Redateljica i scenaristica filma Barbara Vekarić istaknula je da je film za nju bio vrlo osoban projekt: " To su moja sjećanja, ja sam u to vrijeme bila dosta mala, nisam uopće bila svjesna opasnosti koja je konkretno prijetila, nego sam se igrala, iako sam znala da se događa nešto čudno iz priča mame i tate, ali moj svijet je bio nekako drugačiji, tako da sam taj osjećaj odlučila prenjeti na film. " Prepuno kino Sloboda iznenadilo je filmsku ekipu i samu redateljicu: " Dojmovi o filmu većine ljudi su jako pozitivni, ali nismo očekivali ovoliko ljudi, mislili smo da će ih na premijeru doći puno manje - uglavnom samo filmska ekipa, njihovi prijatelji i prijatelji glumaca, ali bilo je jako puno ljudi, nisu imali gdje sjedati, dosta je ljudi nagurano stajalo, bojala sam se da neće moći doživjeti film. "