Povijesni izvori spominju kako je generalni providur L.

Zvonik je podignut 1735. godine, a novi mramorni oltar i župnu kuću dao je izgraditi generalni providur Querini.

Božje djelo posvjedočuje u svojem izvješću od 16. kolovoza i generalni providur: Bog je počeo dokazivati svoju svetu zaštitu ovoj provinciji, oslobodivši prošle noći, na Dan Uznesenja Djevice, veoma važnu tvrđavu Sinj, izmučenu krvavom opsadom goleme turske vojske.

U rješavanju problema angažiran je generalni providur za Dalmaciju Ferigo Nani.

Najveći urednički autoritet glasila Kraljskog Dalmatina bio je generalni providur Vincenzo Dandolo, fanatični pristaša Napoleona, pod kojim u zborniku potpuno nestaje slavni Arvacki jezik, poslije uz pridjev hrvatski.

Među stanovnicima koji su 1686., godine doselili u Brela Gornja i Donja, što je zapisano na listu 298. Jurju Celergi, a koji je odobrio generalni providur Jeronimu Cornaru, nalaze se obitelji Ivana Staničića alfira s 9 članova, Mate Staničića s 5 članova i Ivana Staničića s 8 članova.

Budući da je Dalmacija od godine 1806. upravno bila u sastavu Potkraljevine Italije, tako je i taj zakon 1807. objavljen i počeo važiti na području današnje Dalmacije, kao Pravilnik o notarijatu kojeg je iste godine 20. studenog donio ondašnji generalni providur Vincenzo Dandolo, a koji je stupio na snagu 1. ožujka 1808. Padom Dubrovačke Republike i uspostavom ilirskih provincija 1809. godine, važenje navedenog zakona protegnulo se i na područje bivše Dubrovačke Republike u kojem se prve bilježničke kancelarije, nastale po novom zakonu, javljaju početkom 1812. godine.

Dugi niz godina je član općinske uprave, 1807. generalni providur Vincenzo Dandolo imenovao ga je pravobraniteljem zatvorenika, bio je član Komisije za javnu dobrotvornost, Bolničke komisije i Poljoprivredno ekonomske akademije.

Zvonik je izgrađen u 18. stoljeću, to jest 1735. godine, dok je generalni providur Querini dao izgraditi novi mramorni oltar i današnju župnu kuću.

Generalni providur Dalmacije Jakov Bolduo 1748., dakle više od 20 godina prije talijanskog opata, šalje u Mletke detaljno izvješće o stanju u Dalmaciji, koje začudo Fortis nigdje ne spominje.

Grk u službi Mletačke Republike Jurju Calergi (Jure Celigoj) sastavio je popis svih obitelji sela: Vinišće, Kučiće, Slime, Stupi, Brela Gornja i Donja koji je odobrio generalni providur Jeronimu Cornaru 27. lipnja 1686. Na listu 474 v nalazi se popis obitelji Svinišćana na kojem se nalazi i obitelji Marca Sudana (Marka Šodana) koju je činilo 13 članova.

Bjankoviću »ne znači dignuti pohod, nego odgoditi ga, dapače učiniti ga uspješnijim, jer će se tim zadovoljiti svim obzirima u isto vrijeme: slavi Božjoj, dobrobiti duša, miru Mgra Primi-a, revnosti V. U., prikladnosti vjere i države.« Pet dana kasnije, 5. VII. 1696., šalje svoj izvještaj u Veneciju i generalni providur Dalmacije D.

Generalni providur Dalmacije ((tal.): Provveditore Generale di Dalmazia) bio je vrhovni predstavnik mletačke vlasti u Mletačkoj Dalmaciji, sa sjedištem u guvernerskoj palači u Zadru, tada glavnom gradu pokrajine.

Generalni providur vršio je vrhovnu vlast u Dalmaciji, u svojoj poziciji objedinjavao je civilnu, sudsku i vojnu upravu.

Generalni providur Jure Celigoj dana 27. lipnja 1686. je podijelio zemlju pa je upisao u svoj registar stanovnike Brela, starosjedioce i pridošle u zbjegu iz Imotske krajine.

