Knjiga se dotiče svih područja kojima se Pasolini kao umjetnik i intelektualac bavio: prvih rimskih romana, takozvane civilne poezije, esejističkog rada i novinskih članaka te uspješne i u mnogočemu izuzetne redateljske karijere.

Ceres, 1997), kao osvrt na barokno i rano 20 - stoljetno ukrižavanje, do Slatkogorke Italije (Matica hrvatska, 1999, zapravo 2000), u smislu esejističkog, pseudoenciklopedijskog odabira suvremenika pod amblematičnim naslovom?

Ovaj zgusnuti ogled (kao dio i mogućeg šireg, zasluženog svakako i esejističkog pristupa) potpisnikov je poklon autorici, bivšoj sugrađanki i zamalo generacijskoj suučenici; i njenim čitateljima, dakako.

U ovim pričama Katunarić se, za razliku od svojih prijašnjih proza, gotovo u potpunosti suzdržava od esejističkog diskursa (rijetke su iznimke zamjetne samo u prvoj priči), a protiv pretjerane reportažne doslovnosti i suhog dokumentarizma putopisnih dionica brani se povremenim poetičnim nanosima mistike i egzotike.

Opsežan je i Andrićev esejistički opus; osobito su važni eseji Goja (1929) i Razgovor s Gojom (1935) u kojima je uz ostalo izložena i njegova autorska poetika; prožimanje esejističkog i beletrističkog diskursa očituje se u knjizi Znakovi pored puta (1976).

Ovu sitničavu analizu nisam radio zbog nje same, jer to nipošto nije slučaj samo na najnižoj jezičnoj razini nego zbog činjenice da se i Pavičić autor, dakle kao kompletan subjekt ili osoba, kao pisac krimića, razbija na dva ili tri dijela/glasa: dijeli se na opuštenog fakina iz kvarta, znanstveno esejističkog komentatora i čovjeka koji želi pisati čistim književnim jezikom, što je prilično paradoksalno.

Kao i esejističkog (u čitanju Gombroviča, Klemperera, Bernharda), odnosno antologičarskog (u prenošenju pesama Ruževiča ili radova kolega iz Vanzea).

Još je jedna konstanta tvojeg pisma, pjesničkog i esejističkog.

Žanrovski, većina tekstova pripada konvenciji kritičkih prikaza, ali se publiciraju i prilozi koji su esejističkog karaktera.

I da je dramsko pismo zapravo najbolja forma esejističkog promišljanja moje vlastite okoline.

U " Vedžvudovom priboru za čaj ", pripoveci koja daje osnovne informacije o pripovedačkoj poetici i pogledu na svet, nalazi se sloj naoko esejističkog razmatranja koje pokušava da (na tipično pavićevski način - jedan pojam objašnjava drugim, ali ne analoški već spajanjem nespojivog, i tako u nedogled) suštinu ikone, kao oznake našeg kulturnoistorijskog prostora, objasni matematičkim pojmovima, matematikom kao oznakom racionalnog, evropskog, uopšte uzev našeg današnjeg načina mišljenja.

Za razliku od prijašnjih Ugrešićkinih knjiga eseja " Napad na minibar " u svojem većinskome dijelu mijenja autoričinu optiku, premda su tu i dalje prisutne sve one karakteristike njezina esejističkog rukopisa zbog kojih su je čitatelji voljeli i ' gutali ' svaki njezin esej ili pak mrzili, prokazivali i na koncu posve ignorirali.

Radovi sadrže elemente esejističkog i publicističkog pisma, ali su opet iznimno teorijski utemeljeni - možda je riječ o još jednom hibridu, ovaj puta stilske naravi, koje je iznjedrilo tranzicijsko razdoblje.

Za pisanje eseja iz hrvatskog jezika učenici su za zadatak mogli dobiti neki od tri ponuđena tipa eseja i to interpretativni školski esej, odnosno razumijevanje i književno interpretiranje pjesme ili odlomka iz dramskog/proznog/esejističkog književnog, potom usporedno-raščlambeni esej u kojem su učenicima ponuđena bila najmanje dva teksta povezana s temom, književnom vrstom ili nekim drugim obilježjima po sličnosti ili različitosti te raspravljački školski esej u sklopu kojeg učenik dobiva tekstove koji su vezani za problematiku iz različitih područja života na osnovi kojih treba razviti raspravu.

Iz esejističkog bloka odskače ogled o Dalmaciji Inoslava Beškera, te tekst Ane Marković o jezičnoj kreativnosti i purizmu.

Prikaz knjige za koju nije teško prognozirati da će izazvati veliku pozornost javnosti zaključujem citatom iz izvrsna predgovora koji ima odlike stručno-esejističkog, pa i književnog teksta Bartula Matijace: »Pisane s trijeznom sabranošću, mjerodavno i netendenciozno, a potaknute tek živom znatiželjom prema predmetu izučavanja, rasprave liječnika Ivana Matka i svećenika Miroslava Matijace, premda nastale davno, i danas su ne samo zanimljivo, već i aktualno štivo.

