Fotografije su posuđene iz obiteljskih zbirki Vladimira Miholeka, Ružice Ferenčić, Vesne Brozović, Zdravka Šabarića, Josipa Zlateca, Željka Cara, Marije Plemenčić, Memorijalne zbirke Josipa Turkovića i dr. Pored fotografija izloženo je i desetak tematskih likovnih radova Pere Topljaka, Petra Petrovića te replika Ivana Lackovića Croate i Ivana Generalića.

Jaslice su predstavljene prošli tjedan u Taru u Istri, a ove subote (15.12.2012.) u Galeriji Josipa Generalića povodom manifestacije u čast Ivana i Josipa Generalića, Božič v Lebinaj.

Malo je onih koji znaju da je 1965. godine u Pitomači, po slikarstvu, kao prvom mjestu iza Zagreba, organizirana izložbu poznatih naivnih slikara Generalića, Lackovića i Kovačića u pitomačkoj staroj školi.

Tim su putom kročili i eminentni hrvatski umjetnici poput Vaska Lipovca, Rabuzina, Radoičića, Paladina, Generalića, a nezaobilazni su i istinski graditelji Zlatko Bourek, Mojmir Mihatov, Gordana Grebelj te Vesna Balabanić. O naših pedest godina lutkarstva govore njihove scene i njihove lutke pozivajući nove i nove lutkare da ih uzmu iz vitrina i pokrenu, jer jedina tajna lutkarstva leži u lutkarskoj animaciji, rekao je Zvonko Festini, predsjednik hrvatskog centra UNIMA-e proglasivši izložbu otvorenom.

Uz njega, izložena su djela Ivana Generalića, Franje Mraza, Kate Dolenec, Krste Hegedušića, Ivana Rabuzina, Slobodana Ivičevića, Franje Klopotana, Ivana Večenaja, Mije Kovačića i Franje Ružmana Brke, te kipara Izidora Popijača Žige, Ljubice Matulec, Mije Kuzmana i drugih umjetnika.

Autor je nekoliko scenografija u zagrebačkim kazalištima, ilustrirao je knjige za djecu, izradio tridesetak tapiserija od kojih je " Velika berba grožđa " uvrštena u stalni postav Muzeja moderne umjetnosti u Soilami, Japan.Josipa Generalića kritičari ubrajaju u vrhunske slikare i grafičare naivne umjetnosti, te među najveće predstavnike u svijetu poznate " Hlebinske škole ". Kritičari Josipova djela svrstavaju u četiri faze: Hlebinski verizam, cvjetnu fazu, fazu portreta istaknutih osoba i crnu fazu.

Prošla godina i početak tekuće godine odnijeli su s likovne scene niz istaknutih imena, Zlatka Pricu, Željka Hegedušića, Ivana Lovrenčića, Ivana Lackovića Croatu, Josipa Generalića, a zajedno s njima otišla su i dva najvažnija hrvatska slikara druge polovice XX. stoljeća Julije Knifer i Edo Murtić.

Vladimir Crnković navodi da je umjetnik svoju likovnu djelatnost započeo crtežima, da je crtež osnovni konstitutivni dio svake njegove slike i, naposljetku, da je on u crtežima, kao samostalnoj disciplini, stvorio niz značajnih djela. [ 1 ] Crteži Ivana Generalića od velike su i povijesne i teore tske važnosti jer su to prvi primjeri naive na prostorima Hrvatske i cijele onodobne Jugoslavije.

Prve poduke iz tehnike slikanja na staklu dobiva u jedanaestoj godini od svog strica Ivana Generalića.

Tako, primjerice, značenje pojedinih naslikanih elemenata ili subjekata, poput pijevca, varira ovisno o slici na kojoj se oni nalaze, odnosno o njihovu kontekstu, a Generalić često koristi i simboliku boja slika bijele jelene, zelene i plave krave, crvene bikove itd. [ 1 ] Veliki formati, što su se zaredali u Generalića od kraja pedesetih godina nadalje, omogućili su mu da zadovolji svoju strast za naracijom, a da pritom gotovo nikad ne pretjera u nizanju pojedinosti, pa čak i kada predočava više malih izdvojenih, samostalnih priča u jedinstvenoj kompoziciji i temi (Pomrčina sunca, 1961.).

Riječ je o donaciji koja obuhvaća više od 1,800 djela Generalića, Rabuzina, Stolnika, Večenaja i drugih.

