U mislima možeš što god poželiš... i nema veze što nismo tu.. prizvati mjesec, vratiti kiše.

KUPI sinko sada je PRAVA prilika, budi GAZDA, zarađuj, uživaj, igraj, i još možeš šta god poželiš, ne bojte se da će VAM se pošteni i siromašni narod suprostaviti

Tada mu dedo re? e: Da li bih ti mogao postaviti jedno pitanje? Naravno, odgovori Husejn, pitaj šta god poželiš. Šta je po? etak mudrosti, upita on Husejna. Po? etak mudrosti, re? e Husejn, je tražiti pomo?

Vrati se ti nama kad god poželiš, vrata su ti uvijek otvorena.

I talentirano i savršeno i sposobno i sve što god poželiš... ma je... ali kako je Slaven Bilić rekao u jednom svom člnaku, s 15 godina ne mogu procijeniti tko će biti velik igrač, nego eventualno tko neće.

Dakle, ako si kupio Volkswagen onda si ti njegov vlasnik i možeš napraviti što god poželiš.

Kupi što god poželiš jer udaješ se samo jednom nije u redu ohrabrivati buduću mladenku da bude prezahtjevna, pa čak i iracionalna.

Tu možeš opisati svoje osjećaje kad god poželiš, i možeš napisati što god želiš.

To znači da ćeš filmove, emisije i tekme gledati bez potrebe za DVD-ima, ili, nedajbože, kasetama - pomoću Time Shift opcije jednostavno ćeš snimati TV program kad god poželiš, i to na čvrsti disk od čak 160 GB.

Znaš li koliku sreću imaš samim time da kad god poželiš uzmeš telefon i nazoveš me?

Ponešto praznoga hoda, pokoji rijetki stereotip, malo patetike (poput npr. zaključnih riječi: " Ovo je Engleska... možeš raditi što god poželiš ") i gotovo potpun izostanak humorističnosti - malobrojne su zamjerke koje izrazito povoljan ukupni dojam o romanu tek neznatno smanjuju, a najkakvosniji je sastojak romana lako prepoznati u vrlo brižnoj i iznimno uspjeloj minucioznoj psihološkoj karakterizaciji likova, koje autorica konstantno podvrgava brojnim emocionalnim burama, te čestim mijenama raspoloženja ali i stavova.

Čak i da debelo omaneš i sve živo zabrljaš, svejedno ćeš uživati u toj neverovatno zabavnoj životnoj pustolovini, i uveče ćeš zaspati znajući da si dao sve od sebe i učinio nešto, a ujutru ćeš se radovati budućnosti koja je divna i uzbudljiva koliko god poželiš.

Ipak nije sve tako savršeno i ne može se baš govoriti napamet o svemu kad god poželiš.

Jedan od najvećih slapova je Buk, ali kad sam vidio da se jedan od njih zove i Hrvoje, bio sam oduševljen. Čuj, ja bih se mogao vratiti ovdje nakon puta, čisto da se odmorim od svega, a možda zapišem i koju rečenicu rekao sam Vedranu, na što mi je odgovorio Druže, moja kuća je i tvoja kuća, kad god poželiš dobrodošao si.

ima igrača kakvih god poželiš ali jebiga zašto da neko drugi zaradi kad mogu " ja "

Predajem Mu ključeve stana. Od danas možeš ući kad god poželiš i u ovom stanu, koji je ionako Tvoj, možeš sve stvari slagati po svojoj volji.

Simbole jednog bezbožnog svijeta koji blata ljudsku seksualnost, ljudsku obitelj, možeš slobodno okačiti gdje god poželiš.

A, kad god poželiš možeš to učiniti, odnosno vratiti svoje prezime, samo tada podnosiš zahtjev za promjenu prezimena i ide postupak, a kod razvoda možeš to uraditi automatikom.

Čar potpune slobode koja tamo postoji, sastoji se djelomice i u tome da se možeš ugasiti kad god poželiš i time simbolički okončati i jedan vlastiti dio.

