Potvrdu za to nalazim u Franačkim Analima, u doba Ljudevita, koji se prozvao Duxom Panonije (dakle niti Sklavonije niti Hrvatske).

Langobardski vojvoda od Furlanije je vladao Akvilejom i okolicom iz Cividalea sve dok 774. godine Karlo Veliki nije zauzeo Lombardiju i načinio je franačkim vojvodstvom s vojvodom Erikom od Friulija na čelu.

Stoga je još u siječnju 880. dužd Urso Patricijak obnovio ugovor s franačkim kraljem Karlom III.

Protivno franačkim običajima pošto je bio jedini preživjeli sin Karla Velikog nije došlo do podjele države nego on u trenutku očeve smrti 28. siječnja 814. godine naslijeđuje cjelokupnu državu s izuzetkom Italije gdje je zavisni kralj Bernard sin Pipina talijanskog.

Kasnija česta vjenčanja langobardskih kraljeva s bavarskim i franačkim vladarima nam daruje ovu još uvijek upitnu vezu s pretcima Karla Velikog.

Franačkim osvojenjem Istre (788.) došlo je do sustavnog uvođenja feudalizma, što je osobito pogodilo romansko starosjedilačko stanovništvo i njegov društveni sustav, o čemu svjedoče pritužbe (804.) istarskih posjednika caru Karlu Velikom (Rižanska skupština).

Time su papa i crkvena država postali ovisni o franačkim kraljevima.

Predstavnici istarskih gradova potužili su se franačkim predstavnicima na gradeškog patrijarha Fortunata, na ponašanje istarskih biskupa, a ponajviše na postupke vojvode Ivana, franačkog upravitelja Istre.

Borna je prvi hrvatski vladar, kojeg u franačkim zapisima nazivaju dux Guduscanorum, tj. vođom Gačana, a same Gačane natio Guduscanorum (narod Gačana).

Jer kako drugačije protumačiti potrebu da se, već u prvoj epizodi, jednog nebitnog provincijskog franačkog šerifa, kao što je recimo bio hrvatski dux Borna (titulu koju hrvatski povjesničari prevode kao knez, da joj napumpaju bitnost), po važnosti maltene izjednačuje sa franačkim carem Ludovikom Pobožnim, kojemu se ovaj hrvatski slugan/podanik kao vrhovnom zemaljskom gospodaru išao pokloniti.

Nestanak avarske vojne sile otkrio je da su glavninu pučanstva u avarskom kaganatu tvorili Slaveni, koji sada oblikuju svoje kneževine uglavnom pod franačkim vrhovništvom.

Postavljali bi zavisne domaće knezove, a ako je stanovništvo bilo pogansko, nastojali bi ga što prije pokrstiti i podrediti franačkim nadbiskupima.

Jer da je Kraljevina Bosna postojala u 9. st. onda bi se ta tema obrađivala kod modernih povjesničara i bila uvrštena u relevantnim knjigama, morale bi postojati kakve infrmacije i u franačkim ili bizantskim izvorima, više različitih izvora koji to potvrđuju, odavno bi se znalo za to (ipak bi to bio krupni povijesni fakt, radilo bi se o priznatoj državi).

Njome je vladao narodni knez imenom Vojomir zahvaljujući kojemu, ali i franačkim četama princa Pipina. sina Karla Velikoga, je taj dio hrvatske zemlje oko 792. godine oslobođen vladavine Avara.

Današnji komentar Nikole Sučeca za business.hr vrlo je zanimljiv franačkim dužnicima.

U pitanju je " Ratimir ", njegovo pojavljivanje u franačkim izvorima i problem Bosne, odnosno, može li se Ratimira smjestiti na područje Bosne...

Matično vojsvodstvo ili etničko vojvodstvo (njemački: Stammesherzogtum, izvedeno od Stamm, doslovno " pleme ") bili su u biti domene starih njemačkih plemena ovog područja, povezana s franačkim kraljevstvom, osobito na Istoku, u ranom srednjem vijeku.

Franačkim osvajanjem ovih prostora (791.) odbjeglo stanovništvo se vraća, kada i počinje novija povijest kaštela Lave nazvanog« Epidaurum Novum »ili prevladavajuće Ragusium, vremenski smještenog u kasnoantičko-ranobizantinsko doba, koji se od strme hridi širi na prostor današnjeg grada.

Bamberg se često zove i Franačkim Rimom jer se prostire na sedam brežuljaka u dolini rijeke Regnic.

U to je vrijeme knez Panonske Hrvatske bio Ljudevit Posavski (810. - 823.), u franačkim ljetopisima poznat kao Liudewitus, dux Pannoniae inferioris (Ljudevit, knez Donje Panonije) [ 6 ], koji 818. šalje svoje izaslanike caru Ludoviku u Heristall, kako bi se ondje požalili na Kadolahove postupke.

Tražeći uzore za pojedine oblike ili spomenike predromanike, znanstvenici su iznijeli mnoštvo pretpostavki: o tradiciji kasne antike, ranokršćanske i ranobizantske umjetnosti, o utjecajima gotskim, langobardskim i franačkim, kao i srednjobizantskim, sirijskim, perzijskim., armenskim i općenito orijentalnim, te napokon i nordijskim i praslavenskim.

Nalazimo ih u beneventanskim kodeksima Dalmacije, franačkim glazbenim knjigama istarske regije ili pak glazbenim rukopisnim knjigama, pod mađarskim utjecajem formirane, lokalne liturgije biskupije Zagreb.

Poreština se pod franačkom vlašću feudalizira, u gradu nestaju ostaci starog municipijskog sistema, grad gubi svoj teritorij a samostalno izabrani službenici zamjenjeni su franačkim činovnicima.

Radi jasnoće, Kijevsku Rus⠀ bi se moglo usporediti s Franačkim carstvom.

Podaci za 2007.: 415 katolika, (418 st.), 6 kršt., 1 prvop., 6 krizm., 2 vjenčanja, 5 umrlih, 114 obit. (blagoslov) Povijest Modruške župe seže u 813. i 823. godinu kada se naselje spominje u franačkim spisima, a u sastavu Gacke župe.

Kult Sv. Mogora franačkim posredništvom širio se od Istre do Neretve nakon pokrštavanja Hrvata.

Općenito, Franačkim kraljevstvom vladale su dvije dinastije kraljeva:

Salijci su ovladali ostalim franačkim plemenima pod vodstvom roda koji je potjecao od Klodija zvanog Meroveh.

Ako pogledaš nagli porast konjanika u franačkim vojskama za vrijeme Merovinga posve je jasno da su jahali sve što nije bilo korišteno predugo () kao zaprežna stoka.

Eto, samo četiri godine nakon što je Karlo Veliki 804. okrunjen za vladara Svetog Rimskog Carstva njegov namjesnik, veliki vojvoda Ivan, stao je gomilati bogatstvo u svoju kuću i slagati jela na svoj stol, što je navelo predstavnike istarskih gradova da se požale franačkim poslanicima, knezovima Kazolahu i Aju, te svećeniku Izu.