Posebnu pozornost u tijeku pregleda treba usmjeriti na tipične pigmentne kožne promjene, kožne/potkožne neurofibrome i pleksiformne neurofibrome i koštane promjene (savinuće dugih kostiju, skolioza).

Također se ispituje mogućnost da se iz postojeće anatomske metode procjene tjelesne visine izvedu matematički izrazi za izračun visine na temelju mjerenja duljine dugih kostiju.

U središtu je nekih (najčešće dugih) kostiju šupljina u kojoj se nalazi mekana, želatinozna koštana srž.

Rendgenskim pregledom kranijuma može se dijagnosticirati displazija krila sfenoidalne kosti iako su bolje metode za njihovo otkrivanje CT i MR. Rendgenski pregledi još uvijek su metode izbora u procjeni i praćenju promjena koštanog sustava dugih kostiju i kralješnice.

Oblikom i velicinom koštane alatke iz mezolitickih slojeva dosta se razlikuju od svih ostalih prapovijesnih koštanih predmeta Vodeci oblik su vrlo jednostavni, obicno kratki primjerci tankih igala oblikovani finim struganjem, cesto po cijeloj dužini ivera dugih kostiju.

Prijelome dugih kostiju zbrinjavali su vanjskim fiksatorima različitih proizvođača pristiglih donacijom.

Ako je aktivnost bila izuzetno stresna, na mjestima pripoja mišića za kosti pojavljuju se oštećenja lezije, a kod ekstremnih fizičkih aktivnosti pojavljuje se lučna zakrivljenost tijela dugih kostiju.

Iako sam naziv bukvalno znači bez hrskavice, problem nije u formiranju hrskavice već u njenoj transformaciji u kosti (proces okoštavanja), naročito dugih kostiju ruku i nogu.

U srpnju 2005. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku obranio je doktorsku disertaciju (" Primjena koštanog cementa u osteosintezi loma dugih kostiju osteoporotičnih ozlijeđenika ").

Prirođeno iskrivljenje dugih kostiju obično se razvija u rano dječje doba (do tri godine), a skolioza obično tek s nastupom puberteta.

U prijemnoj ambulanti mora znati obraditi najmanje 40 pacijenata 9. Infektologija (1 mjesec) a) Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba znati dijagnostiku i intervenciju kod najčešćih infektoloških bolesti te sudjelovati kao bolnički sobni liječnik u zbrinjavanju nekoliko bolesnika za vrijeme bolničkog liječenja b) znati samostalno u prijemnoj infektološkoj ambulanti dijagnosticirati i zbrinuti hitna i akutna stanja u infektologiji te indicirati i provesti dijagnostički i terapijski postupak kod uobičajenih zaraznih bolesti 10. Pedijatrija (3 mjeseca) a) Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba znati dijagnostiku i intervenciju kod najčešćih pedijatrijskih bolesti, te sudjelovati kao bolnički sobni liječnik u zbrinjavanju nekoliko bolesnika za vrijeme bolničkog liječenja b) znati samostalno dijagnosticirati i zbrinuti hitna i akutna stanja u pedijatriji te indicirati i provesti dijagnostički i terapijski postupak. c) znati provesti program zdravstvene zaštite djece predškolske dobi 11. Kirurgija (1 mjesec i 15 dana) a) Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba znati dijagnostiku i intervenciju kod najčešćih kirurških bolesti b) samostalno izvesti ove procedure: uklanjanje kožnih izraslina i lezija ekscizijom, kemijskom i električnom kauterizacijom; liječenje (incizija) paronihije; incizija i drenaža panaricijuma; djelomična ili potpuna ablacija uraslog nokta; infiltracijska i provodna anestezija, primarna obrada i liječenje rane i opekotina, previjanje, zaustavljanje krvarenja (privremeno, trajno); imobilizacija privremena, transportna kod iščašenja velikih zglobova, fraktura dugih kostiju, kralježnice, zdjelice; punkcija i drenaža toraksa kod pneumotoraksa, osobito tenzijskog; ispiranje želuca, primjena obloga, omota, zaustavljanje krvarenja iz vena i arterija, incizija gnojnih procesa kože i potkožja, incizija tromboziranih vanjskih hemoroida u slučaju hitne indikacije, intraartikularna punkcija i aplikacija lijeka, infuzija, vađenje stranog tijela iz kože i potkožja, skidanje gipsa u slučaju hitne indikacije, zamjena vrećica i toaleta kolostome i toaleta gastrostome (po mogućnosti svaku proceduru po 10 puta). 12. Urologija (15 dana) a) Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba znati dijagnostiku i intervenciju kod najčešćih uroloških bolesti b) samostalno izvesti procedure: rektalni pregled, proktoskopiju, anoskopiju, pregled testisa i penisa, rektalni pregled (rektum, prostata), test na okultno krvarenje, interpretacija rezultata dijagnostičkih pretraga (laboratorijskih, histoloških, radioloških, ultrazvučnih, endoskopskih), kateterizaciju mokraćnog mjehura, postavljanje i promjena trajnog katetera 13. Ginekologija i opstetricija (1 mjesec i 15 dana) a) Po završetku specijalizacije specijalist obiteljske medicine treba znati dijagnostiku i intervenciju kod najčešćih ginekoloških i opstetričkih bolesti i stanja te provoditi kontracepciju i rano otkrivanje malignih bolesti. b) Treba izvesti: pregled abdomena i zdjelice, palpatorni pregled dojke; osposobiti bolesnicu za izvođenje samopregleda; vaginalni pregled u spekulumima; bimanualni vaginalni pregled; uzeti, obojiti i pod mikroskopom pregledati i ocijeniti stupanj čistoće vaginalnog brisa; uzimanje i interpretacija dobivenog rezultata brisa po Papanicolaou.

