Glavni problem, u smislu gde je potrebna promena, to jeste globalni kapitalizam.

Na pitanje je li ekonomska kriza zadnji korak u općoj krizi kapitalizma, Soros je rekao kako za sada globalni kapitalizam preživljava, ali s velikim poteškoćama.

Moram dva-tri puta godišnje da putujem kako bih držao predavanja u Americi to je dovoljno da konforno živim (Boršova, 2003) 5. Stoga, zaključuje Žižek: Nekada pomodni, a danas zaboravljeni Frensis Fukujama je bio u pravu globalni kapitalizam jeste kraj istorije (Žižek, 2002: 554). 6. Po rečima jednog (rezigniranog) levičarskog mislioca: Od nas se sve češće traži da biramo između statu quo i nečega goreg.

Eagleton je jedan od najpoznatijih teoretičara književnosti na svijetu, poznat po glasovitoj Književnoj Teoriji iz 1983. U jednoj od svojih posljednjih knjiga u neomarksističkom stilu O teoriji i nakon nje razmišlja o poziciji kulture koja se suočava s velikim brojem " supkultura " karakterističnih za postmodernizam koji je, uostalom, upitan, naime, " ubio " ga je globalni kapitalizam.

Globalni kapitalizam nije nikakva utopija, nego prirodnonužni i ograničavajući svjetskopovijesni sustav proizvodnje, razmjene, razdiobe i potrošnje života kao robne forme.

Jedino Poljaci su blizu tome... nema više ničega... nema ni 71. ni Jaruzelskog, a boga mi nema ni Šime Đodana... uzalud nam sve... uniformirani smo u globalni kapitalizam tj u njegovu prvobitnu akumulaciju kapitala.

Ta ideologija globalne viktimizacije, identifikacija ljudskog subjekta kao " nečega što može biti povrijeđeno ", izvrsno se uklapa u današnji globalni kapitalizam, iako najčešće ostaje nevidljivom javnome pogledu.

Najbolji i najsposobniji među ovima 18 - 38 godina su već u Europi ili Americi, rade za globalni kapitalizam.

U poglavlju Globalni kapitalizam i aktivisti č ka teorija, a što je i posljednje poglavlje prve cjeline, privlačna je autoričina interpretacija happeninga/akcije (tableau vivant) Bit ć u Vaš An đ eo Tanje Ostojić s Venecijanskog bijenala 2001. u sklopu kojega je, između ostaloga, izbrijala vlastite stidne dlačice u formi Maljevičeva kvadrata.

Možda je jedina dobra stvar u svemu tome što su ovi prostori manje-više integrirani u globalni kapitalizam, pa možda postoji šansa da upravo zbog te integracije val socijalnog protesta i nezadovoljstva, koji bi nastao na zapadu i koji bi bio lijevo artikuliran, zahvati i naše krajeve.

Najsažetije, on bi se sastojao u tezi da nasuprot vladajućem konsenzusu po kome globalni kapitalizam i liberalno-demokratski sistem predstavljaju jedino prihvatljivi horizont i optimalni oblik ekonomskog i političkog života, izlaz iz svojevrsnog post-političkog ćorsokaka sadašnjice i afirmacija politike Istine, (nasuprot politici rukovođenoj doksom i definisanoj pragmatičnim kompromisima), mora imati formu povratka Lenjinu.

Današnji globalni kapitalizam nema svjetskopovijesnog oponenta u liku revolucionarne radničke klase, socijalna država blagostanja kakvu je gradila socijaldemokracija dvadesetog stoljeća potpuno je demontirana, često zaslugom upravo tih istih socijaldemokrata, Europa više nije centar svijeta, naprotiv, polako ali sigurno, zahvaljujući uostalom i ovoj krizi, ona sve više postaje svjetska provincija.

Jer, prema Slavoju Žižeku, svakodnevno je fizičko nasilje samo vidljiva manifestacija, ergo vrh podmukle ledene sante strukturalnog, ispodpovršinskog nasilja, znaš ono: globalni kapitalizam, mediji, društvo, liga prvaka, Narodni radio, prijenosi Sabora i Filipovićevih mečeva te na koncu konca i šamarčina koju si ti primio od nje (što ti se može činiti poput koan paradoksa, ali nije).

On kritizira globalni kapitalizam i upozorava na opasnosti koje ovaj predstavlja za današnju demokraciju.

