Slavomir Sambunjak piše o arheološkom nalazu od iznimne važnosti, fragmentima kamenih ploča s glagoljskim natpisima na području na kojemu znanosti do sada nisu bili poznati, a Radomir Jurić donosi brojne podatke koje je od 1897. do 1926. o rimskim i srednjovjekovnim nalazima u Aseriji zabilježio fra Lujo Marin.

Osim navedenih skupina hercegovacki franjevci imali su i drugih mucenika, ubijenih ponajvise pojedinacno na mjestima gdje su radili ili su odvedeni s tih mjesta. 1. Fra Stjepan Naletilic, roden 1907., zupnik u Kongori, odveden u Rilic i ondje ubijen 25. svibnja 1942. 2. Fra Krizan Galic, roden 1870., ubijen 30. listopada 1944. u zupnomu stanu u Medugorju, bombom koju su partizani bacili kroz prozor. 3. Fra Makso Jurcic, roden 1913., kapelan na Humcu, odveden od partizana i strijeljan u Vrgorcu 28. sijecnja 1945. 4. Fra Petar Sesar, roden 1895., zupnik u Capljini, odveden pocetkom veljace na istocnu stranu Neretve i ubijen na nepoznatu mjestu. 5. Fra Julije Kozul, roden 1906., zupnik u Veljacima, odveden i ubijen u Ljubuskomu 7. veljace 1945. 6. Fra Pasko Martinac, roden 1882., kapelan u Veljacima, pratio je zupnika, kojega su partizani odveli, i zajedno ga s njim ubili, 7. veljace 1945. 7. Fra Martin Sopta, roden 1891., profesor, odveden 12. veljace 1945. iz Cerina i sljedece noci ubijen u Ljubuskom. 8. Fra Zdenko Zubac, roden 1911., ubijen u Ljubuskomu, u noci 12. veljace 1945. 9. Fra Slobodan Loncar, roden 1915., ubijen u Ljubuskomu, u noci 12. veljace 1945. 10. Fra Filip Gaspar, roden 1893., zupnik u Gradnicima, odveden oko 10. veljace 1945. i negdje ubijen. 11. Fra Ciril Ivankovic, roden 1877., iz Gradnica odveden 10. veljace 1945. i ubijen na nepoznatu mjestu. 12. Fra Jako Krizic, roden 1893., zupnik u Citluku, odveden 9. veljace 1945. i naden ubijen na mjesnomu groblju Podadvoru. 13. Fra Vale Zovko, roden 1889., zupnik u Kocerinu, ubijen 20. svibnja 1945. 14. Fra Andrija Topic, kapelan u Kocerinu, ubijen 20. svibnja 1945. pred ocima svoje majke, zajedno s ujakom fra Valom Zovkom. 15. Fra Bono Jelavic, roden 1898., u bijegu pred partizanima uhvacen kraj Velike Gorice i ondje ubijen oko 11. svibnja 1945. 16. Dr. fra Radoslav Glavas mladi, roden 1909., nacelnik bogostovlja u Ministarstvu pravosuda i bogostovlja, objesen u Zagrebu 27. svibnja 1945., a presuda je donesena, napisana i potpisana 14. lipnja () 1945. godine. 17. Fra Bruno Adamcik, roden 1908., profesor glazbe na Sirokomu Brijegu, u bijegu pred partizanima uhvacen i ubijen poslije 18. svibnja 1945. 18. Fra Dane Colak, roden 1916., u bijegu pred partizanima zarobljen u Sloveniji i ubijen poslije 15. svibnja 1945. 19. Fra Svetislav Markotic, roden 1921., mladomisnik, u bijegu pred partizanima dosao u Maribor i ubijen u svibnju 1945. 20. Fra Darinko Mikulic, roden 1919., u bijegu pred partizanima zarobljen u Krapini i ondje ubijen, u noci 4. lipnja 1945. 21. Fra Julijan Petrovic, roden 1923., bogoslov, u bijegu pred partizanima zarobljen u Krapini i ondje ubijen 4. lipnja 1945. 22. Fra Lujo Milicevic, roden 1919., u bijegu pred partizanima ubijen u Sloveniji, u svibnju 1945. 23. Fra Andelko Nuic, roden 1908., u bijegu pred partizanima zarobljen u Sloveniji, i ubijen poslije 15. svibnja 1945. 24. Fra Metod Puljic, roden 1912., u bijegu pred partizanima naden u Krapini i ubijen u noci 4. lipnja 1945. 25. Fra Emil Stipic, roden 1912., u bijegu pred partizanima zarobljen u Sloveniji i ubijen u svibnju 1945. 26. Fra Branko Susak, roden 1912., u bijegu pred partizanima zarobljen u Sloveniji i ubijen u svibnju 1945. 27. Fra Jenko Vasilj, roden 1914., u bijegu pred partizanima zarobljen u Sloveniji i ubijen u svibnju 1945. 28. Fra Tihomir Zubac, roden 1918., u bijegu pred partizanima zarobljen u Sloveniji i ubijen u svibnju 1945. 29. Fra Ante Majic, klerik, roden 1922., u bijegu pred partizanima uhvacen u Sloveniji a na povratku obolio od upale mozga.

