Dotaknula se Tišova i secesija (dekoracije za Sveučilišnu knjižnicu (danas Državni arhiv) u Zagrebu, 1914. ili Poljubac, oko 1902. sa secesijski stiliziranom, linearno dekorativnom pozadinom šume i specifičnom klimtovskom erotičnošću kompozicije ljubavničkog para) i simbolizam, koji je dao maha svojim fantazijama u slikama poput Bogatstvo svijeta, 1916, Stvaranje svijeta, Posljednji sud u grkokatoličkoj katedrali u Križevcima, mitološki Parisov sud, 1902. ili Ples Salome, 1902. U tom bih nizu posebno istaknula Gajdaša iz Posavine, oko 1902, koji specifičnim, krvavim, sutonskim osvjetljenjem i pastirsko pastoralnom aurom kao da proriče, u smirenijoj inačici, motiviku i atmosfere šesnaest godina mlađeg Gabrijela Jurkića, koji će, unatoč razlici u godinama, pripadati istom slikarskom mentalitetu (njegovu smo retrospektivu, također, imali prilike vidjeti u Klovićevim dvorima ovoga proljeća).