U ova četiri domena, ni liberalna demokratija, ni globalni kapitalizam ne donose potrebna rešenja.

Dakle, uzroci gubljenja radničkih prava nisu globalni kapitalizam nego promjena u karakteru načina proizvodnje bio on globalan ili ne.

I onda, pojaviti se sa idejom financijske slobode stanovnistva, ali ideoloski opterecen po meni je ozivljavati najnize politicke strasti i time raditi upravo za vladajuce i (razlike u ovome nema) oporbu u RH, i jedne i druge tek puke sluge globalnog kapitalizma, bez ideje da uzmu i ono malo sto globalni kapitalizam nacijama nudi.

Dobro, zasad se možemo složiti, jer tvrdim da je to upravo ono na što prosvjednici skreću pažnju: globalni kapitalizam potencijalno potkopava demokraciju.

Jedino pravo pitanje danas glasi: odobravamo li takvu naturalizaciju kapitalizma ili pak današnji globalni kapitalizam sadrži dovoljno snažne antagonizme koji sprečavaju njegovu beskonačnu reprodukciju?

Da je nešto trulo u državi zvanoj globalni kapitalizam, danas znaju već i vrapci na grani, no čini se, a mnogi teoretičari složit će se s tim, da je nemogućnost kognitivnog mapiranja kapitalizma jedan od njegovih najtvrđih bedema i prepreka koja mu daje toliku žilavost.

Oni su ekstremno kapitalski zainteresirani, a time i pristrani, subjektivni i ekscesivno-neuravnoteženi, jer je i globalni kapitalizam danas takav.

Dodiruju se nacionalizam i kapitalizam, iracionalni nacionalizam i racionalni kapitalizam, lokalni nacionalizam i globalni kapitalizam jedan hrani drugog.

Problem se rješava otkrivanjem uzroka, a uzrok je upravo krajnje nedljudski globalni kapitalizam.

S druge strane, smatram da je globalni kapitalizam utjecao na veću vidljivost feminizma unutar marksističke teorije pod tim mislim na teme poput: sve veće svjesnosti važnosti neproduktivnog i neplaćenog rada u kojem veći dio radne snage čine žene, teme o porastu broja zaposlenih u uslužnom sektoru u postindustrijskim ekonomijama, nestajanje tradicionalnog koncepta stabilnog zaposlenja koji je pripadao muškarcima kao glavama kuće i teme o širenju prekarnih oblika rada, koji su u prošlosti u većoj mjeri pripadali ženama.

To znači da globalno zatopljenje nema posljednju riječ, Iranska i Sjeverno Korejska vlada nemaju posljednju riječ, globalni kapitalizam također nema posljednju riječ.

Shvaćamo da suvremeni globalni kapitalizam nije ništa drugo nego gusta mreža ovakvih slučajeva, gdje se na jednom mjestu otima kmetovima da bi se na drugom mjestu nekim drugim kmetovima teatralno i mesijanski otvaralo radna mjesta, koja će im osiguravati egzistenciju, uz naravno podrazumijevajuću kmetovsku desetinu kojom će se pak spašavati neke tamo treće kmetove, itd. u svim smjerovima.

Glavna mu je teza da je globalni kapitalizam doveo u pitanje važnost nacionalnih država i to ne bilo kojih nacionalnih država, nego liberalnih demokracija poput Velike Britanije, Francuske, Nizozemske ili SAD-a.

Kriza koja je uslijedila svela je sve ekonomiste, političare i novinare koji su javnost uvjeravali da je moderni globalni kapitalizam motor nepretka i prosperiteta bez granica na protagoniste u lošem vicu.

radi se o odgovoru na realnu procjenu spoznaju da rast kine nije moguće zaustaviti nevještom odgovoru financijske elite na djelu su i drugi odgovori, drugih elemenata onog što se nama voli predstavljati kao globalni kapitalizam, predvođen amerikom od vojnog establishmenta do ACTA-e

New York Times je izvijestio kako je Gates ' izgubio veliki dio svoje vjere u to da bi globalni kapitalizam mogao biti u stanju riješiti najžurnije katastrofe s kojima su suočeni najsiromašnjii, posebice 40.000 slučajeva smrti dnevno koje su posljedica bolesti koje se mogu spriječiti.