Nakon toga uglavnom radi izvan domovine (zbog problema s porezom) i iako ne doseže razinu najboljih ostvarenja, ipak su ti filmovi odveć podcijenjeni, a posebice vrlo dobra Jesenja sonata (1978), s tezom da je riječ o TV-drami, što može biti dojam jedino pri površnu gledanju, jer se u odnosu majke i kćeri ovdje u ponešto drukčijem svjetlu pojavljuju mnoge od autorovih stalnih tema napor za uspostavljanjem komunikacije, polaki i mučni proces samospoznavanja i traženja smisla života, razmatranje egocentričnosti i nedostatka ljubavi, a sve to uokvireno razmišljanjem o smislu potpuna predavanja umjetnosti i uobličeno suzdržanim, ali vrlo funkcionalnim postupkom, u kojem od boja oprava do cjelovite atmosfere upravo filmska vizualizacija bitno određuje smisao.