Pojava svjetovnih instituta, a potom bujanje crkvenih pokreta konkretni su izraz želje za dubokim i intenzivnim zajedništvom s Bogom (putem molitve i sakramentalnog života), a da čovjek pritom ostane prisutan u svijetu i njegovim zadaćama, nastojeći ih prožeti evanđeoskim duhom.

Evanđeoski prizor Isusova prikazanja u Hramu »predstavlja važnu ikonu darivanja vlastita života od strane onih koji su pozvani uprisutniti u Crkvi i u svijetu, po evanđeoskim savjetima, osobita Isusova obilježja«, njegovu čistoću, siromaštvo i poslušnost.

S današnjim evanđeoskim odlomkom završava Isusov govor na gori u kojemu je Isus upozorio kako trebamo prihvatiti njegovo naučavanje i kako ga provoditi u životu da bismo postigli kraljevstvo nebesko.

Tim činom započet će jedna vrsta nasilja nad sviješću i savješću katolika, jedan isljednički i progoniteljski mentalitet, gaženje moralnih vrijednosti, ne zbog toga što te vrijednosti ugrožavaju neoliberalnog inkvizitora, jer ga one uopće ne mogu ugroziti, nego zbog toga što neoliberal osjeća da ga te vrijednosti, utemeljene na evanđeoskim obzorjima ugrožavaju dokle god postoje.

Nakon svete Mise zahvalnice koju je u 18 sati predvodio fra Svetozar Kraljević, zajednica Cenacolo je pred crkvom sv. Jakova uprizorila likovima, evanđeoskim tekstovima, pjesmom i glazbom Betlehemske žive jaslice.

Po njoj je život po evanđeoskim savjetima ono što treba biti: živi, vidljivi znak i uvjerljivo, autentično svjedočanstvo boljeg svijeta, Božjeg svijeta, života kojemu ne može više nauditi nikakva nesreća, nikakvo zlo, pa niti smrt.

Služeći se evanđeoskim tekstovima msgr. Bolobanić je posebno naglasio kako je Isus veliki ozdravitelj, te da služba ozdravljenja u Crkvi i dalje neprekinuto traje, osobito u Euharistiji, te preko pomazanih slugu po darovima vjere i ozdravljenja.

Nadahnuti evanđeoskim duhom članovi FSR-a radosno susreću braću i sestre, posebice one koji su siromašni i na rubu društva.

Neka Crkva bude mjesto Božjega milosrđa i nade, u kojoj svatko osjeća da je prihvaćen, voljen, da mu se prašta, i ohrabruje da živi dobrim evanđeoskim životom.

To ne znači da su osobe koje nisu u braku odbačene od Crkve, već i njima Crkva pokušava pružiti potporu i pozvati ih na obraćenje kako bi živjele u skladu s evanđeoskim naukom.

Krešimir Šimić je govoreći o novom Statutu PEV-a naglasio da je on prije svega apel onim evanđeoskim crkvenim pokretima koji u PEV-u mogu prepoznati i svoju platformu djelovanja. PEV će ili postati proročki znak ili ga neće biti, a taj znak je upravo zajedništvo, naglasio je Šimić: Ništa ne može nadomjestiti zajedništvo u ljubavi.

No, je li u onim prilikama uopće bilo moguće ostvariti novo društvo na isključivo evanđeoskim načelima, primjerice na načelima i zahtjevima iz Govora na gori?

On nas je pozvao da budemo aktivni udovi njegova tijela, posvećeni po evanđeoskim savjetima i upućeni da sudjelujemo u Kristovu poslanju spasenja svijeta koje je on povjerio svojoj Crkvi.

Riječi s evanđeoskim odjekom bude u nama pitanja, ali uvijek s darom radosti; razmatranja nas potiču, dok pjesma omogućuje da Bogu punije i lakše izrazimo svoju ljubav i nakane.

Dapače, oni koji su primili milost redovničkog poziva nikada ne gledaju život u zajednici kroz probleme, s kojima se suočava svaki dio ljudskog društva pa tako i redovničke obitelji, nego kroz ljepotu bratskog života u kojem se redovnici međusobno upotpunjuju živeći u skladu s evanđeoskim savjetima.

Povezao je subotnju homiliju s nedjeljnim čitanjima i uputio mladima završnu misao, poručivši da svatko tko doživi Isusovu blizinu i iskuša istinitost njegovih riječi, mora s njime sklopiti savez s obećanjem da će i dalje živjeti po njegovim evanđeoskim savjetima ili zapovijedima.

Korisno je svjesno se viežbati u najvažnijim evanđeoskim vrednotama.

U posljednja dva desetljeća, u mnogim urbanim evanđeoskim crkvama diljem SAD-a formirala se snažna glazbena zajednica koja njeguje glazbeničku izvrsnost doslovno vjerskom motivacijom.

Konstitucija je crpila nadahnuće iz svjetskih događanja te nije prešutjela svjetski napredak ni mnoge prijetnje, prema kojima nastupa kritičkim, ali evanđeoskim realizmom.

Terezija se toliko unese u te scene, te se ima živi dojam da ponavlja Isusov uspon na Kalvariju, gdje je i ona živi sudionik tih stradanja, kao i u drugim evanđeoskim scenama.

Isticao se dubokom vjerom i dosljednim evanđeoskim životom.

Na kraju svih govora je Otac biskup uz asistenciju generalnog vikara predvodio molitvu, razmišljajući nad evanđeoskim tekstom o sjemenu koje pavši u zemlju ako umre donosi stostruki plod, a ako ne umre ostaje samo.

Društveni sustav i pri sutne vrijednosti nisu bile prodahnute evanđeoskim navještajem oslobođenja, štoviše, u mnogočemu su se suprotstavljale duhu evanđelja.

Sveti Otac govorio je i o osjetljivoj temi skrbi i pomoći bolesnima u skladu s evanđeoskim viđenjem koje izvire iz Isusova trpljenja na Kalvariji.

Po uzoru na prvu kršćansku zajednicu, u kojoj je mnoštvo vjernika bilo jedno srca i jedna duša, ostavili smo oca i majku, braću i sestre i pristupili redovničkoj obitelji u kojoj se trudimo njegovati zajednički život hraneći ga evanđeoskim naukom i liturgijom, a posebno euharistijom.

Vjerovati u to, i tu vjeru potvrditi krštenjem i dosljednim evanđeoskim življenjem, znači imati čvrsto pouzdanje u uspostavu prijateljskoga zajedništva s Bogom i u konačno vječno spasenje.

To je Tereziju toliko dirnulo da je otada svim žarom srca nastojala uskladiti vlastiti život s evanđeoskim načelima.

No, zbog naravi samih sakramenata, koji su pozvani vidljivo očitovati idealni naum kršćanskoga života, kumovi se moraju birati u dosljednosti s evanđeoskim idealom.

Nitko nije toliko žudio za zlatom koliko je Franjo žudio za siromaštvom; nitko nije više hlepio za blagom koliko je Franjo tragao za onim evanđeoskim biserom.

Ono čega se trebaju držati katolički vjernici - pa i s obzirom na lik Jude Iškariotskoga - opisi su iz evanđelja koja se mogu smatrati najstarijim »povijesnim« izvorom o Judi, pri čemu valja voditi računa o činjenici da evanđelja nisu znanstveno-kritički povijesni izvor, ističe dr. Rebić, nego su odraz propovijedanja prvih kršćana o Isusu i njegovu nauku, te kao takva odraz vjere Isusovih učenika: »Juda je očigledno u evanđeoskim predajama dobio stanovitu ' patinu ', naslage kao odraz određenoga vremena i mentaliteta ljudi.