DRNIŠ - Javnost je nedavno bila doslovce konsternirana viješću da je na drniškoga gradonačelnika Antu Dželaliju vozilom nasrnuo 24 - godišnji Joško Dugeč iz Sedramića.

U međuvremenu, početni eho događaja koji su pratile snažne političke konotacije, spušta se na prizemne, malomišćanske razmirice, u osnovi kojih je, navodno, jedan bijeli, seoski put na koji, unatoč svim gradonačelnikovim obećanjima, nije do danas položena ni jalovina, nekmoli asfalt (?) Iako je u izvješću PU šibensko-kninske netom po incidentu konstatirano da je sam Dugeč priznao kako je Dželaliju škripom kočnica i zaustavljanjem vozila tik do njega, htio zastrašiti (ne i ozlijediti), gradonačelnik je uvjeren kako bi bio pregažen da se nije na vrijeme uspio skloniti na travnati dio puta uz jedno seosko dvorište.

Dugeč ga je upitao kada će biti asfaltiran put prema Sedramiću Gornjem, na što je šokirani Dželalija odgovorio da o tome odlučuje Poglavarstvo, a da mu on kao gradonačelnik može obećati samo da će naložiti da se određena količina jalovine doveze kako bi se makar privremeno poboljšala cesta.

" Točno je ", priznaje gradonačelnik, " da je Joško Dugeč dolazio u moj ured i često me nazivao zbog asfalta za Sedramić.

Mirjana Batinić i Ana Hušman pripremile su kraće video radove, Goran Čače dokumentarac o splitskom brodogradilištu, Karmen Dugeč instalaciju, Petra Grožaj slike u kombiniranoj tehnici, teatarska družina Kufer Marija Kovača predstavu, skupina op.sa.co plesnu predstavu, a Višeslav Laboš eksperimentalni album elektronske glazbe.

Največa zasluga za izlaženje broja, nedvojbeno je, pripada uredniku Petar Hinić, grafičarima Josip Golub i Zdravko Tretnjak, lektorici za hrvatski jezik prof. Malkica Dugeč i lektorici za njemački jezik Lidija Mikšić i Jadranka Martinović-Vučić.

Grubišića, Karamana, pa i za Malkicu Dugeč ili Ševerdiju našla prikladna stolica za polupraznom pjesničkom domovinskom trpezom.

Drugi je jednako vrijedan nagrađeni rad Dance Macabre Karmen Dugeč.

Od 1955. godine uredništvo preuzima u potpunosti, a 1957. pokreće i od tada uređuje i Knjižnicu Hrvatske revije, u kojoj je objavljeno šezdesetak različitih knjiga, među kojima i brojna djela hrvatske inteligencije u iseljeništvu (Viktor Vida, Rajmun Kupareo, Boris Maruna, Malkica Dugeč i dr.).

Malkica Dugeč se načelno založila za uklanjanje dvostrukosti i trostrukosti, zatim za razdvojeno pisanje ' ne ću ', a posebno je istaknula da se pridjevi i druge izvedenice od stranih vlastitih imena iz jezika koji se služe latinicom trebaju pisati izvorno - kao u jeziku izvorniku, primjerice thatcherizam, thatcherski prema Margaret Thatcher, baudelaireovski prema Charlesu Baudelaireu ili neworleanski prema New Orleansu.

Ostale tri jednako vrijedne nagrade dodijeljene su Antunu Božičeviću, Karmen Dugeč i Leu Vukeliću.

Prof. Malkica Dugeč od samog početka osamdesetih do 1991. uz potporu Hrvatske republikanske stranke svake godine u vrijeme održavanja Međunarodne izložbe knjiga posebno brine o organizaciji literarnih susreta Riječ iseljene Hrvatske s ciljem da se svjetska javnost upozna s kulturnim dostignućima iseljene, ali i domovinske Hrvatske.

Uvijek je bilo provokacija i pokušaja da nas se denuncira kod njemačkih vlasti tvrdnjama kako ometamo ostale izlagače ili da na svom štandu ističemo ustašku zastavu, prisjeća se danas prof. Dugeč.

Unatoč opasnosti od terorističkih akata, na hrvatskom štandu u Frankfurtu redovito vlada živa atmosfera, a vrijeme su zajednički provodili prof. Vinko Nikolić, Štefica Nikolić (Hrvatska revija), prof. Božo Dugeč, prof. Malkica Dugeč (Republika Hrvatska), fra Lucijan Kordić, fra Dionizije Lasić (Ziral), Jakša Kušan, Zdenka Plaić-Kušan (Nova Hrvatska), Ivona Dončević (Kroatische Berichte), Mladen Zorkin (Hrvatski glas) i mnogi drugi samostalni pisci poput dr. Ernesta Bauera, Stjepana Šuleka, Bogdana Radice, Zlate Ivezić i prof. Vladislava Muse.

U Beču će se predstaviti pjesnici Berislav Breljak, Linz, Austrija, Nasja Bošković Meyer, Saint Louis, MI, SAD, Malkica Dugeč, Stuttgart, Njemačka, Marija Samardžić Fumić, Chicago, IL, SAD, Anto Ivesić, Brisbane, Australija, Josipa Klostranec, Toronto, Kanada, Ivan Puhalo, Toronto, Kanada, Antonio Sammartino, Montemitro, Italija, Ana Schoretits, Gradišće, Austrija i Dorothea Lipković Zeichmann, Gradišće, Austrija.

