S druge strane, na području Zapadnog Franačkog Kraljevstva, pod utjecajem romaniziranih Gala, prevladat će francuski.

Zbog toga što je velikog majstora Osmana prisilio da imitira franačkog majstora Sebastiana, i zato što ga je jedan iluminator, podlegavši neodlučnosti, pitao o postojanju vlastitoga stila...

KAROLINŠKA MINISKULA Nakon propasti Rimskog carstva od poluuncijale nastaju brojna pisma. - insularna miniskula - Irska - merovinška miniskula - Francuska - langobardska miniskula - sjeverna Italija - beneventanska miniskula - srednja i južna Italija - zapadnogotska (vizigotska) miniskula - Španjolska - karolinška miniskula - karolina - nastala je za vladavine franačkog kralja Karla velikog u 8. st. koji je želio obnoviti sjaj Rimskog carstva.

No pobjednik turnira bio je crni vitez, pripadnik tada neprijateljskog franačkog naroda, pa se kneginjica sunovratila s najviše kule kako grad ne bi predala u ruke neprijatelju.

Od izloženih grobnih cjelina vrijednošću se ističe grob starohrvatskoga ratnika konjanika i grob Majke s djetetom iz groblja Nin-Ždrijac, datiran novcem franačkog cara Lotara u sredinu 9. st.

Karolinška kvadratična apsida - kakvu je prvotno imala i aachenska kapela, matični spomenik franačkog carstva - javlja se redovito u predromaničkoj arhitekturi od Istre do Dubrovnika, kao i tipično karolinško osložnjavanje zapadnog pročelja crkve s predvorjem i kulama (u Istri, na kvarnerskim otocima i u kontinentalnom zaleđu Dalmacije).

Mir sklopljen 874. godine između Moravske države i Istočnog Franačkog carstva je ujedno značio kraj Blatonskog Koštela.

Pobožnog cara Franačkog Carstva rezultirale su slabljenjem centralne kontrole nad Panonskom nizinom koja je bila osvojena tek 797. godine.

Dionizija je, prema svjedočanstvu franačkog povjesničara i biskupa Grgura Turonskoga, sredinom III. stoljeća papa sveti Fabijan poslao u Galiju da bi ondje naviještao Evanđelje.

Motiv prikazan na prigodnom bloku brončana je statua Karla Velikog iz ranog 9. stoljeća i karta Europe oko 800. godine s označenim granicama Franačkog Carstva te crtež Sv. Donata u Zadru, crkve građene početkom 9. stoljeća.

Kad sagledamo povijesne okolnosti naprosto je čudo da je relativno mali narod uz tolike žrtve na ovim prosto rima uspio opstati između Franačkog i Bizantskog carstva, Turskog i Austro-Ugarskog, Njemačko-Talijanskog i Srpskog hegemonizma, a danas biti međunarodni subjekt.

Ono što sam prije pokušavao objasniti očito nije imalo nikakvog utjecaja, pa o problematici bizantske Dalmacije i razlikama u navođenju administrativnih i geografskih cjelina u izvorima zapadnjačkog (franačkog/rimskog) i bizantskog (DAI) podrijetla neću jer vidim da nema smisla i da je to viša matematika kad se sve svodi na to gdje na karti piše naziv provincije i preko kojeg otoka ili rijeke prelazi koje slovo.

U subotu je u središtu grada nastupila folklorna skupina Trenk i TS Ledina, a poslijepodne je bilo rezervirano za obilazak srednjovjekovnog grada Rothenburga (Rothenburg ob Tauber), važnog povijesnog grada franačkog kraljevstva kojega danas godišnje posjeti 2,5 milijuna turista.

Anali Franačkog kraljevstva sadrže podatke objašnjavaju pojam te banovine.

Na istoj večeri bio je otjeran nazad u svoj Spoleto, a biskupi i plemići za franačkog su suverena izabrali grofa Odona, zaključivši da nije dostojan da njima vlada onaj koji se zadovoljava sirotinjskim objedom.

Te pritužbe svjedoče kako su Slaveni kod franačkog vojvode Ivana u Istri uživali poseban status, jer im on nije zemlju samo sporadično dodjeljivao, već ih je i planski kolonizirao na općinske (pretežno neobrađene) zemlje gradova pružajući im u početcima kolonizacije i novčanu pomoć (trogodišnju crkvenu desetinu).

Na jezičnoj granici prema njemačkome narječja nizozemskog odnosno donjofranačkog neprimjetno prelaze u zapadnosrednjonjemačka narječja, koja su također franačkog podrijetla.

Svoj uspon grad doživljava u razdoblju od 8. do 9. stoljeća, kada je kao sjedište franačkog kneza Ivana postaje dijelom europskih zbivanja.

Nakon Bizanta i Franačkog Carstva, svoj utjecaj ostvarivali su i hrvatsko-ugarski kao i srednjovjekovni srpski vladari, a na bosansko-hercegovačku eklezijalnost utječu obje predaje.

Najvažniji se nazivao ded, koji je poput franačkog majordomusa bio starješina svih ostalih dužnosnika.

Na osnovi usporednih analiza melodija iz repertorija rimskog, rimsko-franačkog i milanskog može se pretpostaviti da je pjevač osim oznaka na početku teksta imao i male priručnike s glavnim elementima melodije.

Bili smo jučer na zadnjoj kontroli kod kirurga. sve je ok, ima poštedu za tjelesni (koju bi on tako rado mijenjao za poštedu od hrvatskog, probao se dogovoriti s kirurgom, al mu ovaj nije popustio). sad kad sam već stisla ovog smajlića koji se smije, moram spomenuti kako smo se smijali kad sam ga ispitivala povijest. gotovo ovako: a sve govori: " boli, boli ", drži se za trbuh... a sve zbog celebritija s početka srednjeg vijeka. bez problema je memorirao da se vladar Ugarske zvao Stjepan Arpadović, al franačkog i moravskog vladara je spojio u Klostislava (od Klodvik i Rastislav).

Među te gradove svakako možemo ubrojiti i Reims, koji se nalazi na sjeveroistoku Francuske, a najpoznatiji je po tome što je imao značajno mjesto u francuskoj povijesti kao središte gdje su se odvijale krunidbe francuskih kraljeva i to nakon što je papa Stjepan IV. u Reimsu okrunio franačkog cara Ludovika I. Pobožnog.

Cezarije, biskup od Arelata, bio je osumnjičen da kuje urotu kako bi predao Arelatu Burgundima čiji je kralj bio oženjen sestrom franačkog kralja Klodviga.

Od 799. ovo područje je u sastavu Franačkog Carstva od kojega Hrvati prihvaćaju kršćanstvo. 1091.?

Nizozemski jezik koji tu danas postoji je direktan nasljednik franačkog jezika.

Tada to cijelo područje postaje ponovno pokrajina Istočnog Franačkog Carstva.

Krajem 8. st. (788.) Istru su zauzeli Franci i ona ulazi u sastav velike države franačkog osvajača Karla Velikog (768. - 814.).

Nasuprot uvriježenim zaključcima historiografije, smatra da je bugarska vlast na ovom području tek kratkotrajno uspostavljena (od 827. do 829.), nakon čega je došlo do restauracije franačkog vrhovništva preko lokalnih slavenskih predstavnika.

Predstavnici istarskih gradova potužili su se franačkim predstavnicima na gradeškog patrijarha Fortunata, na ponašanje istarskih biskupa, a ponajviše na postupke vojvode Ivana, franačkog upravitelja Istre.