Istočno Franačko carstvo, pod vodstvom istočnih karolinških kraljeva, postat će današnja Njemačka i Austrija.

Knezovi su do Domagoja više formalno priznavali franačko vrhovništvo, a od Branimira postaju sve samostalniji, proglašavaju se kraljevima i vladaju po franačkom uzoru.

U ponovljenoj opsadi Barija, Ludovikovim franačko-langobardskim postrojbama pridružile su se i Domagojeve, kao i postrojbe crvenohrvatskih vladara koje su bizantski i dubrovački brodovi prevezli na kopno južne Italije

U ponovljenoj opsadi Barija, njegovim franačko-langobardskim postrojbama pridružile su se i Domagojeve, kao i postrojbe crvenohrvatskih vladara koje su bizantski i dubrovački brodovi prevezli na kopno južne Italije.

Tri su kategorije europskih križara bile stalno prisutne u Svetoj zemlji - vitezovi templari, vitezovi ivanovci i franački kolonizatori, koji su ondje željeli steći nove grofovije i barunstva jer su imali mnogo braće s kojom su morali podijeliti već prilično usitnjeno franačko kraljevstvo.

U prvom izlaganju Bugari, Franci i južna Panonija u IX. stoljeću Hrvoje Gračanin ponudio je reinterpretaciju povijesnih vrela koja daju obavijesti o franačko-bugarskim odnosima na području donje Panonije (današnja Slavonija i Srijem) tijekom 9. stoljeća.

Na tom pograničnom teritoriju gdje su se stoljećima susretale rimska i grčka kultura, Franačko i Bizantsko carstvo, Sveto Rimsko Carstvo njemačke narodnosti i Osmanlijsko Carstvo naselili su se u početku 7. st.

Franačko carstvo je pokorilo Alemanne između 496. i 746. i nastala su dva vojvodstva, Franačko i Švapsko.

U Travniku već se nizam širi, noseći na prsima znamenje krsta, i naš vezir obukao već franačko odijelo.

Početkom IX. stoljeća u vrijeme franačko-bizantskog rata Franci su osvojili zemlje između Drave i mora pa su nakon achenskog mira i Hrvati došli pod franačku vlast.

U franačko doba je bio pod redom cistercita, ali od sredine 15. st. ga ponovno nastanjuju pravoslavni monasi.

Karolinzi (znani i kao Arnulfingi, po jednom od predaka roda biskupu iz Metza Arnulfu, umro 641., ili Karlingi) je bila poznata franačka plemićka obitelj koja se nakon Merovinga popela na franačko prijestolje i uspostavila dinastiju, koja je tri stoljeća vladala brojnim europskim državama.

Taj se je proces ponovio u doticaju rimske kulture s franačko-germanskom kulturom, sa slavenskim narodima te s drugim narodima koji su malo pomalo bili evangelizirani.

Dojam je popravila i Romelia Lichtenstein kao Gismonda, majka pretendenta na franačko prijestolje Adelberta i tzv. seconda donna (druga solistica u strogoj pjevačkoj hijerarhiji opere serie).

Benediktinci u Hrvatsku dolaze početkom 9. stoljeća kada hrvatske zemlje dolaze pod franačko vrhovništvo.

Slijedio je nakon više franačko-biz. sukoba u kojima su Franci ušli u dio sr.

Prekretnicu u povijesti Imotske krajine imalo je Franačko Carstvo.

Franačko carstvo bilo je ogromno, a najosjetljivija područja bile su granice.

No, načelo izbornosti kralja nikada nije u potpunosti napušteno, te je slijed karolinških kraljeva nekoliko puta bio prekidan izborom pripadnika drugih obitelji na kraljevsku čast, sve dok vladavina Karolinga nad Zapadnom Franačkom nije definitivno prestala 987. g. izborom Huguesa Capeta (rodonačelnika francuske kraljevske kuće; vladao od 987. do 996.) na franačko prijestolje.

Jasno je da je za razvitak ovog pravila bilo potrebno napustiti franačko poimanje kraljevske časti (a shodno tome i kraljeve imovine) kao privatne imovine vladara (patrimonijalno gledanje na kraljevsku čast) te istu početi promatrati kao javnu funkciju.

Međutim, iako je još priznavao franačko vrhovništvo, odnosno vrhovništvo nasljednika franačke vlasti u Italiji, lombardijskog kralja Lotara, knez Trpimir je vladao gotovo samostalno.

Najveći polit. uspjeh postigao je krunidbom za cara u Rimu 800. godine. Aachenskim mirom 812. zaključen je franačko-biz. rat u Veneciji i Dalmaciji: Bizant je priznao Francima vlast nad Dalmacijom (izuzevši neke gradove i otoke) i Istrom.

Rižanski placit donosi važne obavijesti o Istri ne samo u franačko, nego i u prethodno, biz. doba, jer Istrani, žaleći se na novine, opisuju kako je bilo za prijašnje vlasti.

Stoga je upravo mogućnost pregleda većeg dijela repertoara nama susjednih biskupija sjeverne Italije i južnonjemačkoga govornog područja, dovela do spoznaje o raritetnim napjevima iz hrvatskih glazbenih kodeksa koji izlaze iz okvira propisane franačko-rimske liturgije.

Iako je još priznavao franačko vrhovništvo, Trpimir je vladao gotovo samostalno.

To franačko odijelo odmah ćeš skinuti sa sebe i obući odmetnuto odijelo bosanskih vezira.

Kasnije države na zapadu (Franačko Kraljevstvo i Sveto Rimsko Carstvo) i na istoku (ruski carevi) koristile su rimsko državničko nazivlje sve do modernog doba...

S time su u vezi i rijetki sačuvani liturgijski predmeti iz 9. stoljeća koji pokazuju franačko podrijetlo, posebno relikvijar-bursa iz riznice katedrale u Ninu s moćima sv. Ambroza biskupa, sv. Marcele i sv. Anselma.

Sljedećih desetljeća, zemlje između Drave i Save priznavale su se pod franačko vrhovništvo, a njima su upravljali slavenski knezovi Blatonskoga Koštela, prvo Pribina, a onda i Kocelj.

Panonska Hrvatska i dalje je služila kao bugarsko-franačko bojište u vrijeme rata za talijansku baštinu Karolinga.