tuzhna vijest.. ali sam ja dovoljno treptala okicama i uspila nabavit karte mi.. i josh par ljudi.. nije uopche bila guzhva.niti vruche.toliko da me strefia toplotni udar svaki put kad bi ushla unutra.niti su mi se naochale zamaglile od vruchine.niti objektiv od fotoaparata.niti su ljudi bili mokri, skliski i smrdljivi.ne.uopche. iduchi dan smo ishli na vikendicu.vikendirat.alkoholizirat se.sa profesoricom.a divno je bilo.baš. igrali smo se, zezali, svirali, pjevali, skakali, plesali, jeli, pili.. svašta nešto. i unatoch mojoj strejt eđ ruki (da, znam da se ne kaže ruki nego ruci, al zapravo me boli briga) mi smo pili.i taj dan.i dan poslije toga.i sve one dane poslije toga.i onaj vikend.kad sam opet, po ko zna koji put bila sama doma, prepushtena na milost i nemilost nadobudnih alkohola zhednih i zheljnih srednjoshkolaca koji su isti podatak saznali čak i prije mene. a zashto se ne bi svi udomachili? heh, ma zezan se.drago je meni kad je puno ljudi kod mene doma:) al mislim da postaje opasno.već pola škole zna di mi stoje čaše i koje boje su mi ormari u sobi. a Velika bijela psina.. ilitiga Metro gay Kleo.. već je toliko svima drag i poznat i sve.. iako ih se malo boji.pa se sakriva.hehehe.da, Chaplin će ga spasit.a samo šta ga struja nije stresla tamo među svim onim žicama iza televizije.. a iduće jutro? naravno zgaženi, tople juhe, svi od reda. no, nikome to nije smetalo da jako sličan (ovaj put sa malo puno više ljudi, cuge i prostora) tulum party žurku pripremimo i iduću večer.i divno je bilo.slike su kompromitirajuce, pa ne bi baš. al sve u svemu.