Osuda se temeljila na najpovršnijim dokazima, a sam je sudac na suđenju izjavio: Vi ste na suđenju, ne zato što ste skrivili eksploziju na Haymarketu, nego zato što ste anarhisti. Emma Goldman je intenzivno pratila taj događaj i on je navodi na postajanje revolucionarkom.

Izgleda da preko pedeset godina korištenja opšteg glasačkog prava nije donijelo željene promjene, pa se istiha pitam nije li Emma Goldman bila u pravu tvrdeći da bi glasanje, kada bi išta stvarno moglo promijeniti, bilo nezakonito?

Emma Goldman je posjećivala šest žena, političkih zatvorenica, u ženskom zatvoru, uključujući Katiu Landau, koja je pozvala antifašističke zatvorenike na štrajk glađu, a sama je puštena nakon dva štrajka glađu.

Posebno su zanimljivi eseji Brak i ljubav, Tragedija ženskog oslobođenja, Hipokrizija puritanstva, Psihologija političkog nasilja i dr. Emma Goldman, američka feministkinja i anarhistkinja, koja je prebjegla u Ameriku iz Carske Rusije da bi u obećanoj zemlji otkrila kako se ponovo treba boriti za ostvarenje svojih slobodarskih ideala.

Iznimno je zanimljivo napomenuti da su teme kojima se Emma Goldman bavi u ovoj knjizi i danas žive od odnosa prema ženama, braku, puritanstvu, do odnosa većine i manjine u društvu, načina izražavanja slobodarskih ideja kroz književnost te oblika političke borbe za autonomnost i slobodu pojedinca.

Tu se Emma Goldman doista potvrđuje kao jedno od najvećih imena anarho-feminističke scene početkom dvadesetog stoljeća što je istodobno potvrđivala i svojim životom koji nikad nije ulazio u kompromise s dominantnim diskursom.

Znanje više nije alat koji oslobađa Emma Goldman je još početkom 20. stoljeća rekla da je neznanje najnasilniji element društva; znanje je danas isključivo nešto čime bismo si trebali osigurati što veću cijenu na tržištu rada.

Emma Goldman u knjizi »Anarhizam i drugi ogledi« (2001) definira anarhizam kao »poredak zasnovan na slobodi koju ne ograničavaju ljudski zakoni« (str. 45), što znači da »Bog i država ne postoje« (str. 46) budući da isti sputavaju ljudsku slobodu i samosvijest.

U hladno jutro prosinca 1919, odmah nakon ponoći, Emma Goldman, njezin drug Aleksandar Berkman, i više od 200 njihovih drugih radikalnih sljedbenika digli su se iz svojih kreveta na Ellis Islandu i započeli svoje putovanje iz Amerike, odakle su protjerani jer država je smatrala da joj čine loše.....

Ali čak su i Emma Goldman i ostali autori/ce u " Španjolska i svijet ", unatoč svijesti o tome što se događalo (" Kontrarevolucija i rad "), težili/le rastućem naglašavanju prvo i jedino " antifašizma ".

Emma Goldman, kažete, nije bila anarhistkinja, jer je SAMO pisala o anarhizmu

- 22. siječanj 2012. Prikaz prvog vala feminizma kroz dvije priče: abolicionizam i počeci formiranja pokreta za ženska prava u Americi te Emma Goldman i tragedija ženske emancipacije.

Danas se, čak i devet godina nakon tragedije, nakon što je stotinu puta dokazano da Emma Goldman nema nikakve veze s tim događajem, da ne postoji ni jedan dokaz koji bi pokazao da je Czolgosz ikad sebe zvao anarhistom, suočavamo s istom laži, koju je izmislila policija, a tisak je ponavljao.

Emma Goldman u Knjizi Anarhizam i drugi ogledi anarhizam definira kao poredak zasnovan na slobodi koju ne ograničavaju ljudski zakoni.

Od Vas citirana Emma Goldman nije bila anarhistkinja, nego je pisala eseje o anarhizmu i vodila salonske diskusije o anarhizmu.