Kad je 1980. prvi puta bila u Europi nakon 33 godine izbivanja, posjetila je dom Malkice i Bože Dugeč u Stuttgartu, te je između duhovitog i nekonvencionalnog Bože i uvijek intelektualno napredne Vere učvršćena njegova necenzurirana suradnja u našem časopisu.

Posljednja tri kola igrana se u Gradskoj sportskoj dvorani na Bilankuši u Solinu, 1., 3. i 10. lipnja 2013. rekao je povjerenik natjecanja Miro Dugeč iz Solina.

Petra Dugeč (12) iz Solina svojim je poštenjem ispisala lijepu priču uoči Božića te blagdan dodatno uljepšala Matku Šeriću (75).

Tri ravnopravne " druge nagrade " pripale su Karmen Dugeč, Leu Vukeliću i Antunu Božićeviću, dok je posebnu kiparsku nagradu, koju dodjeljuje Ljevaonica umjetnina Ujević - dobio Velibor Mačukatin za rad Volim, ne volim

Malkica Dugeč, koja vjerno piše o našim pjesnicima u inozemstvu, bila je jedna od onih dobrih ruku koje su trajno pisale, pomagale naše pisce i pjesnike.

Za slobodu plaćaš čitavim sobom, moto je koji je Malkica Dugeč stavila nad svoj tekst u kojem piše o Čižeku.

Imajući na umu spoznaju da i najplemenitije pobude tragača istine prestaju biti plemenitima ako nisu poduzete s namjerom da tragajući za prošlošću posluže kao pouka današnjima, piše u svojem tekstu Dugeč: »Kao čitljiv putokaz u budućnost u kojoj će dobrota i slobodoumlje biti prepoznatljiva odlika slobodnog čovjeka u slobodnom, zlobom neomeđenom, duhovnom i stvarnom životnom prostoru zvanom - domovina, odlučih progovoriti o čovjeku i mučeniku, borcu za slobodu Hrvatske, vjerniku, filozofu, ' liriku suptilnih i nježnih stihova ' (Stijepo Mijović Kočan), autoru poznatih i nepoznatih epigrama i inih satiričkih tekstova, Hrvatu izvan domovine, profesoru Vjenceslavi Čižeku.«

Među njima i gimnazijski profesor Božo Dugeč (preminuo 1990. uoči ostvarenja slobodne Hrvatske) i njegova supruga Malkica (danas živi u Stuttgartu) koji su morali potkraj 1971. u emigaraciju, prisiljeni u Stuttgartu na svakojako snalaženje, ali nikada nisu odustajali od zagovaranja ideje slobodne Hrvatske, čak ni pod pritiskom zloglasne Udbe

" Ukradeno djetinjstvo " Među naše najpoznatije pisce emigrante u Njemačkoj spadaju Vjenceslav Čižek, Hrvoje Lorković, Malkica i Božo Dugeč te Jozo Mršić, dok se Zvonko Plepelić, Srđan Keko, Irena Vrkljan, Aleksandra Stipetić, Ivan Ott, Zdravko Luburić, Mirna Jovalekić, Nada Pomper i Pero Mate Anušić mogu pribrojiti gastarbajterskom dijelu hrvatskog iseljeništva koji je pretežito na hrvatskom, ali i njemačkom jeziku objavio pjesme, novele i romane uglavnom s naglaskom na useljeničkoj/iseljeničkoj problematici ili, kao u slučaju Ivana Otta i njegova romana Ukradeno djetinjstvo, o biografskim podacima poput proživljavanja križnoga puta.

Posljednjeg dana Susreta recenzent Željko Batarilo predstavio je pjesme i životopise deset novih hrvatskih pjesnika: Nasje Bošković Meyer i Marije Samardžić Fumić (SAD), Malkice Dugeč (Njemačka), Ante Ivesića (Austrlija), Josipa Klostraneca, Ivana Puhala (Kanada), moliškog Hrvata Antonia Sammartina (Italija), Berislava Breljaka (Austrija) te gradišćanskih Hrvatica iz Austrije Ane Schoretits i Dorothee Zeichmann.

U malom nogometu slavili su ' žuti ' pogotkom Dantea Šalova, a Lana Dugeč ponijela je titulu u disciplini Ninska tica trkačica.

" Domaći zadaci " Jednoga dana, dok je zaštitnim naočalama na nosu pri vrlo visokoj temperaturi obrađivao neki željezni predmet, prišao mu je šef i dugo ga promatrajući, rekao: Vi, gospodine Dugeč, izgledate kao pravi profesor, prisjeća se jedne ironične situacije Malkica Dugeč koja je nedugo nakon svog supruga također došla u Stuttgart, gdje se zapošljava u jednom njemačkom osiguravajućem društvu za novinare.

Nakon radnoga dana u predvečerje je za bračni par Dugeč na programu bilo pisanje domaćih zadaća, kako su duhovito nazivali pisanje članaka za emigrantski tisak, sastavljanje govora za razne skupove, kreiranje protujugoslavenskih letaka te pripremanje i emitiranje telefonskih informacija za Hrvate u tuđini i Domovini.

Božo i Malkica Dugeč nikad nisu odustajali od zagovaranja ideje slobodne hrvatske države, čak ni pod pritiskom zloglasne jugoslavenske tajne službe Udbe.

Kad se na ekranu pojavio poduži popis na kojemu se, uz ostale, moglo pročitati i ime - Božo Dugeč - ostadoh zgranuta, nijema, piše prof. Malkica u sjećanjima na godine straha i nesigurnosti.