U žamoru, odjecima glazbe, zvonu čaša, mirisima i okusima koji su se poput maglice provlačili restoranom, u snježnoj se noći moglo učiniti da odnekud odjekuje lovački rog, tjerajući pse na trag srne u bijegu, poškropljen krvlju na do tada netaknutom snijegu. Za veljaču bih lijep lov vam htio,/na jelene, na vepre i srndaće,/obuću tešku i haljetke kraće,/skup prijatelja ugodan i mio /, jasno je odjekivalo među pahuljama zimsko oduševljenje za život i užitak, u kvartinama i tercama koje su se slijedile od Tuškanca do Toscane i Provance kao uznemirena divljač pred zalajanim goničima.