Opis oslobođenja Imotskog dao je generalni providur za Dalmaciju i Albaniju Alvise Mocenigo u svom izvještaju od 1. kolovoza 1717. na slijedeći način.

Generalni providur Dalmacije Girolamo (XVII.st.) u doba Kandijskoga rata (1644 69) dao je u Splitu izgraditi nekoliko utvrda.

Tursku stranu je zastupao Mehmed-efendija Šaba, a mletačku generalni providur Alvise Mocenigo.8 Konačni dokument o razgraničenju potpisan je 8. lipnja 1721. godine i granica koja je tada kroz Imotsku krajinu povučena ostala je do danas.

Nezaobilazna godina iz povijesti zadarskog arhiva je 1624. kada generalni providur Francesco Molin osniva Archivio generalizio ".

No, za tu stražu su bili plaćeni, a polustoljetne borbe pritiv Turaka su ih naučile na pušku, sablju i konja. harambaše su bile oslobođene poreza, a primali su i mjesečnu plaću od 4 dukata. 13. siječnja 1656. godine terminacijom im je generalni providur Zen pokušao povećati porez na šestinu (takav su porez plaćali starosjedioci), ali se ravno u Veneciju upute don Ivan Božanović i dvojica harambaša: kliški Juraj Listeš i vranjički (solinski) Luka Mikelić te je Senat povoljno riješio njihovu žalbu i vratio porez na desetinu čime je još jednom potvrđena zahvalnost Mletaka za ratne zasluge.

Značajni su rašporski kapetani Nicolò (1553 56) i Costantin (1660 81), te generalni providur i inkvizitor Marco, koji se istaknuo tijekom Uskočkog rata kada je 1615. od napada nadvojvodine vojske uspješno obranio utvrdu Dvigrad, a 1616. njegovim je zalaganjem privremeno osvojen austr. kaštel Tinjan, zauzimanje kojega je značajna prekretnica u dotadašnjem načinu borbe.

Generalni providur Jure Celigoj dana 27. lipnja 1686. potvrdio je podjelu zemlje pa je to upisano u njegov registar s popisom stanovnika Brela, starosjedilaca i novonaseljenih.

Tada je generalni providur Francesco Molin, po ovlaštenju mletačkog Senata, osnovao Arhiv generalnoga providura u Zadru, a to je postalo jezgrom oko koje će se kasnije prikupljati i drugo gradivo

Generalni providur u svome izvještaju od 16. kolovoza priznaje čudesnu činjenicu: " Bog je počeo dokazivati svoju svetu zaštitu ovoj provinciji oslobodivši prošle noći, na dan Uznesenja Djevice veoma važnu tvrđavu Sinj, izmučenu krvavom opsadom goleme turske vojske ".

Žavljanska sramota, kako je poraz 1616. nazvao generalni providur Istre Marko Loredan, te pohod Tržačkih, kojemu su se pridružili senjski uskoci i naoružani seljaci austr. dijela Istre, bili su događaji kojima je započeo Rat za Gradišku, poznatiji kao Uskočki rat.

Obišavši sela sastavio je dokument koji je odobrio generalni providur Jeronimo Cornaro 27. lipnja 1686. i naredio da se taj broj unese u službeni registar njegovih odluka.

Sustavno i organizirano čuvanje dokumenata na jednom mjestu započinje 20. rujna 1624. godine, kada generalni providur Francesco Molin, po ovlaštenju mletačkog Senata, osniva Arhiv generalnoga providura u Zadru, koji je postao jezgrom oko koje će se kasnije prikupljati i drugo gradivo.

Generalni providur za Dalmaciju Zuanne della Lezze 1570. izvještava da se 1567. započeo utvrđivati grad na temelju modela kojega je odredio S.

[ 1 ] Cosmi je pisao već 17. V. 1685. da mletački generalni providur nastoji osigurati zauzeta područja i time što dobjeglim zagorcima dodjeljuje zemlje i trajno boravište (Vatikanski arhiv, Seg. di Stato, Vescovi vol. 71, list 220 r).

Istar. generalni providur Marco Loredan napisao je u izvješću 1616. da je poraz kod Žavlja toliko uplašio stanovništvo da ono napušta sela i sklanja se u utvrđena mjesta.