Ideja prođe kod kralja, ali mu se još više dopadne zamisao da će se neko vrijeme družiti s francuskim kraljem Francoisom (u prijevodu Franjom), jer je ovaj potonji na glasu kao još raskalašeniji i razvratniji od njega.

Godine 1520. prati kralja na sastanak s francuskim kraljem Franjom I.

Engleskim kraljem Henrik je okrunjen 1429., a dvije godine kasnije 1431. i francuskim kraljem.

offtopičarimo, u srednjem vijeku u slučaju smrti muža (što nije bilo neuobičajeno obzirom na česte ratove) žena je nastavljala posao muškarca, brinula se za kućanstvo, zemlju, obranu posjeda, posebno su bile aktivne u tekstilnoj proizvodnji, i proizvodnji piva... što se tiče seksualnih sloboda, mračni srednji vijek je bio daleko liberalniji od kasnijih vremena kada se pojavio puritanizam koji je krivo vezivan za tzv. mračni srednji vijek. u ta vremena ukoliko žena nije bila zadovoljna seksualnom izvedbom svojega muža mogla je pokrenuti sudsku parnicu u kojoj bi ekspertno vijeće razmatralo razloge zbog čega suprug nije na razini zadatka, te je moglo razvrgnuti brak ukoliko bi dokazali da je muškarac zakazao. prostitucija se smatrala nužnim zlom, koju je crkva prešutno tolerirala kako bi se izbjegao homoseksualizam i preljubi. prostitutke u gradovima su svoj posao obavljale uredno, svako veće selo je imalo takvu " instituciju "; jedino su " solistice " bile stigmatizirane, često puta mučene ili kažnjavane. čak je i sv. toma akvinski izjavio da bi potiskivanje prostitucije moglo izazvati raspad društva zbog širenja nemorala. dakle, ne treba nam kinsey ili neki drugi znanstvenik koji bi nam dokazao neke općepoznate činjenice. ja kao odrasla osoba znam (dijelom zbog moje profesije) da je takve ljudske hobije nemoguće iskorijeniti, no zaboravlja se da je danas prostitucija vezana uz kriminalni biznis u kojem se žene izrabljuju, često i drogiraju kako bi obavljale tu rabotu, a njihovi makroi su najčešće višestruko osuđivani kriminalci. legaliziranjem prostitucije legalizirate jednu granu kriminala, a od " red district " kvartova stvarate legla organiziranog kriminaliteta. što se tiče homoseksualnosti ona je stoljećima egzistirala u društvima na svim razinama, jedina je razlika što se sada upiru kao znanstveno dokazati da je to " normalno " ma što to značilo. u srednjem vijeku, kroničari su uredno izvještavali da je richard lavljeg srca dijelio bračni krevet sa francuskim kraljem filipom II, što se smatralo vrhuncem prisnosti u međunarodnim odnosima;)

Karlo se upleo u žestoki rat s francuskim kraljem Franjom I. oko Italije.

Očekujući žestoki Henrikov otpor papinstvo je učvrstilo savez s vojvodom Gottfriedom Bradatim, francuskim kraljem Filipom I. i Normanima.

Inocent XI. morao se upustiti u borbu s francuskim kraljem Lujom XIV. zbog takozvanih regalija, nekih povlastica koje su na racun Crkve prisvajali francuski kraljevi.

Posebna pobjeda izvojevana je osvajanjem Damiette. 1250. Novi veliki poraz templari, zajedno s francuskim kraljem Lujem IX, doživljavaju u Egiptu u krvavoj bitci za Mansurah. 1252. U Europi, papa Inocent IV. svojom bulom Ad expiranda i službeno odobrava i dopušta korištenje mučenja.

(1): s. p. novak (prepričano): rikard I.. je poginuo 1192. u jednom dinastičkom sukobu. odmah nakon preuzimanja prijestolja sudjlovao je u 3. križarskom ratu s francuskim kraljem filipom 2. i njemačkim carem friedrichom barbarossa. na povratku iz svete zemlje nije zapeo samo u dubrovniku, već je bio zarobljenik austrijskog vojvode leopolda i pušten uz otkupninu od 100.000 maraka.

