ȇgo m <G ȇga>

DEFINICIJA

1. psih. u psihoanalitičkom smislu stupanj strukture ličnosti koji ulazi u odnose sa stvarnošću, stvara ravnotežu između nagonskih (id) i moralno-etičkih (super-ego) težnji i vrijednosti čovjeka; spoznajni i perceptivni sloj svijesti (pamćenje, odlučivanje i dr.); ja
2. cjelovita osoba kao ličnost, svjesna svojega postojanja, koja se potvrđuje u svojoj jedinstvenosti prema ljudima, okolini i objektima [njegov ego je povrijeđen; jastvo, ličnost, osobnost, personalitet, samosvijest

ETIMOLOGIJA

lat., psih. prema njem. (das) Ich: Ja

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

libido, seksualni nagon, um, spolni nagon, intelekt, seksualni apetit, egoizam, mozak, ego trip, razum, obrambeni mehanizam, nefs, borbeni duh, egocentrizam, nagon, imunološki sistem, spolni organ, osjećaj krivnje, imunološki sustav, moral

PRIMJERI U REČENICAMA