Uskoro će fra Josip Anthony Kešina otići u Australiju gdje će nastaviti živjeti svoje franjevaštvo i svećeništvo s našom braćom koja su tamo, a članovi su naše Provincije.

U anketi su bila pitanja vezana uz našu crkvu i župu, sv. Franju i franjevaštvo.

Ustvrdio je kako od početka franjevačkoga reda postoje tri reda: franjevci, sestre klarise i oni koji franjevaštvo žive u svijetu trećoredci te da jedni bez drugih ne mogu.

I danas je prepoznatljivo franjevaštvo u svijetu kao posljedica svetoga Franje.

Danas mnogi članovi FSR-a odlaze u razne karizmatske pokrete, a pri tom zaboravljajući na franjevaštvo kao karizmatski pokret.

Vrčić kaže: »Kroz cijelo vrijeme u fratrima nikad mi nije došla napast da napustim franjevaštvo, uz sve teškoće koje su me pratile u životu.

Nije prepoznatljiv samo povijesno, već i te kako i danas, po svima nama koji želimo franjevaštvo živjeti.

Prepoznaje se franjevaštvo u čitavom našem narodu.

Mnogi su to vidjeli i sve do danas franjevaštvo je prepoznatljivo u čitavoj Crkvi.

Eto, ne samo da je sveti Franjo obogatio Crkvu svojim svjedočenjem i načinom života, već se kroz povijest franjevaštvo razgranalo što dokazuje osobito bogatstvo jer svojom raznovrsnošću svjedočimo Božju ljubav koja ne može ostati samo u nekim šablonama.

Govoreći o sv. Franji i franjevaštvu, fra Dragutin je naglasio: Mi fratri smo se kroz proteklih 800 godina mijenjali, ali franjevaštvo je ostajalo...

Moramo se preispitati koliko smo danas spremni svjedočiti franjevaštvo svojim životom, odricati se bogatstva i biti poslušni Crkvi, Kristu i Riječi Božjoj...

Branki Černugelj koja nam je poručila da biti u Franjevačkom svjetovnom redu znači živjeti franjevaštvo uz svoju braću i sestru te da upravo zbog toga na današnjem susretu moramo odgovorno i savjesno odabrati novo vodstvo.

A suživot braće i sestara je utoliko bogatiji i plodonosniji ukoliko se međusobno uvažavamo, slušamo, poštujemo i pomažemo u danoj odgovornosti te na taj način živimo svoje franjevaštvo.

Postavio je i problemsko pitanje: Koliko smo spremni u Godini sv. Klare i uoči blagdana sv. Franje, biti prepoznatljivi u Kristu i svjedočiti svoje franjevaštvo?

Žalosno mi je bilo čuti da su to informiranje činila pojedina braća koja su nekoć ovdje ostvarivala svoje franjevaštvo, pa su i opterećivala vjernike kao i pojedinu našu subraću.

Moram još reći kako se naše franjevaštvo ne sastoji samo od boravka u Našicama, već je preko trideset kuća u Provinciji koje su nam povjerene.

Najgore je ako gvardijan umisli da je bog i batina, ili, da jedino o njemu ovisi čitavo franjevaštvo.

Jednako se tako - još naglašenije - zalagao da bi brojni franjevci u našem katoličkom narodu (u Hrvatskoj i BiH) morali imati institut za franjevaštvo.

Prije svega, kao vjernici pozvani smo svjedočiti našu vjeru, i našu pripadnost Katoličkoj crkvi, a poslije toga i naše franjevaštvo.

U radosti živjeti naše franjevaštvo, na to smo pozvani.

Zanimljivo je uočiti da je franjevaštvo rasprostranjeno po čitavom svijetu, da njegove sljedbe nike susrećemo u gotovo svim kulturama i među svim narodima.

Što sve znači franjevaštvo, jasno, ne može se u ovom kratkom vremenu formulirati. Ja ću ovdje reči samo dvije bitne karakteristike franjevaštva koje su zajedničke cijeloj franjevačkoj obitelji u koju ste i vi uključeni.

U tom periodu braća i sestre FSR-a te duhovni asistent svjedočili su mi kako je svjetovno franjevaštvo način života koji daje čovjeku nešto što mu moderni svijet ne može pružiti.

Tako je franjevaštvo na tlu Hrvatskog primorja i njegovog zaleđa doživjelo uspon i započelo pad od kojega se ni danas nije oporavilo, zaključio je Hoško.

Po čemu franjevaštvo danas može biti prepoznatljivo?

Eto ulovilo me opet ono moje franjevaštvo pa ni mrava ne bih htio ubiti.

Budući da još uvijek ima naših vjernika koji nedovoljno poznaju naše franjevaštvo htio bi nešto progovoriti o nama franjevcima koji živimo u Našicama.

Pozdrav je uputio i fra Ljudevit Maračić, OFMConv, član Predsjedništva Vijeća franjevačkih zajednica, koji je naglasio da će ovo djelo biti i ostati izazov i poticaj svim onima koji se zanimaju za franjevaštvo u svijetu i kod nas.

Rekao sam mu da sam, suprotno od njega, uspio u mom odazivu za franjevaštvo i svećeništvo na Božji poziv, ali da to ne znači da sam uspio u Božjim očima ako smatram da je moj život moj vlastiti uspjeh.