Ivana Generalića, a sadrži izbor djela iz

Fotografije: Velika martinjska špelancija u Križevcima, 2. grkokatolička crkva u Križevcima, 3. Kalnik, 4. bogati zajutrak u đurđevačkom hotelu Picok, 5. unutrašnjost crkve u Molvana za vrijeme mise, 6. prvo uskršno jaje (izrađeno od drveta) koje je postalo prepoznatljivi zaštitni znak TZ Koprivničko-križevačke županije, 7. sudionici studijskog putovanja pred galerijom Josipa Generalića, 8. obiteljsko imanje Nevena Karlovčana u Ferdinandovcu, 9. KUD i skela u na Dravi u Ferdinandovcu, 10. u vinariji Matočec u Đurđevcu..

bogatog opusa Josipa Generalića: ulja na

U velikim se problemima našla Uprava HRT-a nakon odluke Grada Varaždina da palača Oršić postane galerijski prostor za donaciju Vladimira Malogorskog, koji je poklonio više od tisuću djela umjetnika, među kojima su ona Josipa Generalića, Slavka Stolnika i Ivana Rabuzina.

Pijetao na krovu Ivana Generalića koji kukuriče u sumraku nad dolinama punim neke tužne ljepote jedna je od onih besmrtnih slika koje postaju arhetipskima za sudbinu jednog slikarstva.

Odvijao se tijekom subote prije podne (upoznavanje grada iz autobusa, uz vođenje), posjet galeriji Hlebine i galeriji Josipa Generalića.

To je ključna slika, kaže Crnković, zapravo protoikona hlebinske škole, jer je prva slika na staklu Ivana Generalića nastala 1935., znači dvije godine poslije.

Mirjana Lujić (vino Milana Generalića) srebrna medalja,

I. biračko mjesto broj 1. u Hlebinama - Područna škola Hlebine, Trg Ivana Generalića 6, Hlebine koje obuhvaća birače s prebivalištem u Hlebinama, - ulice: Ljudevita Gaja, Stjepana Radića, Krste Hegedušića i Trg Ivana Generalića

Metković, 13.5.2004. - Pod pokroviteljstvom Poglavarstva grada Metkovića večeras je u Galeriji GKS-a otvorena izložba slika Josipa Generalića.

Župan Koren generalu je uručio i zlatnik Svetog Marka, zaštitnika Županije, kao i sliku Ivana Generalića, poželjevši mu da još dugo bude ambasador Podravine i Prigorja.

U Hlebinama, podravskom selu u kojem je, u kući svoga oca, provodio godišnji odmor, akademski slikar Krsto Hegedušić upoznao je 1930. godine Ivana Generalića i Franju Mraza.

Gerhard Habarta, idejni tvorac muzeja PhantastenMuseum i autor Lexikon der phantastischen Künstleru svom prvom izdanju iz 2008. godine uvrstio je umjetnike iz Hrvatske, Ivana Generalića, Josipa Generalića, Ivan Rabuzina, Juraja Karakaša, Dinu Lenković i Eugena Varzića.

Galerija Josipa Generalića, Hlebine Obnova i uređenje galerije Josipa Generalića, TZO Ferdinandovac Dravski melin rekonstrukcija plutajućeg mlina, Grad Đurđevac Obnova restorana i pivnice u starom gradu Đurđevcu) u ukupnoj vrijednosti od 230 tisuća kuna.

Viriusa (1937.), " Kanas " Ivana Generalića (1954.), " Autoportret " Ivana Večenaja (1954.), " Žetvu " Mije Kovačića (1954.) i " Svate " Ivana Lackovića Croate (1962.), a koje je akvizirao osnivač Muzeja grada Koprivnice dr. Leander Brozović od 1945. do 1962. godine.

Također nas je zanimalo jesu li cijene ulja na staklu hrvatskih naivaca i dalje vrtoglave kao što su bile posljednja tri desetljeća kad su vrhunska djela Ivana Generalića dostizala cijenu od 100 tisuća DEM, a djela Ivana Rabuzina se procjenjivala po broju punata, mjerne jedinice vrijedne tisuću njemačkih maraka.

Osim spomenutih, u ovoj je antologiji riječ i o stvaralaštvu sljedećih umjetnika: Franje Mraza, Franje Filipovića, Martina Mehkeka, Josipa Generalića, Ivana Lackovića, Franje Vujčeca, Nade Švegović Budaj, Dragice Lončarić i Stjepana Ivanca iz Hlebinske škole.

Samouki naivni umjetnici poput Ivana Generalića dokaz su da za ostvarivanje slikarskog potencijala nije nužno akademsko obrazovanje, a u toj su maniri oslikane i ove pisanice.

Možda može znati ono oko Generalića ili Lackovića Croate, ali ne toliko da bi aukcije mogao voditi.