Obgrlila me čvrsto nogama i šapnula:« Pusti to sada, ionako u ovom trenutku ne možeš ništa sa time, ali zato možeš sa mnom sve što god poželiš. »

... ufurao sam se skroz u svakodnevicu opet... čak mi se i vratila ona neka poslovna motivacija... onih tamo dana nakon nove, po povratku u Zg, tako mi se ništa nije dalo, nije me bilo briga ni za posao niti išta od onih svakodnevnih stvari koje me muče... ali život ide dalje i svako jutro se treba probuditi i namrgođen krenuti na posao... ma mislim, namrgođen jer sam noćni tip i jutra mi nikako ne odgovaraju... odnosno, dobra su jutra, ali ako sam u krevetu... najbolje se stvari ipak događaju noću: -)))... ipak i dalje ne prestajem razmišljati o dalekim krajevima, dalekim ljudima koje želim vidjeti... ali eto, ovo vrijeme dok sam tu trebam iskoristiti za neke svoje ciljeve, koji mi ipak dosta znače...... večeras želim nešto napisati jednoj osobi koja mi je uvijek značila " previše "... gdje si mala?... znam da ne dolaziš baš ovdje često, ali znam i da ipak pročitaš moje gluposti i nadam se skužiš komadić sebe u svemu... zbunjuje me ovaj tvoj ponovni nestanak... a onda ćeš me opet izbaciti iz takta nekom kasnom porukom sa samo dvije riječi... onda kad se uopće ne nadam... pa zar nisi rekla da ti dugujem neku kavu?... smiješno je to kako smo sad u istom gradu, skroz čudno... pomislim ponekad kako bi mogao naletjeti negdje na tebe, a opet, čini mi se da se ipak krećemo po različitim mjestima... i nije ovo tako veliki grad, ali opet, ono što volim je da je dovoljno velik da ne moraš sresti koga ne želiš (ne mislim pritom na tebe)... znam da se ne javljam, ali nemoj to krivo shvatiti... kompliciran sam i ponekad u napadima moje poznate čudne naravi, poželim da te ne poznam i poželim da te i ne vidim, jer ionako ti nikad i nisam značio dovoljno da... ma znaš... ali znam i da nije to baš tako crno-bijelo i valjda jednostavno nije bilo suđeno... i mogu živjeti s tim, sad mogu... a opet, nisam te vidio već dugo i uvijek si nekako i bježala od našeg ponovnog susreta, pa kad se i taj susret dogodio, opet si pobjegla da se ne bi neke stvari ponovno dogodile među nama... ponekad pomislim, kako bi ja sad mogao malo bježati od tebe... jer onako, ne znam kako će na mene utjecati to da te vidim... dovoljno je i da te čujem, pa da mi pomutiš misli... ne znam, sve to zvuči pomalo fatalno, možda i pretjerujem... činjenica je da smo mi danas u skroz različitim životima... ti imaš taj svoj neki ozbiljni i odrasli, a ja imam ovaj svoj u kojem bježim od svega ozbiljnog i ne znam kaj želim i lupaju me svakakve lude ideje... i naše prijateljstvo nikad neće postojati u onom klasičnom smislu, jer ti ćeš meni uvijek biti puno više i ne vjerujem da ću ikad moći prihvatiti tog nekog uz tebe... i znamo mi to oduvijek, a opet... kava... eh, ma znaš ipak te uvijek želim vidjeti, barem onako na sekundu... ma samo onako, da oboje znamo da smo dobro... ništa drugo i nije bitno... nadam se da si dobro... i javi se kad god poželiš, uvijek ćeš me malo smutiti i uvijek će me biti drago: -))... a baš uvijek me podsjeti na tebe:

Vjenčat ' ćemo se kad god poželiš... Znaš da te volim

Stvarati nešto za račun čistog izazova, iz potrebe i zadovoljstva, jer moraš, jednostavno moraš otrpjeti taj predivni i zastrašujući horror vacui, bijeli papir, potpunu prazninu novog početka koju možeš preobraziti u što god poželiš.

Ti bi mogao imati curu koju god poželiš

Rekla sam da ću ti biti što god poželiš.

Kad god poželiš dođi mi u snove i slobodno možeš i zapjevati:).

Ti si Bog, imaš moć činiti što god poželiš.

Znam da se III stup može uplaćivati i nakon 50 - e, što mi zvuči dosta pametno, jer poslije tih godina možeš uzeti pare kad god poželiš...

A sad na kraju, sa smiješkom na licu prisjećam se svojih školskih užina: varivo od raznog povrća s mesom, tjestenina s umakom od mljevenog mesa, pire u kombinaciji sa špinatom ili nekim drugim lisnatim povrćem, a uz to mesna štruca ili polpetice ili odrezak u umaku od rajčice, griz s čokoladom, pudinzi, hrenovke, pohani kruh, razni namazi... i repete kad god poželiš.:)

Častim te gajbom, čega god poželiš (pivo, vino, rakija)