Kao kapucinski đak nastavlja 3 i 4 razred na Franjevačkoj gimnaziji na Kaptolu u Zagrebu.

Maturirao je 1958. godine na Franjevačkoj gimnaziji.

Lektor je latinskog i talijanskog jezika na franjevačkoj gimnaziji u Zadru.

Budući da je prvi urednik radio kao profesor na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju, i suradnike je u početku našao uglavnom među njezinim profesorima te s vremenom proširio njihov krug.

Fra Ante Konstantin Matas dao je izraditi njegov veliki portret (1867) koji se čuva u Franjevačkoj gimnaziji u Sinju.

Predavao je crkvenu glazbu na Teološkom fakultetu u Zagrebu, nižoj Franjevačkoj gimnaziji na Badiji kod Korčule, privatno poučavao glazbu, vodio đački zbor i komponirao.

Početkom Sedamdesetih prihvatio je mjesto profesora u franjevačkoj gimnaziji u Splitu te obnašao službu magistra klerika, a nakon toga izabran je za upravitelja gimnazije u Splitu na Poljudu te je postao i magistar novaka.

Svečanu misu predodio je prof. dr Fra Bruno Pezo, profesor na klasičnoj franjevačkoj gimnaziji u Sinju, sa domaćim župnikom fra Jozom Jukićem i sa mnoštvom župnika iz susjednih župa.

Bili su namješteni u Franjevačkoj gimnaziji u Sinju.

Franjevačkoj gimnaziji u Sinju pripada zasluga, čast i slava što je prva u Dalmaciji uvela nastavu na hrvatskom jeziku.

Doktor znanosti fra Bruno Pezo, profesor na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju (koji uskoro odlazi u mirovinu), napisao je novu svoju šestu knjigu - RODOSLOVLJA U PROLOŠCU.

Tako su se ta dva mlada Hrvačana, vođeni primjerom svoga župnika, našli u Franjevačkom sjemeništu i Franjevačkoj gimnaziji u nedalekom Sinju.

Stoga tim radosnim povodom, uputimo rođendansku čestitku dragom O Bonaventuri pjesmom fra Bonaventure Ćuka, velikog filozofa i teologa, predavača na franjevačkoj gimnaziji u Varaždinu, na čijem grobu se O.

Tada, 1934. godine započinje i njegova druga etapa školovanja, gdje s odličnim uspjehom pohađa i završava tzv. veliku i malu maturu u ondašnjoj franjevačkoj gimnaziji.

Franjevci su knjige pribavljali i novcem koji bi zaradili radeći kao profesori u prvoj pazinskoj pučkoj školi i Carsko-kraljevskoj franjevačkoj gimnaziji koje su djelovale u samostanu.

Osnovnu školu pohađao je u Našicama i Markovcu, četiri niža razreda gimnazije u Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu, a ostala četiri razreda završio je u Franjevačkoj gimnaziji u Varaždinu.

Za svećenika je zaređen 1909. Uz razne pastoralne službe bio je i profesor na franjevačkoj gimnaziji u Visokom, a u vrijeme rata župnik u Podhumu.

Neko je vrijeme boravio u Varaždinu kako profesor na Franjevačkoj gimnaziji kako bi izbjegao hapšenje fašista.

Novi roman sarajevskog autora Dragana Pavelića Le Chapelet de Visoko (Krunica iz Visokog) romaneskna je kronika o čuvenoj visočkoj franjevačkoj gimnaziji.

Na temelju arhiva Provincije u Mostaru kroz sačuvane je dokumente prikazan njegov boravak i djelovanje u Franjevačkoj gimnaziji u Širokom Brijegu.

Program je vodio orguljaš Marijan Županić, a sam koncert održan je pod nazivom Koncert zahvale na orguljama čime je fra Zvonko zahvalio Bogu i svima koji su ga u gotovo sedam desetljeća dugom glazbenom stvaralaštvu i vođenju zborova podržavali od početka školovanja na Franjevačkoj gimnaziji u Varaždinu do naših dana.

Profesor klasičnih jezika na franjevačkoj gimnaziji u Sinju fra Bruno Pezo često je u župi Dol na Hvaru gdje pomaže župniku Zelanoviću u pastoralu.

U Provinciji je, nakon vojske, obavljao važne službe: učitelj novaka, profesor u biskupijskom sjemeništu u Pazinu, u Franjevačkoj gimnaziji na Poljudu, gvardijan u Dubrovniku, definitor u više navrata, provincijal u tri mandata (1973 - 1982).

Fra Marko Dragićević, rođen u Međugorju 17. veljače 1902. Nakon završenog postdiplomskog studija iz filologije kao profesor i odgojitelj djelovao je u Franjevačkoj gimnaziji na Širokom Brijegu. 11. veljače 1945. godine odveden od oltara u Izbičnu i poslije toga ubijen.

Franjevac je od 1941. u Franjevačkoj gimnaziji u Varaždinu.

Gimnaziji Zagreb, a treće mjesto Franjevačkoj gimnaziji Sinj.

U Franjevačkoj gimnaziji slobodna su još tri mjesta u odjelu klasične gimnazije.

Zaređen 1935., zbog potrebe službe često se selio (Zagreb, Đurđenovac, Subotica, Zemun, Novi Sad, Ilok) a od 1943. do 1945. bio je nastavnik crtanja i njemačkog jezika u Franjevačkoj gimnaziji u Varaždinu.

Bio je intelektualno nadaren te su ga poglavari kao svećenika poslali na studij matematike i fizike na Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, da bi po završetku bio profesor u franjevačkoj gimnaziji u Zagrebu, a onda u Samoboru.

Puno godina kasnije taj je opis, skupa s mnoštvom autobiografskih podataka, zapisa, slika i sjećanja, uklopio u memoare »Uspomene iz prošlih dana«, koje je završio u Bruxellesu g. 2006. U tri pozamašna toma na 1.624 stranice opisao je doista više nego buran život od rođenja u Rabu g. 1923, osnovnog školovanja u rodnome mjestu, srednjoškolskog školovanja u franjevačkoj gimnaziji na otoku Badiji kod Korčule i Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Dubrovniku, članstva u Komunističkoj partiji, sudjelovanja u partizanskim vojnim akcijama u Primorju, uhićenja i bijega od Nijemaca, obavljanja različitih dužnosti u Partiji, Ozni i Agitpropu, studiranja na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, do optužbe za »Informbiro«, jugoslavenskog zatvora i prisilnog rada, bijega barkom u Italiju, potom u Švicarsku, Austriju, Njemačku i Belgiju, zaposlenja kao inženjera u belgijskoj tvrtki, osnutka vlastite projektantske tvrtke, profesure na fakultetu, sudskog stručnjaka, urednika časopisa, blagajnika HSS-a u Bruxellesu i hrvatske katoličke misije i drugo.