Namjera je bila, bez dvojbe, na taj način podcrtati plemenitost duše glavnoga junaka, ali gledajući s razmaka od pola stoljeća tolika skromnost iritira, a plačljive jadikovke nad prilikama mogu izazvati suprotan učinak. Nije teško prihvatiti Škrabalovo mišljenje da se čini kako je scenarij napisan još u prošlom stoljeću, pa je od onda čekao da napokon bude realiziran suvremenim filmskim jezikom s kraja tridesetih i početka četrdesetih godina.

Drugo će zvučati previše sladunjavo za ovako žestoku prozu kojom je opisan život glavnoga junaka: Morisova neuspjela potraga za ljubavlju, površno vidljiva u njegovim neuspjesima u ostvarenju seksualnog kontakta sa ženama, uvjetovala je njegovu egzibicionističku nekonvencionalnost s obilatom potporom u alkoholu, ali koja zapravo prikriva gotovo potresni manjak samopouzdanja i ikakvog samopoštovanja.

Riječ je o strahovito brzom, upravo euforičnom romanu čija je radnja stisnuta u jednom jedinom danu, iako brojni fleš-bekovi sežu do raznolikih epizoda iz osobne povijesti glavnoga junaka.

Ovako, baveći se tuđim filmskim svjetovima, izgubio se u vlastitom filmu, koji čak u trenutku posjeta glavnoga junaka filmskom setu na kojem se snima vestern prerasta u dramaturški banalnu parodiju.

Poput glavnoga junaka koji je patio od straha od visine, i Hitchcock je bio sklon fobijama.

Znade takva proza biti i poprilično hermetična, teško razumljiva jer se tjeskoba postavlja kao totalitarni princip, ona natkriljuje čitav svijet, a ne samo zamračeni um glavnoga junaka.

Sasvim drukčija od ostalih je priča Produljeni samoglasnik, protegnuta od djetinjstva pa do zrele dobi i od nepouzdane mašte do varljive realnosti glavnoga junaka, a minijatura Ateist 3003. godine efektnim se završetkom suprotstavlja homocentričnome svijetu.

Produkcija je konačno započela posljednjeg dana veljače, a u filmu su uloge dobili Harrison Ford, Ben Kingsley, klinka Hailee Steinfeld iz vesterna True Grit braće Coen te mladi Asa Butterfield u ulozi glavnoga junaka Endera Wiggina.

Osobitost filma " Nema me " je u tome što on, usprkos činjenici da glavnoga junaka glumi čak šest različitih glumaca (među kojima i glumica Cate Blanchett), vrlo uvjerljivo svjedoči o izuzetnoj i kompleksnoj pojavi Boba Dylana (iako se tijekom filma njegovo ime spomene samo na najavnoj špici), što čini alegorijski pristup liku, vrlo rijedak i originalan.

Već je i sve to dovoljno za urnebesni zaplet, no Imamoviću nije, on će dosoliti još: glavnoga junaka i otete djevojčice hvata »štokholmski sindrom«, tajkun ima ljubavnicu-apotekaricu, francuski unproforac ucjenjuje američkog da terenskoj ekipi CIA-e naredi da traži otete kurve kad se već naciljanim ratnim zločincima ne može ući u trag, dva srpska policajca najprije su naznačeni kao faktor napetosti, da bi kasnije i sami postali žrtve situacije, a čitateljevo veselje kroz sav taj urnebes povećava i mnoštvo epizoda o osobnim povijestima pojedinih likova.

Odnos glavnoga junaka prema ženi i sinu čak je i nedovoljno iskorištenog potencijala, možda uslijed autorove bojazni da ne zapadne u melodramu.

S druge strane, psihološkom portretiranju glavnoga junaka dosta efektno pomažu dva homoseksualna lika: najprije njegov ujak, kod kojeg se smjestio nakon što je odselio od majke i očuha; a zatim i smušeni susjed nakon što se odselio od žene i sina.

Slijedi priča " New York ", koncipirana kao " plan " glavnoga junaka, polulegalnog imigranta, o tome kako da preživi, pusti korijenje, zametne tragove svog pravog identiteta, i nađe svoj dio " američkog sna ".

»Nigdje, niotkuda« je roman puno žešći, žustriji, ispunjen s puno više ljutnje i bijesa, s drastičnijim preokretima na životnome putu glavnoga junaka zalutalog u dileme izgubljenih domovina, sazrijevanja opterećenog poviješću koja se upravo događa, kulturnih srazova Evrope i Balkana, osobnih nedoumica i neodlučnosti i potrage za ljubavlju.

