gdje je na 54. str. njihova Meri (koju puno pozdravljam) pisala i o tome što fra Rafo radi u dalekom Ekvadoru:)))

Naprotiv, potekavsi iz opora kraja sto rada tvrde karaktere i mucne sudbine nepresusnoga potencijala, hercegovacki franjevacki uznici su nadahnuce za svoju vjeru i za svoje domoljublje trajno crpili iz zavicajne sredine, iz eticko-etnickoga kompleksa Hercegovackog kamenjara ciju su poruku socno ispripovjedili fra Rafo Barisic, fra Petar Bakula, fra Andeo Kraljevic, fra Martin Mikulic, fra Paskal Buconjic, fra Radoslav Glavas, fra Dominik Mandic - preko svojih knjiga, novina, kalendara, listova, posebice Glasa Hercegovca, Osvita, Krscanske obitelji, Narodne slobode, Hercegovine franciscane i sl.

To su bili: 1. Fra Leon Petrovic, provincijal, roden 1883., 2. Fra Grgo Vasilj, gvardijan, roden 1886., 3. Fra Jozo Bencun, roden 1869., 4. Fra Bernardin Smoljan, roden 1884., 5. Fra Rafo Prusina, roden 1884., 6. Fra Kazimir Bebek, roden 1901., 7. Fra Nenad Pehar, profesor na Sirokomu Brijegu, roden 1910.

Fra Rafo i mnogi sveti željeli su smrt radi sjedinjenja s Bogom.

Dodao je da je to razlog zašto je 14. veljače 1945. likvidiran provincijal dr. fra Leon Petrović, gvardijan fra Grgo Vasilj, fra Jozo Bencun, fra Rafo Prusina, fra Bernardin Smoljan, fra Kažimir Bebek i fra Nenad Pehar.

Iz te je povijesti dosada objavio viče knjiga, mešu ostalima: " Pu ko čkolstvo i franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja " (1735. do 1941.), " Srednje čkolstvo u Franjeva koj provinciji Presvetog Otkupitelja (1735 - 1920.), " Studij filozofije Franjeva ke provincije Presvetog Otkupitelja ", " Ante Konstantin Matas ", " Studij bogoslovije u Franjeva koj provinciji Presvetog Otkupitelja " i " Fra Rafo Kaliniđ ".

Pjesme i članke objavljivao je u časopisima« Hrvatska obzorja »,« Naša ogništa »,« Tri zvonika »,« Fra Rafo Kalinić »i drugdje.

I sam pokojni - mučenik fra Rafo u svom kratkom ali plodnom svećeničkom djelovanju boravio je u samostanu Gospe od zdravlja u Splitu, naviještao riječ života, dijelio sakramente.

Urednik je već 20 godina glasila " Fra Rafo Kalinić žrtva svoga svećeništva " u kojemu iznosi činjenice iz fra Rafina života i mnoga svjedočanstva njegovih suvremenika iz kojih se može razabrati kako je fra Rafo bio uzoran i krepostan redovnik i svećenik te da zaslužuje da bude uzdignut na čast oltara kao mučenik za Krista i svoje sveto zvanje.

Od uvijek nadahnutog fra Petra Bezine, dobila sam novo Glasilo vicepostulature fra Rafe: " Fra Rafo Kalinić - žrtva svoga svećeništva "

Kao da je znala da će uz njih dvojicu na hrvatskom nebu zasjati: fra Julijan iz Bala, fra Jakov Zadranin, fra Oton iz Pule, bosanska kraljica i franjevačka trećoredica Katarina Kosača-Kotromanić, fra Pacifik Dubrovčanin, fra Grgur Trogiranin, fra Ivan Hrvat« Illyricus », fra Anđeo Zvizdović, fra Stjepan od Posušja i Alojzije iz Vinjana, fra Šimun Filipović, fra Vendelin Vošnjak, fra Ante Antić, fra Rafo Kalinić, fra Ivo Peran, blažena Marija Petkovič, Majka Klara Žižić i mnogi drugi uzorni i sveti muževi i žene, junaci duha i srca koji su nadahnuti Franjinim duhom postigli cilj za kojim svi mi žudimo.

