tara, sunce moje, da znaš nešto o providenciji i astralnoj predestiniranosti i zadaćama velikih Učitelja koji su se pojavljivali u svim religijama onda bi malo drukčije to gledala, kao i peto evanđelje, kao i jake anđele, one koji u duhu sjeću mačevima svako smeće koje se Tronu želi približiti, a nečisto je, a misli da je čisto, tak ti je to ukratko, a da se Magdalena prije preobraćenja ponašala raskalašeno, to isto nije točno, bilo je to razvaljivanje srca i duše na jedan hermetičan način, kao kad zlato tališ u smeću koje se u njemu nalazi, da bi dobila čisto i blistavo... a kada jedna takva žena na taj način sebe pregori, jasno da na kraju poželi nešto čisto... svijet bluda u njenom je životu simbolika. kao kad bih ti rekao ili pružio priliku da doživiš božansku pažnju, nježnost, strast, vulkane i mirna oceanska dna i svu silu ljubavi, da bi se u tebi konačno pregorilo pitanje nedoumica o sreći, i jasno da bi postala preobraćena, ali to ne znači uvijek katolkinja, kak vi to sebi zamišljate, jer more se i u moralu socijeteta biti očišćen totalno, bez religioznosti, iako moram priznat da mi je belzeebuba teško obožavati jer je pun muha i dreka i stare sperme i neopranih pizdi i bolesnih iscjedaka. itd. magdalenu si je gazda Krist uzeo pod svoje jer je počela govorit istinu, poput svih registriranih prostitutki, jer istina je uvijek sveta, a ovo kaj mutava gospođa napravi mužu u braku, ili on njoj, dok se ćoravo kurvaju, eh to je blato, to je taj frustrirani jad. moralka je vrlo pametna Žena, vidim iz komentara, i ima svoj ponos, dat ću rujani svoju privat e-mail adresu, pa se javi, draga moralka, razmjenit ćemo deset e-mailova i bit ćeš još puno, puno ponosnija i radosnija, kao i ja, toplo se nadam. moral kodira trenutna djelovanja glede budućih socijalnih opcija. u kodiranju se legitimno-željno hijerarhizira. moralist dakle najprije traži ljubav s bliskom dušom, a na dnu piramide usluge droljetine lažljive i ševulje. moralist treba težu-ženu. ona ga inspirira, jer laka je žena za etiku života jednog oduhovljenog intelektualca ionako preblesava i prenaivna, koliko god mislila da je lija. moralku niste shvatile jer nemate pojma ni o tom luhmann-foucault-bordieu-rustemeyer (autori) kodiranju, niti o moralu kao socijalnom pitanju, a još manje o društvenom intersubjektivitetu morala, gdje moralist uvijek ide na konkretna pitanja i probleme, a ne na apstraktna mešetarenja i laganja iza kojih se skrivate, kao, vi " iskusni ". da ste iskusnjare, bile bi porno-zvijezde, ili hollywood, ili imale katedre na oxfordu, i to je to. moral regulira socijalna očekivanja. bistar je onaj koji ih logički, A NE ORGIJAŠKI I FARIZEJSKI I KORUPTIVNO, studira. kriza epistemološkog subjekta (budalaši pijani, lažna shikeria koja nije kulturno artikulirana, lažni znalci, hipokriti, uplašeni mutavci zatečeni tranzicijom, šašave droce, primitivne babe i raskalašene society-dame) stvara krizu moralizatorskog subjekta i jasno da je predivna i moja jedina Moralka pod pritiskom, pita se nešto korisno o sistemu, ne misli samo na sebe. i pizda je u krizi - razdrt će se uskoro; previše je na suncu, osušit će se, izložena je kao javno dobro, a imate kao nekih svojih suptilnih doktorskih tajni i vrlina. sumnjam. ono što može biti svačije, nije samo tvoje. zato pizdicu daješ, da bi novci bili sasvim tvoji. dakle, nemoralna i pizdu daješ, prodaješ, sasvim, a sasvim se i krave na sajmu prodaju, ne djelomično, jer ako nečija supruga poklanja svoju svetu intimu svakome, onda je za mene shit, a ako misli da joj ta intima nije nešto sveto, onda je ionako notorna potrošna roba. moral je racionalna strukturiranost, kind of syllogistic reasoning... i s njime subjekti u društvu reguliraju JASNO svoje opcije djelovanja, poput Moralke, koja zna da neće biti potrošna roba plitkoće. jasno da toga u hrvatskoj još nema jer društvo nije regulirano - vodila ga je šačica hipokrita i korumpiranih primitivaca politički sasvim neukih, i lijevih i desnih. zato ne postoje stabilne mustre-ponašanja kak bi to talcot parsons i robert merton bili rekli. sva ta jebačka sloboda koja vam se daje i nadaje je maska na licu slobode koju dobili niste u uredima, na platnim listama, u kulturi, prosvjeti, managementu itd, pa je normalno da i u tim sferama imaš droca koliko hoćeš, kao i u medijima, jer kaj znaju oni o ulozi medija u sistemu, ako se svatko događa prema receptu ego-tripa, samo za sebe. jebi me, oh jebi me jako i puno, dok i to ne izbijem iz glave. mislim, eva hercigova ionak ne znaš biti, jer da znaš bila bi na jahti od cavallia svako malo.