Tek fra Lujo Marun 1886. počinje prva iskapanja što je potaklo kasnije i don Franu Bulića te Stjepanu Gunjači i druge istraživače

Antička zbirka Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika inače, svoje podrijetlo vuče još iz vremena prvih istraživanja koja je krajem 19. i početkom 20. stoljeća u potrazi za starohrvatskim spomenicima provodio utemeljitelj Muzeja fra Lujo Marun.

Za svoj znanstveni i stručni rad dobio je nekoliko priznanja: diploma grada Nina za unapređenje u poznavanju povijesno-arheološke problematike Nina, godine 1999. Predsjednik Republike odlikovao ga je Radom Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge za znanost, a godine 2000. Hrvatsko arheološko društvo dodijelilo mu je Nagradu Fra Lujo Marun " za osobit doprinos razvoju i ugledu nacionalne arheologije i 2006. Nagradu za životno djelo Don Frane Bulić ".

Fra Lujo Marun je od 1891. do 1909. u više navrata istraživao lokalitet crkve sv. Bartula.

Ovo je što osobno znam o povijesti toga prostora: na Cipcima je bilo starohrvatsko groblje, čiji se ostaci danas ne vide ali njegovo postojanje je dokumentirao fra Lujo Marun još 1895. On je susreo seljake (Bošnjaci) koji su mu pokazali nakit koji su našli u grobovima čije su ploče podigli plugovi prilikom oranja.

Tim je događanjima pogodovalo, međutim, i osnivanje niza srodnih arheoloških udruga, od kojih su najznačajnije bile one što su ih predvodili fra Lujo Marun on je 1887. potaknuo osnivanje Kninskog (kasnije Hrvatskog) starinarskog društva koje je pozornost posvećivalo starohrvatskoj, nacionalnoj arheologiji - odnosno don Frane Bulić, koji je 1894. osnovao Hrvatsko društvo za istraživanje domaće povijesti u Spljetu Bihać, usmjerivši njegovo djelovanje na starohrvatske lokalitete u salonitanskom arealu.

Sedamdesetih godina 19. stoljeća ponovno ga obrađuje drugi naš čuveni arheolog don Frane Bulić, no najveći broj podataka i nalaza prikupio je fra Lujo Marun koji je na tim terenima bio nazočan više od 30 godina.

Tako je fra Lujo Marun istražujući lokalitet Grudine (Rudine) 1892. otkrio temelje trobrodne ranokršćanske crkve (25 x21m) s tri apside.

Fra Lujo Marun bio je čovjek iznimne inteligencije i mudrosti, snalažljiv i spretan s ljudima - čovjek iz naroda, kojeg je taj narod posebno volio i cjenio.

