Nesklad između svijeta riječi, u kojem nas sve sluša, gdje nam polazišta ne ovise o fizičkoj snazi i spretnosti, i svijeta materije, gdje sve pričvršćeno želi olabaviti, sve pokrenuto želi stati, sve usmjereno skrenuti, skupljeno rasuti, razdvojeno pomiješati - taj nesklad objašnjava antičku fascinaciju retorikom.