Tijelo se može sagledati sa različitih stajališta počevši od epistemološkog, političkog, ekonomskog, prostornog pa sve do medicinskog.

Osnovu svoje teorije spoznaje, Platon iznosi u svojim dijalozima Theaitet (Theetet), u kojem donosi negativni osvrt na gnoseološka učenja sofista i kritiku njihovog relativizma, i u Državi (Politeia), svom najznačajnijem dijalogu u kojem jasno razlaže pozitivno stranu svog epistemološkog učenja i donosi osnovni pregled i sintezu svoje epistemologije.

Matula u svakom slučaju igra muški rod epistemološkog zatvora surovog natjecateljstva u kojem je ključna rečenica, paradoksalno, ljubavna: Ja pripadam njima, ali Ti me se ti č eš.

To bi bila neka vrsta psihološkog ili epistemološkog dokaza.

Sa epistemološkog stajališta, šehadet islamski duhovni velikani smatraju izrazom Inteligencije (Akl) ili trakom božanskog svjetla koji se ultimativno povezuje ili? ak identificira sa Duhom (Ruh), budu? i da samo ono što na odre? eni na? in jeste Jedno može potvrditi metafizi? ko jedinstvo Jednoga bez kontradikcije i/ili licemjerja.

Akcijsko istraživanje polazi od drukčijeg epistemološkog ustrojstva društvenih znanosti i društvene prakse pa se zbog toga bitno razlikuje od klasičnih metodoloških istraživačkih modela.

Tebi je do epistemološkog profita? Zaista, kako sebično od mene, tražiti uvid kao utješni nusprodukt povijesne tragedije

Možda, osim idejnog, epistemološkog, apofatičkog, takođe postoji i socio-psihološki aspekt nihilizma: pozivajući se na radove Kristeve, pobeda inhibicije (apstinencije) i asimbolije (pripadanje ništavilu), možemo tumačiti kao posledicu bazične nesposobnosti za identifikaciju sa Trećim (sa ocem, sa formom, sa Šemom) a ova je identifikacija, po svojoj prirodi, falička i simbolička.

Utoliko on u širokoj perspektivi objelodanjuje ishodišnu međusobnu pripadnost više značenjskih aspekata, ponajprije ontološkog, epistemološkog, etičkog i psihološkog.

Poanta postaje još jasnija ako se cijena gubitka kontrasta između epistemološkog lica i naličja dodatno usporedi s argumentom o snovima, gdje je taj ključni kontrast sačuvan.

Netko tko želi ponuditi argument s epistemološkog naličja stvari, koji (navodno) univerzalno potkopava mogućnost spoznaje, ne može izbjeći obavezu oslikavanja epistemološkog lica stvari, što podrazumijeva opis okolnosti u kojima bi uvjeti koji (navodno) manjkaju mogli biti ispunjeni.

S vremenom smo došli do kardinalnog semantičnog, filozofskog i političkog epistemološkog nesporazuma poistovjećivanja Zapada s Europom.

Druga polazi od metafizičko-epistemološkog ukidanja etike u tehnici, posljedično, svođenja etičkog na tehnički fenomen i na taj način posvemašnjeg prevrtanja humane etike u etiku moći, tj. tehniku.

Prividna uvjerljivost argumenta proizlazi iz žrtvovanja epistemološkog kontrasta koji ga omogućuje, što stvara nekoherentnu iluziju spoznajne klopke.

O znanosti najčešće ne želim pisati iz čistog epistemološkog stava ja sam ipak u duši skeptik prema svemu, i ne mogu biti apsolutno siguran u nešto.

Konsenzus o nužnosti uvođenja (aktivističkih i akademskih) ženskih glasova u strukture re/produkcije znanstvenog znanja posebice je naglasila Gayatri Chakravorty Spivak uz pomoć svojih pojmova epistemološke intervencije ili epistemološkog angažmana (epistemological engagement).

