Kr. predstavlja ključni događaj koji je u velikoj mjeri usmjerio daljnji razvoj grčkih polisa, ali i cijele antičke civilizacije

Iako stoji činjenica da je Hravatska zemlja u kojoj se broj ljudi bez osnovne škole broji desetcima postotaka ukupne populacije, oni koji se ne ubrajaju u tu statistiku su još u toj ustanovi čuli da je demokracija kao društveno uređenje postojala tek u nekim od grčkih polisa u antičko doba.

Odrednica koja se paradoksalno učvrstila upravo u doba kad je makedonska dinastija na čelu s Filipom II. srušila samostalnost grčkih polisa i odmah potom, za vladavine njegova sina Aleksandra, koji je, istina, tvrdio u početku svojih osvajanja da kreće na Perziju kako bi helenski svijet oslobodio od despotizma i barbara, ali koji je naprotiv posve dotukao slobodu Grčke, a potom i ogromnog Darijeva kraljevstva i koji će svim tim pomiješanim svjetovima upravljati kao Veliki kralj, najviši strap, božanska inkarnacija despota.

Stoga su posrednici i glasnici između stalno zaraćenih grčkih polisa, samostalnih gradova država, bili smatrani posvećenim bićima i oko ruku su vezivali posebne vrpce, nalik na Meduzine guje, a po nekim predajama Grci su, a poslije i Rimljani, čak počeli mijesiti okruglaste vrpce od tjestenine u čast Perzejeva pothvata, davno prije nego što su se špageti pojavili u Italiji negdje u XIII. stoljeću kao izvorno jelo nastalo na drevnoj mitološkoj tradiciji.

Međutim, neosporno je da u povijesti antičke Grčke bitka na Maratonskom polju predstavlja ključni događaj koji je u velikoj mjeri usmjerio daljnji razvoj grčkih polisa (u prvom redu Atene), ali isto tako i cjelokupne antičke civilizacije.

Trebamo se podsjetiti da je uzor današnje demokracije nastao na demokratskim tradicijama grčkih polisa (gradova-država).

Kr. [ 16 ] stvoren je konfederacijski savez grčkih polisa.

Za usporedbu, riječ homoseksualnost zavrijedila ih je 337. O ovom ratu, koji je trajao 27 godina, gotovo uništio Atenu i promijenio tijek razvoja grčkih polisa, u ovom kratkom paragrafu možemo tako pročitati da je o njemu pisao veliki povjesničar Tukidit, što je najinteresantnija stvar u svezi s tim (and that is the most interesting thing about it). Rat koji je trajao 27 godina, u kojemu su mnogi gradovi sravnjeni s zemljom i koji je promijenio tijek razvoja grčkih polisa, sve je to gurnuto na stranu jer je najinteresantnije od svega to što je o ratu pisao Tukidid.

Najnovija teorija je da su sardinijski nuraghi bili neovisna mjesta, gradovi-države (poput grčkih polisa), koji su tvorili federaciju, a gradnjom ovih citadela dijelili su teritorij između sebe.

Pokušaji grčkih polisa da funkcioniraju na principu labavih unija, unatoč privremenoj uspješnosti u obrani od vanjskih neprijatelja, propadali su, dok je stabilan poredak došao tek s carstvom Filipa Makedonskog i kasnije s Rimskim carstvom.

Treća je razjedinjenost, rascjepkanost, mentalitet grčkih polisa - gradova država, samo u našem slučaju se radi o općinama i gradovima.

I za kraj Efez, dobro očuvan antički grad kojeg su prema legendi osnovale žene ratnice - Amazonke) Bio je jedan od važnih grčkih polisa, ima velik i dobro očuvan teatar koji je mogao primiti do 200,000 ljudi, a u njemu je bilo jedno od sedam svjetskih čuda antike - Artemisov hram koji je uništen u osvajanjima 263. grad je često mijenjao vlasnike, od Grka do Arapa, a 1308. dolazi pod vlast Turaka gdje i ostaje dan danas.

Razjedinjenost grčkih polisa i različito društveno uređenje vidljivo je i u odnosu prema ženi.

NE IZMIŠLJAJ POVIJEST, to se naprosto nikada nije dogodilo, čak je i sam Aleksandar ratovao protiv pojedinih grčkih polisa poput Sparte, a Perziju je osvajao satrapiju po satrapiju

Zbog blizine grčkih polisa to ilirsko pleme se je vrlo brzo heleniziralo.

E wrebox Aleksandar Makedonski nije osvojio veći dio tada poznatog svijeta zbog pankrationa/pankraciona (kako se pravilno piše) nego zbog superiorne vojne taktike (makedonska falanga...), karizme i intelekta (Aristotelov učenik) kao i činjenice da mu je otac započeo ujedinjavanje grčkih polisa..

Drugo, tekst koji je kasnije ukoričen nije knjiga, niti je pisan s namjerom da postane knjiga, to je zbirka savjeta ili u najboljem slučaju priručnik sa savjetima vladaru i Machiavelijevim zapažanjima o zakonitostima koje su se ponavljale, a ponavljaju se i dan danas kod lošeg vođenja države, još od vremena Grčkih polisa.

U grčko-perzijskim ratovima dobar dio grčkih polisa je bio na perzijskoj strani i sl.....