U oblikovanju teksta sam se umjesto esejističkog izlaganja u kontinuitetu odlučila za razbijanje sadržaja na " mrvice " i " bombardiranje " - brzu izmjenu sasvim ozbiljnih i sasvim blesavih ili apsurdnih rečenica, ne bih li uz pomoć kontrasta dala veću težinu onim ozbiljnima.

Tekst, koji čini veliki dio predstave (autor je Dubravko Mihanović, prema Winstonovim podacima) esejističkog je karaktera i govori o tome što ljudsko tijelo jest i na koji način funkcionira, dodirujući poetsku ili pak mističnu razinu.

Od šaljivih rečenica: ' da postoji neka čarobna kaciga za čitanje ženskih misli, bilo koji muškarac koji bi je stavio na glavu, bio bi odmah zaprepašten količinom ženske ludosti koju bi taj eksperiment otkrio. ', do ozbiljnijeg esejističkog pristupa: '

Neuobičajena i u hrvatskoj ekonomskoj literaturi jedinstvena kombinacija znanstvenog djela i znanstvene publicistike, slobodnog esejističkog diskursa, zabavnog, iskričavog i duhovitog - te studijskog priručnika koji teži poučiti i dopuniti neke ključne koncepte i probleme mikroekonomije i makroekonomije.

Akademik Ante Stamać (1939), teoretik književnosti, esejist, prevoditelj i urednik, autor je iznimno bogata i značajna pjesničkog, književnoznanstvenog i esejističkog opusa te prevoditelj niza svjetskih, temeljnih književnih, književnoteorijskih i kulturoloških djela

Veći dio esejističkog bloka čak tri ogleda, posvećen je ispravljanju povijesne nepravde nemogućnosti Grge Gamulina da tijekom života objavi polemički odgovor na Krležine kritike njegova rada.

" Danas se, i u svijetu i u nas, javljaju prijevodi Tagoreova pjesništva izravno s bengalskoga, pa se tako probija nov put do njegova golemog pjesničkog, proznog i esejističkog djela, ali se time, po mojem mišljenju, ne poništava njegov osobni, autorski, ulaz u svjetsku književnost upravo preko engleskoga jezika, ulaz kraj kojega stoje W.

A te su karakteristike - propitivanje i podrivanje nekih uvriježenih vrijednosti koje zastupa većina, politička obojenost teksta, uspjela ironizacija (i autoironizacija), građenje esejističkog teksta na detaljima i ' štiklecima ' osobnog iskustva, erudicija i visok stupanj literarizacije, što sve rezultira rijetkom osobinom da njezine eseje čitamo gotovo s istom napetošću i vrstom užitka kao da se radi o romanu.

Mogli bismo kazati da je dramatika političkih događaja u spomenutim državnim tvorevinama leitmotiv Krležina esejističkog, publicističkog, memoarskog pa i beletrističkog djela.

Kada se sve to zna, kako je moguće Arsenu Dediću reći da u životu »ipak nije bio veliki radnik« (inače Arsen trenutno sklada glazbu za šest kazališnih predstava, piše pjesme za »Vijenac«, a sigurna sam da i slika (za sebe i znance) te se »malo igra« s umjetnošću, kako on sam kaže) i predbacivati mu da uza sve to nije završio dva fakulteta nego samo jedan, nazivati ga »diletantom« i uopće ne razumijevati njegov put umjetnika i intelektualca koji je do sada obilježio pola stoljeća glazbenoga, književnog, esejističkog, pa i slikarskog djelovanja?

Naime, prevoditi Ludu ljubav znači istodobno biti discipliniran i anarhičan, provesti paralelnu nit meda i leda, rekla bi Višnja Machiedo, ne prebivati samo u kôdu francuskoga jezika, nego mnogo teže - u kôdu žanra koji nam šarmantni nadrealist intimist podaruje, slijediti ga rubom oblika koji će sama u predgovoru imenovati osmozom esejističkog diskursa i duge prozne poeme.

Uglavnom, u njegovu slučaju riječ je o primjeni esejistike na tradicionalne književne forme eto otkud taj čudotvorni štih, mješavina poetskog, esejističkog i teorijskog diskursa.

U rubrici Tragovi tko zna čijeg čitanja novim tekstovima na granici proznog, poetskog i esejističkog izraza predstavlja seLidija Vukčević, putopis Biti kod kuće na jedan dan za ovaj broj ispisuje Zvjezdana Jembrih.

Urednica je tekstove poredala kronološki uključujući u zbirku i one pomalo upitne članke poput onog Valerie Solanas (koja se proslavila revolveraškim napadom na Warhola) pa sve do tekstualnih klasika esejističkog žanra, potpisanih perom Simone de Beauvoir i Lucy Lippard.