Naime, ipak na kraju treba spomenuti da je Golovkova režija ovoga potpuno neprimjerenoga dramskoga teksta donekle uspjela zahvaljujući molijerovskim aluzijama dakle impregnacijom molijerovskih elemenata komedije dell ' arte i farse, dodavanjem plesnih i pjevanih elemenata (opet aluzija na Molièreove drame-balete) uspostaviti kakvu-takvu koherentnost, da je scenografska dosjetka s predimenzioniranim kazališnim stolcima izvrsno podcrtala onu Bogatiryjevu tezu o mnogoznačnosti scenskoga znaka koji je ovdje ujedno teatar/uprava/vlast, a da su glumci koji su tumačili dvostruke uloge glumaca i molijerovskih likova unijeli mnogo energije u utjelovljenje tog nažalost bijednog teksta: Damis (Goran Marković), Dorine (Ksenija Prohaska), Cleante (Robert Kurbaša), Orgon (Filip Radoš), Krojač (Nenad Srdelić), Mariane (Anastasija Jankovska), Valere (Vicko Bilandžić), Elmire (Tatjana Jovanović), Tartuffe (Nikola Ivošević), Gospodin Loyal, redatelj (Marko Petrić), Inspicijent (Josip Zovko), Dramaturginja (Bruna Bebić), Šaptačica (Nives Ivanković).