši mlađi juniori na završnome turniru prvenstva Hrvatske, odigranom u dubrovačkome Gružu.

Nabrojimo na kraju rukopise Hasanaginice, koji su nam poznati: Fortisov original, zatim Splitski rukopis (Karamanov rukopis iz Papalićeve ostavštine što ga je Luka Zore poslao Francu Miklošiću i u njega je ostao; on je ikavski i pun čakavizama), narodna pjesma iz Splita (varijanta koju Karaman objavljuje u dubrovačkome Slovincu 1882), Vukova redakcija, objavljena 1814. u Maloj prostonarodnoj slavenskoserbskoj pjesmarici koju je Vuk potpuno poštokavio (preko te Vukove redakcije, u tom izmijenjenom obliku, ušla je Hasanaginica u našu baštinu), Meštrovićeva verzija, koju je kipar čuo u djetinjstvu u zavičaju kod Drniša (ona ima jezičnih i sadržajnih razlika od Fortisova teksta, što je i shvatljivo s obzirom na područje i stotinu godina što ih dijeli) i, konačno, Šipanska verzija, ijekavsko-ikavska, koju je zabilježio Matija Murko po kazivanju Pavle Kuvelić na otoku Šipanu.

Obilne kiše, više od 200 litara po četvornome metru, uzrokovale su teškoće na širem dubrovačkome području.

Kao Mrnarevići spominju se u maticama župe Lisac u Dubrovačkome primorju 1646. (Petar Mrnarević, Stojanov, koji se doselio s Trebinje) [ 87 ], Mrnareviće katolike iz Ravnoga nalazimo kao iseljenike u Dubrovniku već 1668. [ 88 ] U gradačkom se zaseoku Dobrovo 1695. kao posjednik spominje Petar Mrnarević [ 89 ].

Od četvrtka do nedjelje, na dubrovačkome Gružu, naši mlađi juniori sudjelovat će na završnome turniru prvenstva Hrvatske (igrači rođeni 1997. godine i mlađi).

Marijana Rebić, zaposlena u Upravi Croatia Airlinesa u Zagrebu, inače rođena Imoćanka i više godina suradnica Pave Župan-Rusković u dubrovačkome " Atlasu ", kazala je kako je hvalevrijedno to što se sela šibenskoga zaleđa revitaliziraju u cilju originalne turističke ponude, što je postalo poznato u Dalmaciji i izvan nje.

Linđo se pleše uz pratnju starinskoga glazbala iz južne Dalmacije lijerice (trostrunoga gudačkoga glazbala podrijetlom iz istočnoga Sredozemlja koje se je iz Grčke potkraj XVIII. i tijekom XIX. stoljeća proširilo Jadranom, a danas je u živoj uporabi u Dubrovačkome primorju, Konavlima i na poluotoku Pelješcu, te na otocima Mljet i Lastovo).

Znamo da na premijeri Euripidove Medeje na dubrovačkome Lovrijencu publika nije plakala kao što je plakala prije 2443 godine kad je, pišu povijesne knjige, prvi put postavljena na scenu.

Među ostacima kamenih stuba ističe se monumentalno stubište između najviše i najniže (ujedno i najveće) vrtne terase, sa središnjim motivom zvijezde od šišanoga šimšira, sred koje je u svoje vrijeme na sedrastom postolju bila Maksimilijanova bista, sada u dubrovačkome muzeju.

Splitski teatrolog dr. Vlatko Perković napisao je i u dubrovačkome ogranku Matice hrvastke objavio knjigu U procjepu ideologije i estetike hrvatska dramatika 1945 - 1960. godine.

Knjiga je zaslužila stručnu ocjenu, koju, koliko znam, nije dobila. 23. Franjo Tanocki, Hrvatska rij eč Jezični priručnik, 11994., 21995. Praktični članci objavljivani u Glasu Slavonije, uglavnom o hrvatsko-srpskim jezičnim razlikama, pokazuje nastojanje srednjoškolskoga profesora da djeluje šire u sredini u kojoj radi. 24. Tomislav Kuljiš, Jezik naš hrvatski ovdje i sada, Dubrovnik, 1994. Dio zapisa pisan u Dubrovačkome vjesniku 1993. godine.

Ali tražile su i njezinu ljudsku toplinu, toplinu otoćanke s Lopuda, jednog od elafitskih bisera u dubrovačkome akvatoriju.

Historiografske perspektive toga problema redovito su povezane s ideološkim sustavima.5 O dnevničkim zapisima Iva Natalija, koji je u rukopisu ostavio doista detaljan opis događaja 1806., prije svega se, po riječima Gorana Vukovića, govori o rusko⠀ crnogorskoj opsadi i bombardiranju Grada, Âťtopničkom pogotku Gropellijevog kipa sv. Vlaha na pročelju crkve, ali i prestanku opsade 5. srpnja 1806. ⠀ upravo na dubrovački stoljetni blagdan Prijenosa Ruke sv. VlahaÂŤ.6 Drugi dubrovački plemić, Âťfrankofil i pregovarač s FrancuzimaÂŤ, o kojemu je govorila Vesna Ä učić, Âťna francuskom je napisao plan reorganizacije RepublikeÂŤ, smatrajući kako Âťu novim političkim okolnostima male države (poput Republike) više ne mogu opstati i zalažući se za stvaranje ⠀ Ilirije⠀ ⠀ države koja bi okupila veliko područje dubrovačkog zaleđa s Dubrovnikom kao glavnim gradom, što bi upravo Dubrovniku omogućilo daljnji prosperitetÂŤ7. Kako se slične kombinacije nisu smišljale tek u Parizu, podsjetila je Vesna Miović upućujući na ruskog ministra kneza Adama Czartoryskog koji i prije ulaska Francuza u Grad osmišlja plan stvaranja države sastavljene od Crne Gore, Hercegovine, Dalmacije i Boke koja bi bila pod potpunim ruskim utjecajem8. O teškim posljedicama intervencije na dubrovačkome području u kojoj su sudjelovale i ruske snage govorio je Nenad Vekarić, povezujući ogromne izravne i neizravne štete 1810. procijenjene na Âť9 milijuna dubrovačkih dukataÂŤ s demografskim posljedicama9. Tomislav Bonić je u Setemani prikazao i moje izlaganje o Dubrovniku kao zaustavljenoj naciji, obrazlažući Âťi često suvremeno neshvaćanje razlike između naroda kao etnosa, plebsa ili demosa i nacije kao relativno moderne tvorevine koja je nastala procesom modernizacijeÂŤ.

Neuspjeh dubrovačkoga konzulata u Zagrebu zanimljiv je na mnogo načina, a kad je riječ o dubrovačkome osjećaju pripadnosti i dužnosti, prije svega na dva ⠀ zašto su se Dubrovčani odlučili za grofa Patačića, kao mogućega konzula, te zašto je dvorska kancelarija Marije Terezije, istina učtivo, odlučno otklonila njihove planove ne samo oko Patačića već i oko diplomatskoga predstavništva.

Počelo suđenje Vlahušiću i Vićanu u aferi Šipan 27. ožujka 2012 - Na Županijskome sudu u Splitu danas je počelo suđenje dubrovačkome gradonačelniku Andri Vlahušiću i njegovu koalicijskom partneru Peri Vićanu, koje USKOK-ova optužnica tereti za zloporabu položaja i ovlasti te poticanje na to djelo u aferi " Šipan ". Nakon...