Do 1948 nijedan povjesničar nije izrilčito tvrdio da Rikard bio homoseksualac. [ 1 ] [ 2 ] Povjesničar Jean Flori je analizirao zapise povjesničara Rikardovih suvremenika te došao do zaključka da su ga oni općenito poimali kao homoseksualca. [ 3 ] No, ne slažu se svi povjesničari u svezi Rikardove seksualnosti, kao npr. povjesničar John Gillingham. [ 4 ] Analizirajuću u pojedinosti izvore Flori zaključuje da dvije Rikardove ispovijedi i pokore (1191. i 1195.) su vjerojatno vezane uz grijeh sodomije. [ 3 ] Kako je Rikard imao i veze sa ženama te nazakonitog sina Filipa od Cognaca, Flori zaključuje kako je Rikard vjerojatno bio biseksualac. [ 3 ] Suvremeni navodi spominju njegovu homoseksualnu vezu sa francuskim kraljem Filipom II, no ni Flori ni Gillingham osporavaju da je ona uistinu postojala. [ 5 ]

Tada 17 - godišnji Edvard III. nije prihvatio tu odluku feudalne skupštine iako se ipak bio 1329, sastao s novoizabranim francuskim kraljem.

Kad je Filip Trivulzio stigao u Dubrovnik, stupio je u vezu s francuskim kraljem, te mu je na svom novom položaju uà inio velikih usluga.

Zbog nasljednih prava svoje majke na posjede u Akvitaniji i Poitouu Rikard je istakao svoje pravo na te feude zbog čega je došao u sukob sa francuskim kraljem Lujem IX.

Priliku je dobio 1307. godine, kada je templarski meštar Jacques de Molay došao u sukob s francuskim kraljem Filipom IV., u povijesti poznatom po nadimku Filip lijepi.

Konrad je zajedno s francuskim kraljem Lujem VII. krenuo u drugi križarski rat prema Jeruzalemu.

Opremljen je raskošno, a unutrašnjost pokazuje, koliko je Ludwig bio očaran francuskim kraljem Louisom XIV., jer u dvorcu osim konjaničke statue " Kralja sunca " koja je u glavnom ulaznom prostoru, sve sobe su umanjena kopija prostora iz dvoraca francuskog kralja, koji je Ludwigu bio uzor.

Glasovit je njegov sukob oko prava oporezivanja svećenstva s francuskim kraljem Filipom IV.

Članovi raspuštene posade vratili su se u svoje domove, a nekoliko njih pridružilo se vojsci Gonzala de Cordobe, koji je zajedno s francuskim kraljem krenuo na Napulj.

Vladar grada Milana Lodovico Sforza il Moro stalno je podsticao francuskog kralja Charles VIII. da uzme prijestolje Napuljske Kraljevine, pa je tako tijekom siječnja 1492. Milano potpisao s francuskim kraljem Savez i neutralnost u njegovom ratu s Napuljskom Kraljevinom

Djelujući po dogovoru s francuskim kraljem Filipom IV, Papa je smislio genijali niz operacija kojim je namjeravao uništiti templare i zgrabiti njihovo bogatstvo te na taj način preuzeti kontrolu nad tajnama koje su čuvali i kojima su utjecali na Vatikan.

Nudeći crkvenu uniju sklopio je savez s francuskim kraljem Filipom V.

Vojvode od Bretanje pomirili su se s francuskim kraljem, te su čak i vojsku okrenuli protiv Engleza.

Između ostalih, Karlo je ratovao sa francuskim kraljem Franjom I., Osmanskim carstvom, njemačkim protestantskim knezovima pa čak i s papom. 1556. odlučio se pošto je bio već jako bolestan, star i onemoćao da preda svojim nasljednicima na upravu svoje veliko carstvo.

Bio je papa reformator i za vrijeme svog pontifikata smirio je odnose sa francuskim kraljem kao i sa franjevcima koji su u to vrijeme bili na ratnoj nozi sa sv. Stolicom.