" Prava emancipacija započinje našom unutarnjom regeneracijom, oslobađanjem od tereta predrasuda, tradicija i običaja " Emma Goldman američka anarhistica

Platformizam je, pak anarhistička komunistička tendencija u tradiciji Nestora Mahna koji se zalagao za " vitalnu potrebu za organizacijom koja bi, nakun privlačenja većine sudionika u anarhistički pokret, uspostavila zajedničku taktičke i političku liniju anarhizma i tako služila kao vodič za cijeli pokret. " Neki oblici anarhističkog komunizma su, pak, jako egoistični u svojoj prirodi, odnosno pod utjecajem radikalne individualistička filozofije, te vjeruju kako anarho-komunizam ne zahtijeva komunitarijansku prirodu; primjer za to je anarhistička komunistica Emma Goldman koja je bila pod utjecajem Maxa Stirnera i Kropotkina te je njihove filozofije sintetizirala u svoju.

Emma Goldman rođena je 1869. u židovskoj četvrti Kaunasa (današnja Litva) gdje je njena obitelj vodila malu gostionicu.

Emma Goldman je ubrzo shvatila da za židovskog imigranta Amerika nije zemlja prilika koja im je bila obećana.

Emma Goldman ostavila je za sobom mnoge doprinose anarhističkoj misli, a posebno je zapamćena zbog uključenja seksualne politike u anarhizam.

Dokument je bio upućen Zinovjevu, a potpisali su ga Aleksandar Berkman, Emma Goldman, Perkus i Petrovski.

Emma Goldman u knjizi ' ' Anarhizam i drugi ogledi " definira brak kao ' ' poredak zasnovan na slobodi koju ne ograničavaju ljudski zakoni ", što znači da ' ' Bog, država i društvo ne postoje ".

U jednoj od utopijskih verzija anarhizma, Emma Goldman u Anarhizam i drugi eseji objašnjava da: Anarhizam označava društveni poredak koji se temelji na slobodnom grupiranju pojedinaca u svrhu stvaranja stvarnog društvenog bogatstva; poredak koji će garantirati svakom ljudskom biću slobodan pristup zemlji i punom uživanju u potrebitostima života, u skladu sa željama, ukusima i sklonostima pojedinca. Povijesno gledajući, razni anarhisti nisu se slagali oko taktika koje bi se trebale koristiti s ciljem društvene promjene: mnogi/e su zagovarali/e nenasilne oblike otpora, dok su drugi/e zahtjevali/e prisilu kroz nasilje ili propagandu.

Objavljeno u Emma Goldman: Anarhizam i drugi ogledi; DAF, Zagreb, 2001.

Tako Pjotr Aršinov, kao i Emma Goldman, koja je tada bila u Rusiji, kritiziraju boljševičku partijsku diktaturu, njen oligarhijski karakter, stavljajući težište na sovjetske samoupravne organe u procesu proizvodnje čijim posredstvom se konstituira i politička zajednica.

Primjerice, Emma Goldman je rekla: " Ako ne mogu plesati, onda to nije moja revolucija

Čak i nešto bliže nečitljivo je: John Reed, Gertrude Stein, Marguerite Duras, Thomas Wolfe, Emma Goldman, Virginija Woolf, Svako vrijeme nosi svoje.

Emma Goldman, koja je tih godina baš imigrirala, kasnije je isticala da su ti događaji predstavljali njezino političko rođenje.

Nakon prvog predavanja, održanog 11. prosinca kao Uvod u feminizam/feminizme koje su održale Marija Šarić i Maja Pandžić, ujedno i pokretačice ovog ciklusa, sljedeće predavanje pod nazivom Prikaz prvog vala feminizma kroz dvije priče: abolicionizam i počeci formiranja pokreta za ženska prava u Americi, te Emma Goldman i tragedija ženske emancipacije održat će članica Centra Ivana Kovačević te sestre Tea (Tereza) i Tina (Kristina) Kaurinović.

- Suština tragedije ženske emancipacije o kojoj govori Emma Goldman zapravo je emancipacija žene unutar okvira patrijarhalnog društva u kojem žena preuzima karakteristike muškaraca te na taj način misli da se emancipira zatomljujući svoju osjećajnost i svoje karakteristike.