Fra Petar Bezina, koji je i sam žrtva njemačke vojske, u listu Fra Rafo Kalinić (12 - 13, 2001, str. 110 - 116) između ostalog piše: Najviše je Košućana poginulo prilikom prolaska Nijemaca od Mostara i Imotskoga prema Sinju.

9) FRA RAFO KALINIĆ, FRA BERNARDIN SOKOL Iz provincije Presvetog Otkupitelja (Split) Nijemci su 24.9.1943. pogubili fra Rafu Kalinića, a godinu dana poslije partizani su pogubili dr. fra Bernardina Sokola iz provincije Sv. Jeronima (Zadar).

Iste te godine 1943. u Brnazama kraj Sinja ubijen je i spaljen fra Rafo Kalinić noseći bolesniku Presveti Oltarski Sakrament.

Provincijal je naveo kako je fra Rafo Kalinić bačen u goruću kuću.

Tako je fra Rafael Lipovac, bosanski franjevac, kao misionar u Obali Bjelokosti (Afrika) od 1983. do 1999. god. sagradio 22« lurdske špilje »i 3 u domovini, što je ukupno 25. Zbilja je to veliki broj, koji svjedoči kako je fra Rafo širio pobožnost prema Gospi Lurdskoj.

No, od dvorišnih vrata prema pročelju župske crkve je uz stazu (možda nešto više od 10 metara), lijevo i desno su postavljene biste na lijepo oblikovanim postamentima naših čuvenih franjevaca: franjevac trećoredac laičkog statusa, niko drugi nego sada naš blaženi Alojzije Stepinac (mnogi to niti ne znaju), fra Ante Antić i naš mještanin (Prugovo) mučenik fra Rafo Kalinić.

Bila su tri takva apostolska vikara: fra Rafo Barišić, fra Anđeo Kraljević i fra Paškal Buconjić.

Služba čitača i akolita je prilika za još veće prepuštanje Duhu Božjem kao što su to učinili otac Ante Antić, fra Rafo Kalinić i mnogi drugi.

S posljednim " zbogom " fra Rafo napušta Čariće i kreće prema kućama Malbaša.

Nakon što je fra Rafo prošao dvadeset do trideset metara od Malbašine kuće, njemački je vojnik viknuo: " Komme "/dođi/i mašući rukama tražio da se vrati.

Kako bi fra Rafo na njemačkom protumačio namjenu pojedinog komada, vojnik bi taj komad uzimao, bacao pod noge i gazio: koticu-košuljicu, kesicu s kutijom u kojoj se nose posvećene hostije, pamuk za zadnje pomazanje.

Prema drugim svjedočenjima fra Rafo je prigovarao vojniku što ubija ljude i pali kuće.

U njoj je fra Rafo izgorio.

Te riječi se nalaze u pjesmi Srebreni franjevci koju je autor posvetio subraći koja su slavila 25. obljetnicu svećeništva (fra Tihomir Grgat, fra Ferdo Jukić, fra Mate Markota, fra Bože Ančić, fra Rafo Begić, fra Luka Livaja, fra Mijo Marić, pok. fra Ivan Baković).

U svojoj propovijedi fra Rafo je istaknuo važnost Gospe, majke Kristove, koja je toliko čudesna i svestrana da je i ono što je bilo neizlječivo svojom snagom, protkanom dubokom vjerom, uspješno liječila.

Njihov plan je podržao apostolski vikar fra Rafo Barišić, a Rim potvrdio i 6. veljače 1844. dao dopuštenje za osnivanje samostana u Hercegovini.

Nakon Sv. mise uputili smo se prema Brnazama pred kuću Bože Malbaša u kojoj je fra Rafo živ u vatri izgorio iz ljubavi prema bratu čovjeku.

Sredinom 19. stoljeća osnovan je posebni Apostolski vikarijat za Hercegovinu (1847.), a biskupi fra Rafo Barišić, fra Anđeo Kraljević i fra Paškal Buconjić učinili su mnogo za animaciju pastoralne djelatnosti u drugoj polovici 19. stojeća.

Sveti Franjo Asiški, sveti Nikola Tavelić, sveti Leopold Bogdan Mandić, Blaženi Alojzije Stepinac, Sluga Božji otac Ante Antić, mučenik fra Rafo Kalinić i brojni drugi bijahu ne samo veliki i hrabri muževi, nego i sveti svećenici koji nadahnjuju i privlače, potiču i tješe.