Druga primjena je razvijanje i upotreba regresijskih jednadžbi za određivanje visine na temelju dimenzija dugih kostiju i diskriminantnih funkcija za određivanje spola na temelju dimenzija lubanje, zdjelice i dugih kostiju.

Nutritivni sekundarni hiperparatiroidizam (Nutritional secondary hyperparathyroidisam - NSHP): najčešći je tip MBD-a Sekundarni bubrežni hiperparatiroidzam (Renal secondary hyperparathyroidsm - RSHP): nastaje kao posljedica kronične bolesti bubrega Hipertrofična osteopatija (Hypertrophic osteopathy - HO): uključuje bolne i otečene ekstremitete i poteškoće u kretanju često udružene s promjenama na plućima Osteopetroza (Osteopetrosis - OP): vidljiva je jedino na RTG-u, kao vrlo gusta kost često sa obliteriranom koštanom srži koja je pri tome uništena; kao posljedica javlja se velika mogućnost spontanih preloma dugih kostiju, anemija (slabokrvnost) kao i promjene na kostima lubanje koje pak dovode do sljepila ili gluhoće ukoliko su zahvaćeni dijelovi oko otvora živaca Pagetova bolest (Paget ' s disease - PD): podrazumijeva povećanu gustoću kostiju i bolne krhke kosti sklone prelomima.

Pri širenju infekcije često nastaje osteomijelitis dugih kostiju i endokarditis.

Bolest nastaje zbog toga što se kalcij ne odlaže u hrskavičnu i koštanu tvar dugih kostiju.

Zbog toga hrskavice ne propadaju, već nastaje široka neokoštala zona na krajevima dugih kostiju.

Individualna starost kod dječjih skeleta utvrđuje se na osnovi skeletnog rasta, promatra se koji su zubi izbili, kolika je dužina kostiju, da li su srasle epifize, a starost kod odraslih osoba utvrđuje se na osnovi starenja skeleta: promatraju se starost lubanjskih šavova, istrošenost zuba, spužvasta masa u glavama dugih kostiju, okrajci rebara i ostale pojedinosti koje starost mijenja.

Kako su frakture nastale još u maternici s njima su nastale deformacije i skraćenje svih dugih kostiju.

Tek nakon poroda kod Filipa su utvrđene frakture in utero (u maternici) svih dugih kostiju.

Tipično se javlja u sredini dugih kostiju ruku i nogu.

U slučaju rijetkog prirođenog savinuća dugih kostiju, najčešće goljenične kosti (tibije), a u cilju sprječavanje lomova kojima je takva kost sklona, apliciraju se lagane udlage (ortoze) kao statički potporanj deformitetu u cilju stabilizacije cijelog skočnog zgloba.

Raloxifen, jedini selektivni modulator estrogenskih receptora, značajno smanjuje rizik od frakture kralježaka, ali ne i rizik od frakture kuka i dugih kostiju.

Najčešće je riječ o hiperostozi, periostalnom zadebljanju, stanjenju dugih kostiju te kalcifikaciji spinalnih ligamenata najčešće cervikalnog dijela kralješnice.

Prvi odjel Klinike za traumatologiju bavi se ozljedama dugih kostiju, zdjelice i endoprotetikom. Kirurgiju zdjelice je u nas započeo pokojni primarijus Marijan Barac sredinom 70 - ih, kaže šef operacijskog bloka magistar Dragan Đurđević koji je bio na stručnom usavršavanju u Parizu i Kaliforniji.

Na odjelu je veoma zastupljen razvoj endomedularne osteosinteze u liječenju dugih kostiju a Dragan Đurđević je na čelu hrvatskog udruženja za endomedularnu osteosintezu.

Od trabekularne kosti uglavnom su izgrađeni kralješci i epifizni dio velikih zglobova, dok je od kompaktne kosti sačinjen korteks dugih kostiju.

Zona rasta je područje razvojnog tkiva u blizini krajeva dugih kostiju, koja određuje konačnu duljinu kosti.

Pubertet sa zatvaranjem epifiza dugih kostiju nastupa ranije s paradoksalnim učinkom osoba je kao dijete velika, a kao odrasli mala.

Budući da je rak prostate »karcinom starosti«, u toj dobi obično postoje iritativnoopstruktivne smetnje mokrenja, karakteristične za benignu prostatičnu hiperplaziju, iako ima i bolesnika koji se prvi put javljaju urologu sa simptomima udaljenih metastaza, npr. kostoboljom, patološkim prijelomima kralježaka ili dugih kostiju ekstremiteta, otokom donjih ekstremiteta, kao posljedicom otežane zdjelične limfne drenaže.

različite koštane promjene kao što su displazija krila sfenoidalne kosti lica, savinuće dugih kostiju s ili bez pseudoartroze, prorjeđenje korteksa dugih kostiju