Ovo naše traganje za transcendentalnim utemeljenjem ili pak objašnjenjem u pokušaju djelomičnog shvaćanja onog što nam se čini neshvatljivo kroz biblijske metafore Abrahama, sluge Jahvina i Joba, ipak ostaje na razini epistemološkog i fenomenološkog pristupa pojmu holokausta.

No zapamtimo dobro formulaciju ' uvjerio mase ' jer, prema tvorcima socijalnih spoznajnih teorija, upravo povjerenje i svjedočanstvo čine osnovu epistemološkog problema.

Sve su ostale revolucije 20. - tog stoljeća, komunizam, liberalizam, seksualna, informacijska revolucija, rock revolucija i Woodstock su derivati epistemološkog tsunamija individualizma koji je duboko promijenio odnos pojedinca, društva prema svijetu, prema nadnaravnom i vjeri, i u konačnici prema samom sebi.Nominalističke koncepcije, prema kojoj opći pojmovi u ovom su slučaju to pojmovi poput društva, svijeta, zajednice predstavljaju samo prazan zvuk, vox, nasuprot konkretnim datostima poput čovjeka i njegove povijesti, otvorile su široka vrata za razvoj liberalnih ideja.

Na kraju bi se moglo jednostavno zaključiti da je današnji postmarksizam neuspjeli pokušaj epistemološkog raskida zapadno-liberalne djece s pupčanom vrpcom i nasljeđem oca Marxa, i da je kao svojevrsni kripto-revidirani marksizam kompatibilan s pravilima igre liberalnog mišljenja.

Manimo se sad epistemološkog statusa dvaju konkurentnih, mitskog i znanstvenog, objašnjena grmljavine, iako, na radost naših čitatelja, moramo kasnije i tu temu, jednom za svagda, elaborirati

Ako epistemologija svake osobe nije dovoljno razumljiva i minimalno sukladna drugoj, dijalog će pasti jer će svaka osoba nastupati iz različitog, po mogućnosti nepodudarnog epistemološkog okvira.

Kao prednost istaknuo je razbijanje predrasuda o vjeronauku a kao nedostatak je nepostojanje epistemološkog utemeljenja i pitanje autentičnosti vjerske poruke.

Kao aktualne teme naveo je i raspravljanje oko stupnja uvažavanja psiholoških razloga u procesima za proglašavanje brakova nevaljanim, narav vlasti, nove oblike posvećenog života, ulogu Crkve u oblikovanju ustava i zakona Europske unije, narav laičnosti države te problem epistemološkog i metodološkog sustava kanonističke nauke.

Isticanje važnosti lokalnih likova Drugih, " tu u susjedstvu ", pače u nama samima, prometnuto u jednu vrst intelektualnog dobrog odgoja nakon odužeg, nije pretjerano red i normativnim nasiljem oblikovanog, " multikulturalizma ", u tekućem se razdoblju već može nazrijeti kao jedna vrst institucionalnim ponavljanjem osigurana epistemološkog manirizma.

Poželjno bi bilo da religijska svijest postane refleksivnom držeći se uzora koji su kršćanske crkve zapada postavile svojom promjenom epistemološkog stava nakon reformacije.

Što se dakle tiče nekog realnog poboljšanja društvenih odnosa, te praktičnih boljitaka u ljudskim životima, Marx i njegova klika bili su dakle na posve krivoj strani epistemološkog spektra.

Uređivačka politika časopisa omogućila je da se motivi znanosti, filozofije i svakodnevnog društveno-ekonomskog života prisutni u znanstvenofantastičnim djelima promatraju unutar epistemološkog okvira historijskog materijalizma.

da... tu bih nekako ubacila one apriorne sudove. na koje se na neki nacin i descartes poziva. dakle, ima nesto što je urođeno, nekakvi sudovi koji su neupitni. (Descartesove primarne kategorije, npr) Platon je u Teeteu također dao i opceprihvacenu definiciju znanja ' znanje je istinito vjerovanje nesto drugo (objasnjenje, obrazloženje). znaci, ako imam nekakvo istinito vjerovanje (ili opravdanje ili uvjerenje) koje mogu popratiti odgovarajućim objašnjenjem, to bi značilo da to znam. ali što me zanima jest to kako bismo iz epistemološkog gledista objasnili to: mislim da - - - mislim da mislim. (ili svjestan sam da mislim da mislim).. znaci možemo li tu pretendirati na znanje? spoznaju? ili ostajemo u domeni nesavrsenoga, pa je time doseg spoznaje ograničen na svjesnost o mišljenju?