Naizgled siguran i jednostavan poslić pretvara se u noćnu moru kad se pred glavnoga junaka ispriječe za ovu našu državu i društvo normalne i podrazumijevajuće, ali za njegov amerikanizirani mentalitet neshvatljive prepreke: od zabušanata i pronevjeritelja u firmi, preko pohlepnih i korumpiranih gradskih i državnih službenika pa sve do kvartovskih reketara.

Kao što se vidi iz priloženog, pogon svih tih žestokih priča gotovo je bez greške nekakvo biokemijsko gorivo, psiha glavnoga junaka uvijek je intenzivno stimulirana: intermedijski (cyberspace, televizija, radio, glazba, film), kemijski (opijata i sedativa u izobilju), ali i traumatski neposredna (ratna) prošlost djeluje (da ne spominjemo Thompsonove »gene, gene kamene«)...

Knjiga o ratnoj i poratnoj sudbini glavnoga junaka prodana je u više od dva milijuna primjeraka, po njoj je snimljen film, a u Njemačkoj Demokratskoj Republici pripadala j e u školsku lektiru.

Film Osuđeni podosta se razlikuje od svih prethodnih s obzirom na poziciju glavnoga junaka.

Glavna struja romana prati tamniju stranu dvostrukog života glavnoga« junaka », kroniku njegovih sasvim konkretnih i sasvim krvavih gadosti.

U svim tim scenografijama i sa svim tim malobrojnim likovima razvija se, iz priče u priču (skoro kao da se radi o jedinstvenoj cjelini, o romanu), duševna slika glavnoga junaka (ako je iz priče u priču glavni junak uopće jedan te isti), njegov svjetonazor i njegova psihobiologija.

U pozadini glavne priče koja zapravo prati urušavanje glavnoga junaka, čija je sudbina odmalena zacrtana kao niz izdaja, napuštanja i razočaranja, razvija se isprva tihi, a prema kraju sve osjetniji vapaj za ljudskošću.

Zaustavljajući se na nekoj istaknutoj komponenti filma, primjerice karakteru glavnoga junaka ili ideji koja se provlači tijekom odvijanja radnje, Krelja polako prodire u bit filma i daje mu adekvatnu ocjenu.

Bauer pronalazi civilizirani pandan za sve prilike i neprilike koje će zadesiti glavnoga junaka strpljiva, brižna i misaona čovjeka koji umije izraziti svoje emocije.

Frustracija glavnoga junaka je u neproporcionalnosti njegova društveno očekivanog ponašanja u takvim okolnostima i njegova stvarnog duševnog stanja - jer, da je dotična poživjela samo par sati ili dana duže, već bi i »službeno« bila bivša.

Ovako je situacija vrlo nezgodna jer se razlaz još nije stigao objelodaniti, i svi, pa i dvojica najbližih prijatelja, od glavnoga junaka očekuju ucviljenost i shrvanost, dok su u njegovoj glavi raspoloženja sasvim drukčija.

Pritom je Benedikt sasvim specifi č an i nesvakidašnji primjer glavnoga junaka romana, zapravo pravi antijunak; ve ć ina romana naime za protagoniste ima ljude s potencijalom, ljude koji bi se u odre đ enoj situaciji mogli pokazati junacima, a krase ih vrline kao moralnost, mudrost, inteligencija, poštenje, dobrota.

Takvim se Benediktovim osobinama autorica inteligentno služi kako bi se poigrala s pozicijom pripovjeda č a, kojom se tako đ er koristi na neo č ekivan, maštovit na č in za naratora roman ima tzv. sveznaju ć eg pripovjeda č a, koji je neprestano vrlo ironi č an spram glavnoga junaka, a pritom, paradoksalno, odražava njegov svjetonazor i njegov na č in razmišljanja te se služi njegovim vokabularom, pa kao rezultat imamo razornu komiku koja proizlazi iz nepodudarnosti izme đ u stvarnoga stanja i protagonistove verzije zbilje.

To je prvenstveno zbog glavnoga junaka Duncana (Emile Hirsch), tinejdžera koji se nakon iznenadne majčine smrti ponaša jako neobično.

Ukoliko vam je ikad ljubav trebala zauvijek otići iz života, a bili ste tinejđeri i još nisu postojali mobiteli, Skype i Facebook, jer je 1989., shvatit ćete glavnoga junaka i njegove boli.

Mukotrpno održavanje na životu negdašnjeg omiljenog pankerskog kafića, vjerovanje da će sa stejdža ponovno zagrmiti pankerski riffovi samo ako žena dopusti negdašnjem frontmenu da se opet aktivira, nada da će revival punka oživjeti i učmali, ratom opustošeni gradić, dakle sve ono što je privuklo glavnoga junaka u rodno mjesto, na kraju ispadaju neiskrene tlapnje domorodaca.