Fra Lujo Marun bio je skroman čovjek kako za života tako i u svojoj smrti, za sebe osobno nikada nije ništa zahtjevao.

Fra Lujo Marun umro je u Kninu 15. sječnja 1939. g. pokopan u franjevačkom habitu, na kninskom gradskom groblju, bez lijesa i pokrova u neozidanom grobu, uz dopuštenje da se u njegov grob nakon tri godine pokopa neki siromah, te da se iz obreda izuzmu posmrtne počasti, cvijeće, svijeće i govori, kako je naglasio u svojoj oporuci.

Među arheolozima je ovaj lokalitet poznat kao« hrvatska Troja », a tako ga je nazvao otac hrvatske arheologije, fra Lujo Marun 1908. godine.

Marin Zaninović održao je predavanje Hrvatski velikani: Šime Ljubić, Josip Brunšmid, Viktor Hoffiller, Duje Rendić-Miočević, Mate Suić, a Mate Zekan Hrvatski velikani: fra Lujo Marun, Stjepan Gunjača, Ljubo Karaman, Lovre Katić, dok je predavanje Nenada Cambija govorilo o djelatnostima don Frane Bulića i Frana Carrare.

Na samom početku istraživanja koje je vodio fra Lujo Marun na području Crkvine, otkopana je crkva Sv. Marije.

Hrvatskom Trojom Bribirsku glavicu je nazvao već spomenuti fra Lujo Maruna 1908. godine.

Od nje je fra Lujo Marun na početku svojih istraživanja, 150 godina kasnije, zatekao tek ruševne ostatke.

Vinjalić, a od koje fra Lujo Marun 150 godina kasnije zatječe tek ostatke.

Zbog svog ogromnog značaja naziva se i Hrvatskom Trojom, kako ju je nazvao otac hrvatske arheologije fra Lujo Marun 1908. godine. [ 3 ]

Prva istraživanja i iskapanja na području Biskupije poduzeo je 1886. fra Lujo Marun.

Nagradu Don Frane Bulić za životno djelo Željku Rapaniću iz Splita, Nagradu Fra Lujo Marun za nacionalnu arheologiju Željku Tomičiću iz Zagreba, Godišnju nagradu Josip Brunšmid Vladimiru Sokolu iz Zagreba i Nagradu Don Šime Ljubičić za posebne zasluge za rad u Društvu Ivanu Šariću iz Zagreba.

Od njih su se posebno isticali fra Stjepan Grčić (1932.) i fra Silvestar Kutleša (1943.) i fra Lujo Plepel (1948.).

U samostanu je 1933. umro fra Lujo Pogačnik (bavio se astronomijom i fizikom, pronašao i patentirao način podjele kuta na tri jednaka dijela).

tva, fra Lujo Marun se, kako će poslije vrijeme pokazati, sudbinski vezao uz tu domoljubnu udrugu i iz nje iznjedreni Prvi muzej hrvatskih spomenika.

Na sačuvanim spisima najčešće se potpisuje kao fra Lujo, kroatiziranom inačicom svojega redovničkog imena, pod kojim je postao poznat u stručnim i znanstvenim krugovima, kao i u javnom životu.

Zbog predanosti arheologiji fra Lujo Marun je isključen iz franjevačkog reda

Njegovom izgradnjom nije cjelovito riješen problem prostora te za tu svrhu fra Lujo kupuje susjednu kuću.

Prvo upozorenje o ugroženosti ove riznice spomenika uputio je otac nacionalne arheologije fra Lujo Marun još 1927. godine pišući o razbijanju stećaka u Uzdolju kod Knina.

Radove je dovršio hrvatski kralj Dmitar Zvonimir do 1078. Fra Lujo Marun pronašao je dio kamene trojne pregrade s Pralikom Gospe od Velikoga Zavjeta, 14. svibnja 1892. godine.