Svakim radnim danom u vremenu od 9 do 20 sati linija je otvorena na besplatnom broju telefona za nazivatelje 0800 0800. U prosjeku linija dnevno zaprimi 10 - 15 poziva koji ulaze u statističku obradu (savjetodavni, informativni i pozivi šutnje) a isti se, prema statističkim podacima, primarno tiču fizičkog odnosno emocionalnog zlostavljanja djece.

U višim slojevima ima drugačije oblike, češće je u formi emocionalnog zlostavljanja i podjarmljivanje i veća je " tamna " brojka.

Hrabri telefon (broj 4826 - 051) jedina je SOS-linija u Hrvatskoj koja pruža priliku djeci žrtvama fizičkog, seksualnog i emocionalnog zlostavljanja i zanemarivanja da anonimno porazgovaraju sa stručnim i iskusnim osobama te da se poduzmu koraci u zaštiti djece od daljeg zlostavljanja.

Stresne situacije koje mogu utjecati na naše emocionalno biće (poput razvoda ili prekida, tugovanja nakon smrti, emocionalnog zlostavljanja, napuštanja, preljuba) mogu ozlijediti srčanu čakru.

Ako vjerujete da se žrtva emocionalnog zlostavljanja, nemojte patiti u tišini.

No, roditelji koji su doživljavali emocionalno zlostavljanje u djetinjstvu ne moraju nužno ponavljati obrazac emocionalnog zlostavljanja koji su oni doživljavali.

Povećana " popularnost " emocionalnog zlostavljanja tijekom posljednjeg desetljeća rezultirala je usmjeravanjem profesionalnih interesa na probleme definiranja, prevencije, lokacije, manifestacije i intervencije kod ovog vida zlostavljanja.

U skladu s novijim studijama isti autori sugeriraju tri osnovna područja koja treba uzeti u obzir kad se radi o kategoriji emocionalnog zlostavljanja:

Kako teoretičari i praktičari prepoznaju čestu pojavu emocionalnog zlostavljanja uz neke druge oblike zlostavljanja djece, nameće se problem redefiniranja emocionalnog zlostavljanja kao " ravnopravnog " drugim oblicima zlostavljanja i zanemarivanja.

Problemi intervencije u slučajevima emocionalnog zlostavljanja

U istom istraživanju je pronađeno da je 30 % njih doživljavalo i neki od oblika emocionalnog zlostavljanja.

Zabrana tjelesnog kažnjavanja dovest će do još užasnijih načina postupanja s djecom do emocionalnog zlostavljanja, ponižavanja ili zaključavanja.

Sažimanje pojedinih tipologija i pokušaja svrstavanja pojedinih oblika psihološkog i emocionalnog zlostavljanja i zanemarivanja u određene kategorije prema Barnett, Miller-Perrin i Perrin (1997.) rezultiralo je podjelom na sljedeće kategorije ponašanja: odbijanje, vrijeđanje, zastrašivanje, izoliranje, pogrešno socijaliziranje, iskorištavanje, odbijanje emocionalnog odgovora djetetu te ograničavanje djetetove slobode.

Garbarino, Guttman i Selley (1986., prema Barnett, Miller-Perrin i Perrin, 1997.) predlažu pet kategorija roditeljskog ponašanja kojima, identificiraju različite podvrste emocionalnog zlostavljanja, te mogu pomoći praktičarima da sa što većom sigurnošću prepoznaju situacije u kojima se pojavljuje emocionalno zlostavljanje.

Vjerojatno je najdestruktivniji aspekt emocionalnog zlostavljanja koji dodatno otežava intervenciju, činjenica da su zlostavljač i roditelj, odnosno skrbnik, najčešće ista osoba.

Učinci emocionalnog zlostavljanja na dijete tim su teži što je bliskiji bio odnos sa zlostavljačem.

Pojedini problemi interveniranja u slučajevima emocionalnog zlostavljanja djece i mladih proizlaze iz nedostatka operacionalne definicije.

Nerijetko su praktičari obeshrabreni dugotrajnim akademskim raspravama o problemu definiranja emocionalnog zlostavljanja budući da im manjka teorijsko uporište na temelju kojeg će prikupiti dokaze i planirati intervenciju u radu na pojedinom slučaju.

Daljnju poteškoću prilikom intervencije u slučajevima emocionalnog zlostavljanja predstavlja poteškoća djeteta da verbalizira svoje iskustvo.

" I to najčešće radi emocionalnog zlostavljanja, onda fizičkog.

Temelj emocionalnog zlostavljanja je u kontinuiranom, neodgovarajućem, nezadovoljavajućem odnosu.

Uzrok nesuglasica oko operacionalne definicije emocionalnog zlostavljanja leži u različitim svrhama pojedinih definicija: istraživačkim, praktičnim, političkim.

Naročito destruktivnim pokazala su se rigidna ili nerealna očekivanja roditelja, ekscesivno oslanjanje roditelja na druge, te izolacija, što su ponašanja koja možemo svrstati u područje emocionalnog zlostavljanja (Faust, Runyan, Kenny, 1995., Iverson i Segal, 1990., prema Thomlinson, 1997.).

Svjetska istraživanja ukazuju na to da je raširenost emocionalnog zlostavljanja djece oko 30 % te da je oko dvije trećine djece izloženo barem povremeno emocionalnom zlostavljanju od strane roditelja.

To se poglavito dešava kod fizičkog ili emocionalnog zlostavljanja pa je visoka cijena spašavanja odnosa depresija.Ovo stajalište se donekle podudara sa psihodinamskim teorijama po kojima depresija generalno govoreći, nastaje kao posljedica gubitka objekta.

Nazivanje pogrdnim riječima, odbacivanje, ponižavanje, prijetnje napuštanjem, samoubojstvom, oduzimanjem djece, uskraćivanjem financijske potpore samo su neki od oblika psihičkog, odnosno emocionalnog zlostavljanja.

Ona je zbog emocionalnog zlostavljanja djeteta tužila oca svog djeteta, ali i Centar, koji je svojim ponašanjem neizravno i samom djetetu poslao poruku da se nasilje isplati.

Facebookmanija je od emocionalnog zlostavljanja dovela do patoloških slučajeva brutalnih silovanja i ubojstava.

Neki faktori rizika i zaštite u kontekstu emocionalnog zlostavljanja

S obzirom na prirodu i kvalitetu djetetova odnosa s roditeljem čije je ponašanje izvor emocionalnog zlostavljanja dijete, odnosno mlada osoba može razviti različite oblike destruktivne ili autodestruktivne suradnje.