Moglo bi se progovoriti i o nesuvislosti i ustrašenosti sajmišne direktorice, o manjku inteligencije književnice, članice sajmišnog Programskog odbora, koja pozdravlja tobožnju elitističku motivaciju odluke o nedodjeljivanju nagrade, kao da čitava ta kiklopska ceremonija nije estradno motivirana i smišljena po uzoru na Porin, Grammy i Oscara, i kao da ju ne dodjeljuje amorfno glasačko tijelo sastavljeno od desetaka ako ne i stotina anonimnih prosuditelja (nema što, elitizam par excellence), a bome i o konformizmu člana Odbora koji u svojim teorijskim tekstovima beskompromisno i subverzivno opravdava borbu lijevih terorista protiv tzv. državnog terora kapitalističkog sustava, u bin Ladenu vidi izvrsnog i itekako relevantnog teoretičara, te slavi pobunu u pariškim predgrađima kao revolucionaran čin, ali nije sposoban zamijetiti, ili se pravi da ne zamjećuje, teror tradicionalnog građanskog morala i akademskog snobizma na manifestaciji čijoj se organizaciji pridružio.